Dobar dan, molim vas imate li učenika koji su nakon završetka škole zainteresirani odmah dobiti posao u inozemstvu?" To je rečenica koju bismo sve češće mogli čuti u hrvatskim srednjim školama, osobito strukovnima, gdje agenti inozemnih tvrtki ili posrednici u zapošljavaju izravno pokušavaju pronaći radnu snagu nasušno potrebnu razvijenim zapadnim zemljama, piše Slobodna Dalmacija.
Dok redovito izvještavamo o ukidanju ograničenja u zapošljavanju naših radnika u europskim zemljama, ali i sve masovnijim odlascima naše radne snage "preko bare", ovih dana u zagrebačkoj Industrijsko-strojarskoj školi doznali smo kako se u potrazi za radnom snagom dobna crta spušta sve niže. Posrednici koje su angažirale inozemne tvrtke, naime, izravno u školama pokušavaju doznati imaju li završenih maturanata određene struke, po mogućnosti onih najboljih i najkvalitetnijih, koje bi onda nakon prijave na burzu odmah mogli "povući" na rad u inozemstvo.
– Dosad nešto takvo nije bilo uobičajeno. Najprije nas je iza Nove godine posjetio čovjek raspitujući se imamo li zavarivače koji bi se htjeli zaposliti u inozemstvu, a onda je prošli tjedan došao agent jedne njemačke tvrtke kojoj su potrebni tokari. Nije tu bilo ništa sumnjivo, raspitivali su se ovdje, kažu, jer na burzi rada ne mogu dobiti podatke o kvaliteti te djece. Očito, traže one najbolje, i to ne bilo koje struke, nego baš ciljano – kazuje Nenad Pavlinić, ravnatelj zagrebačke Industrijsko-strojarske škole. Naravno, dodaje, nikakve osobne podatke o učenicima u školi nisu davali, "niti se želimo upuštati u to", kaže ravnatelj, škola tek može govoriti o kvaliteti svojih programa.
Jagma za našom radnom snagom i mamci za odlazak u inozemstvo, možda korisni za nekoga tko ne može naći posao, ipak imaju i svoju paradoksalnu stranu. To, primjerice, pokazuje ovaj zagrebački slučaj: naime, upravo zanimanje tokar deficitarno je i u nas te Grad Zagreb za njega osigurava stipendije u sve tri godine školovanja od 900 do 1500 kuna mjesečno. Računica pokazuje da u te tri godine učenik samo od stipendije može "zaraditi" i do pet tisuća eura, a budući da su one bezuvjetne, nakon toga nitko ga ne priječi da ode raditi u stranu zemlju. U razgovorima s brojnim ravnateljima srednjih škola u Zagrebu i Splitu doznajemo da ovakvi izravni dolasci u škole nisu još postali uobičajena praksa, osobito u Splitu, ali da ponude za odlazak na rad u inozemstvo na različite načine pljušte još dok su naši učenici u školskim klupama, nije ništa neobično zadnjih godina.
– Naša škola sudjeluje u projektima Europske unije u sklopu kojih naši učenici 15 dana odrađuju praksu u njemačkim tvrtkama i kod obrtnika. Prošle godine bili su u Leipzigu, ove godine u Frankfurtu, a u sklopu novog programa mobilnosti iduće godine ići će u Bragu u Portugal. Gdje god da dođu, svi su prezadovoljni radom i znanjima naših učenika i redovito im nude ostanak i radno mjesto – govori Josip Rodin, ravnatelj zagrebačke Škole za montažu instalacija i metalnih konstrukcija, koja školuje buduće instalatere grijanja i klimatizacije, plinoinstalatere, vodoinstalatere, bravare, limare…
– Začudili biste se, ali zvali su čak i Amerikanci. Njihovi hotelski lanci nude praksu od tri mjeseca za naše učenike, ali zovu i iz drugih zemalja. Obično ti koji traže nisu sporazumni da naši profesori idu s djecom kao pedagoška pratnja, pa ih ondje ne upućujemo. No, surađivali smo, na primjer, u sklopu europskih projekata, s Velikom Britanijom i redovito su postojale ponude da se naši učenici ondje zaposle – iznosi svoja iskustva Marija Rašan-Križanac, ravnateljica zagrebačke Hotelijersko-turističke škole koja obrazuje hotelijersko-turističke tehničare. I ta je škola jedna od popularnijih, a ove godine se za jedno mjesto kandidiralo čak deset učenika.
Jedno od "najiseljivijih" zanimanja – medicinske sestre – također ne oskudijeva ponudama još dok obavljaju stručnu praksu u zemljama poput Njemačke ili Portugala, zahtjevi stižu i iz Italije, a u tim školama već su zadnjih godina navikli na pozive različitih agencija i posrednika u zapošljavanju. Zato se ravnateljica zagrebačke Škole za medicinske sestre u Vinogradskoj Štefa Sudar s pravom ljuti.
– Hrvatska ne podržava strukovno obrazovanje, nego ga podcjenjuje i unazađuje. Vjerujte, našim medicinskim sestrama nije presudna plaća. Ostale bi ovdje da dobiju posao i plaću, ali upravo je to problem. Nema zapošljavanja, a mnoge sredine, osobito one izvan Zagreba, vape za medicinskim sestrama – detektira hrvatski paradoks ravnateljica Sudar.
Dok redovito izvještavamo o ukidanju ograničenja u zapošljavanju naših radnika u europskim zemljama, ali i sve masovnijim odlascima naše radne snage "preko bare", ovih dana u zagrebačkoj Industrijsko-strojarskoj školi doznali smo kako se u potrazi za radnom snagom dobna crta spušta sve niže. Posrednici koje su angažirale inozemne tvrtke, naime, izravno u školama pokušavaju doznati imaju li završenih maturanata određene struke, po mogućnosti onih najboljih i najkvalitetnijih, koje bi onda nakon prijave na burzu odmah mogli "povući" na rad u inozemstvo.
– Dosad nešto takvo nije bilo uobičajeno. Najprije nas je iza Nove godine posjetio čovjek raspitujući se imamo li zavarivače koji bi se htjeli zaposliti u inozemstvu, a onda je prošli tjedan došao agent jedne njemačke tvrtke kojoj su potrebni tokari. Nije tu bilo ništa sumnjivo, raspitivali su se ovdje, kažu, jer na burzi rada ne mogu dobiti podatke o kvaliteti te djece. Očito, traže one najbolje, i to ne bilo koje struke, nego baš ciljano – kazuje Nenad Pavlinić, ravnatelj zagrebačke Industrijsko-strojarske škole. Naravno, dodaje, nikakve osobne podatke o učenicima u školi nisu davali, "niti se želimo upuštati u to", kaže ravnatelj, škola tek može govoriti o kvaliteti svojih programa.
Jagma za našom radnom snagom i mamci za odlazak u inozemstvo, možda korisni za nekoga tko ne može naći posao, ipak imaju i svoju paradoksalnu stranu. To, primjerice, pokazuje ovaj zagrebački slučaj: naime, upravo zanimanje tokar deficitarno je i u nas te Grad Zagreb za njega osigurava stipendije u sve tri godine školovanja od 900 do 1500 kuna mjesečno. Računica pokazuje da u te tri godine učenik samo od stipendije može "zaraditi" i do pet tisuća eura, a budući da su one bezuvjetne, nakon toga nitko ga ne priječi da ode raditi u stranu zemlju. U razgovorima s brojnim ravnateljima srednjih škola u Zagrebu i Splitu doznajemo da ovakvi izravni dolasci u škole nisu još postali uobičajena praksa, osobito u Splitu, ali da ponude za odlazak na rad u inozemstvo na različite načine pljušte još dok su naši učenici u školskim klupama, nije ništa neobično zadnjih godina.
– Naša škola sudjeluje u projektima Europske unije u sklopu kojih naši učenici 15 dana odrađuju praksu u njemačkim tvrtkama i kod obrtnika. Prošle godine bili su u Leipzigu, ove godine u Frankfurtu, a u sklopu novog programa mobilnosti iduće godine ići će u Bragu u Portugal. Gdje god da dođu, svi su prezadovoljni radom i znanjima naših učenika i redovito im nude ostanak i radno mjesto – govori Josip Rodin, ravnatelj zagrebačke Škole za montažu instalacija i metalnih konstrukcija, koja školuje buduće instalatere grijanja i klimatizacije, plinoinstalatere, vodoinstalatere, bravare, limare…
– Začudili biste se, ali zvali su čak i Amerikanci. Njihovi hotelski lanci nude praksu od tri mjeseca za naše učenike, ali zovu i iz drugih zemalja. Obično ti koji traže nisu sporazumni da naši profesori idu s djecom kao pedagoška pratnja, pa ih ondje ne upućujemo. No, surađivali smo, na primjer, u sklopu europskih projekata, s Velikom Britanijom i redovito su postojale ponude da se naši učenici ondje zaposle – iznosi svoja iskustva Marija Rašan-Križanac, ravnateljica zagrebačke Hotelijersko-turističke škole koja obrazuje hotelijersko-turističke tehničare. I ta je škola jedna od popularnijih, a ove godine se za jedno mjesto kandidiralo čak deset učenika.
Jedno od "najiseljivijih" zanimanja – medicinske sestre – također ne oskudijeva ponudama još dok obavljaju stručnu praksu u zemljama poput Njemačke ili Portugala, zahtjevi stižu i iz Italije, a u tim školama već su zadnjih godina navikli na pozive različitih agencija i posrednika u zapošljavanju. Zato se ravnateljica zagrebačke Škole za medicinske sestre u Vinogradskoj Štefa Sudar s pravom ljuti.
– Hrvatska ne podržava strukovno obrazovanje, nego ga podcjenjuje i unazađuje. Vjerujte, našim medicinskim sestrama nije presudna plaća. Ostale bi ovdje da dobiju posao i plaću, ali upravo je to problem. Nema zapošljavanja, a mnoge sredine, osobito one izvan Zagreba, vape za medicinskim sestrama – detektira hrvatski paradoks ravnateljica Sudar.
