Apostolski nuncij u Italiji i San Marinu, monsinjor Petar Rajič, u razgovoru za Dnevnik PLUS RTV Herceg-Bosne govorio je o pontifikatu pape Franje, procesu kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca, izboru pape Lava XIV., odnosu Europe prema kršćanstvu, izazovima za Katoličku crkvu, kao i osobnoj povezanosti s domovinom svojih predaka, Hercegovinom.
Rodni kraj
Mons. Petar Rajič, rođen u Torontu u obitelji hrvatskih iseljenika iz Doljana pokraj Čapljine (župa Dračevo), istaknuo je koliko je njegova obitelj uvijek čuvala povezanost s domovinom i rodbinom. I danas, kao visoki predstavnik Svete Stolice, redovito posjećuje rodni kraj:
"Nastojim doći barem jednom godišnje. Obilazim rodbinu i prijatelje, a tu nalazim i odmor".
Govoreći o svojoj crkvenoj tituli naslovnog nadbiskupa drevne biskupije Sarsenterum, pojašnjava da se radi o biskupiji koja se spominje još u šestom stoljeću, a čije se moguće povijesno sjedište prema nekim izvorima veže uz područje Stoca ili Bijelog Polja kod Mostara.
Mons. Rajič bio je apostolski nuncij u Litvi, Latviji i Estoniji, zemljama slične povijesti s Hrvatskom, a danas tu dužnost obnaša u Italiji i San Marinu. Naglašava da se, osobito u Litvi, osjećao gotovo kao kod kuće zbog sličnog povijesnog iskustva i duboke povezanosti s Katoličkom crkvom.
"Litva je većinski katolička zemlja i snažno je vezana za Rim. Kao i mi Hrvati, i oni su prošli kroz komunističko razdoblje, ali sada slobodno ispovijedaju vjeru", rekao je.
Nagrada hrvatskoj Crkvi
Komentirajući pontifikat preminulog pape Franje, monsinjor Rajič ističe kako ne može suditi papin rad jer "to jedino Bog može". Ipak, smatra da je Papa Franjo posebno naglašavao ljubav i karitativna djela, brigu za siromašne i marginalizirane.
"Kod Ivana Pavla II. bila je prisutna nada, kod Benedikta XVI. vjera, a kod pape Franje ljubav – sve tri teološke kreposti koje su obilježile njihove pontifikate", rekao je Rajič.
O kritikama da su papina imenovanja bila politički motivirana, Rajič poručuje: "Ne možemo gledati Crkvu političkim mjerilima. Papa gleda potrebe Crkve i tko je najprikladniji za određenu službu".
Na pitanje o brojnim imenovanjima crkvenih velikodostojnika iz Hercegovine tijekom pontifikata pape Franje, Rajič ističe kako se to može promatrati kao nagrada, ali ne samo Hercegovini, već cijeloj hrvatskoj Crkvi.
Kraljevstvo ljubavi i mira
O pitanju kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca, Rajič kaže kako proces ide dalje i da je, iako je komisija sa Srpskom pravoslavnom crkvom dala malo konkretnih rezultata, kanonizacija neupitna: "Proces je nezaustavljiv. Kada će se dogoditi – to je papina odluka".
Govoreći o situaciji katolika u svijetu, osobito u zemljama gdje su izloženi nasilju, terorističkim napadima i diskriminaciji, Rajič je naglasio hrabrost tih vjernika koji unatoč opasnostima ostaju vjerni vjeri i vlastitoj zemlji.
"Mi nismo nasilni, često smo žrtve nasilja. Unatoč progonima, katolici žele ostati u svojim zemljama. Naš nauk širi kraljevstvo ljubavi i mira", poručio je.
Govoreći o stanju u Europi, ističe:
"Europa se udaljila od Boga. Zaboravlja svoje judeokršćanske temelje, a sekularizacija je velika opasnost. Mi ne želimo teokraciju, nego društvo temeljeno na evanđeoskim načelima koje omogućava slobodu i poštivanje razlika".
Posebno ga žalosti činjenica da se u mnogim europskim gradovima crkve pretvaraju u muzeje, a vjernika je sve manje.
"Ljudi su se povukli u udobnost i zaboravili na Boga i bližnjega. Potrebna je nova evangelizacija i povratak temeljima", naglasio je.
Rodni kraj
Mons. Petar Rajič, rođen u Torontu u obitelji hrvatskih iseljenika iz Doljana pokraj Čapljine (župa Dračevo), istaknuo je koliko je njegova obitelj uvijek čuvala povezanost s domovinom i rodbinom. I danas, kao visoki predstavnik Svete Stolice, redovito posjećuje rodni kraj:
"Nastojim doći barem jednom godišnje. Obilazim rodbinu i prijatelje, a tu nalazim i odmor".
Govoreći o svojoj crkvenoj tituli naslovnog nadbiskupa drevne biskupije Sarsenterum, pojašnjava da se radi o biskupiji koja se spominje još u šestom stoljeću, a čije se moguće povijesno sjedište prema nekim izvorima veže uz područje Stoca ili Bijelog Polja kod Mostara.
Mons. Rajič bio je apostolski nuncij u Litvi, Latviji i Estoniji, zemljama slične povijesti s Hrvatskom, a danas tu dužnost obnaša u Italiji i San Marinu. Naglašava da se, osobito u Litvi, osjećao gotovo kao kod kuće zbog sličnog povijesnog iskustva i duboke povezanosti s Katoličkom crkvom.
"Litva je većinski katolička zemlja i snažno je vezana za Rim. Kao i mi Hrvati, i oni su prošli kroz komunističko razdoblje, ali sada slobodno ispovijedaju vjeru", rekao je.
Nagrada hrvatskoj Crkvi
Komentirajući pontifikat preminulog pape Franje, monsinjor Rajič ističe kako ne može suditi papin rad jer "to jedino Bog može". Ipak, smatra da je Papa Franjo posebno naglašavao ljubav i karitativna djela, brigu za siromašne i marginalizirane.
"Kod Ivana Pavla II. bila je prisutna nada, kod Benedikta XVI. vjera, a kod pape Franje ljubav – sve tri teološke kreposti koje su obilježile njihove pontifikate", rekao je Rajič.
O kritikama da su papina imenovanja bila politički motivirana, Rajič poručuje: "Ne možemo gledati Crkvu političkim mjerilima. Papa gleda potrebe Crkve i tko je najprikladniji za određenu službu".
Na pitanje o brojnim imenovanjima crkvenih velikodostojnika iz Hercegovine tijekom pontifikata pape Franje, Rajič ističe kako se to može promatrati kao nagrada, ali ne samo Hercegovini, već cijeloj hrvatskoj Crkvi.
Kraljevstvo ljubavi i mira
O pitanju kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca, Rajič kaže kako proces ide dalje i da je, iako je komisija sa Srpskom pravoslavnom crkvom dala malo konkretnih rezultata, kanonizacija neupitna: "Proces je nezaustavljiv. Kada će se dogoditi – to je papina odluka".
Govoreći o situaciji katolika u svijetu, osobito u zemljama gdje su izloženi nasilju, terorističkim napadima i diskriminaciji, Rajič je naglasio hrabrost tih vjernika koji unatoč opasnostima ostaju vjerni vjeri i vlastitoj zemlji.
"Mi nismo nasilni, često smo žrtve nasilja. Unatoč progonima, katolici žele ostati u svojim zemljama. Naš nauk širi kraljevstvo ljubavi i mira", poručio je.
Govoreći o stanju u Europi, ističe:
"Europa se udaljila od Boga. Zaboravlja svoje judeokršćanske temelje, a sekularizacija je velika opasnost. Mi ne želimo teokraciju, nego društvo temeljeno na evanđeoskim načelima koje omogućava slobodu i poštivanje razlika".
Posebno ga žalosti činjenica da se u mnogim europskim gradovima crkve pretvaraju u muzeje, a vjernika je sve manje.
"Ljudi su se povukli u udobnost i zaboravili na Boga i bližnjega. Potrebna je nova evangelizacija i povratak temeljima", naglasio je.
