“Jedna Zemlja, jedna obitelj, jedna budućnost” središnja je poruka Indije, predsjedavajuće skupinom G20 ove godine. S velikim ambicijama koje je pokazala već na summitu u studenom prošle godine na Baliju opredmećenim u završnoj izjavi.
Indijska moćna diplomacija uložila je velik napor da u deklaraciju uđe rečenica “današnja era ne smije biti ratna” na kraju četvrte točke. Sa summita druge organizacije, Šangajske (SCO), održanom u Uzbekistanu, u javnost je izašla vijest da je to bila poruka indijskog premijera Narendre Modija ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. I prerasla je u zajednički stav G20, čija je članica i Rusija. Indonezija je predsjedanje skupinom G20 uspješno iskoristila kako bi se profilirala lidericom ASEAN-a, Zajednice zemalja jugoistočne Azije, posljedično i jednom od ključnih svjetskih srednjih sila. Indija, dakle Modi, želi predsjedanje iskoristiti dvosmjerno, profilirati se na globalnoj sceni kao još jedan pol (uz SAD, EU, Narodnu Republiku Kinu) gradeći ideju strateške neutralnosti na razvalinama nesvrstane politike. I pokušati predsjedanje pretvoriti u odskočnu dasku za pobjedu na parlamentarnim izborima 2024. godine.
Izazovan zadatak
Zadatak će biti izazovan jer će trebati umješnosti da se nadiđe jaz koji dijeli zemlje saveza demokracija (Zapada i azijskih stvarnih demokracija) te autokracija, primarno NR Kine i Rusije. Mnogo će toga ovisiti o tijeku rata u Ukrajini gdje je Indija zauzela neutralni položaj ne osuđujući Moskvu, ali je Modi osudio politiku rata. Dodatna je teškoća što je Modi prošle godine otkazao redoviti godišnji sastanak s ruskim predsjednikom (kineski predsjednik Xi Jinping ga je održao virtualno i zatražio da što prije počnu mirovni pregovori s Ukrajinom) pa bi Putin mogao raditi probleme u usvajanju završnih dokumenata niza sastanaka. Još je gore što je Modi razgovarao 26. prosinca s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim koji ga je zamolio za podršku provedbi mirovnog plana u deset točaka koji je predstavio, virtualno, obraćajući se summitu G20 na Baliju. Vjerojatno je veći udarac Kremlju otvoreno okretanje Indije od kupovine ruskog oružja. Od 2018. do 2021. godine Indija je kupila 5,51 milijardu dolara vrijednog ruskog oružja koje čini 49% uvoza oružja - to je 23% ruskog izvoza oružja. New Delhi je krajem prosinca objavio da će za nabavu oružja izdvojiti 10 milijardi dolara od čega bi 97% trebalo biti domaće proizvodnje.
Indija želi ojačati vojne snage jer se pokazalo da nije u stanju parirati NR Kini koja u neredovitim razmacima izaziva sukobe na himalajskoj granici testirajući spremnost i odlučnost indijskih snaga. Koje su primarno okrenute prema Pakistanu također na himalajskim visinama (najviša bojišnica na svijetu). Sve veće približavanje Moskve i Beijinga/Pekinga razlog je indijske zabrinutosti pa se zbog toga okreće domaćoj proizvodnji oružja, ali i diverzifikaciji izvora pa kupuje od Francuske, Izraela.
Kupuju rusku naftu
Istodobno New Delhi masovno kupuje rusku naftu po povoljnijim cijenama od tržišnih, a na kritike novinara The New York Timesa, koji ga je intervjuirao, indijski ministar vanjskih poslova Subrahmanyam Jaishankar mirno odgovara da je “od veljače Europa uvezla šest puta više fosilnih izvora energije nego Indija. Ako društvo s 60.000 dolara per capita osjeća da se treba brinuti za sebe, a ja to smatram legitimnim, ne bi trebali očekivati da će društvo s 2.000 dolara snositi posljedice.” Odluka skupine G7 i EU da se odredi gornja granica cijene ruske nafte ide u korist Indije (i NR Kine) koje nastavljaju jeftino kupovati rusku naftu pa zatim čak i izvoziti derivate i zarađivati.
Realno, to nije ni bio kamen smutnje u odnosima Zapada i Indije jer je cilj privući Indiju što bliže u svjetlu činjenice da obje strane dijele zabrinutost zbog drskog i agresivnog ponašanja NR Kine. Indija je postala dio američke strategije prebacivanja proizvodnje u prijateljske zemlje pa Apple već proizvodi u toj zemlji. Američka ministrica financija Janet Yellen u studenom je posjetila Indiju ponovivši ondje stav predsjednika Joea Bidena da je “Indija je nezamjenjiv partner SAD-u” (ova izjava, od 14. kolovoza, na određeni je način odgovor na rusko-kinesku deklaraciju od 4. veljače koja je istaknula da ‘prijateljstvo dviju zemalja nema granice’ - kasnija čitanja su prijateljstvo zamijenila partnerstvom). Ministrica Yellen je naglasila da je bilateralna trgovina dosegla 150 milijardi u 2021. godini. Daleko je to od razmjene s NR Kinom - 560 milijardi - ali brojke treba gledati u svjetlu trendova: Indija ove godine postaje najmnogoljudnijom zemljom čije unutarnje tržište jača, za prošlu se godinu predviđa rast 6,9%, a pada ne bi trebalo biti ni ove i sljedeće godine. To bi Indiju do kraja ovog desetljeća učinilo trećom globalnom ekonomskom silom, jačom od Japana i Njemačke. Izaziva to zabrinutost u Beijingu koji se suočava sa sve ozbiljnijim ekonomskim teškoćama koje jačaju demografske nevolje, posljedica kratkovidne politike “jednog djeteta”. Svijet pozitivnije gleda na Indiju jer, kako kaže ministar Jaishankar za NYT, naša zemlja, “unatoč tome što je dva stoljeća bila podvrgnuta kolonijalizmu, nema neprijateljstva prema svijetu, nema ljutnje”. Službena politika NR Kine govori o “stoljeću poniženja” koje je završilo pobjedom komunističke revolucije 1949. godine.
Najveća je prijetnja zacrtanom usponu Indije unutarnja politika. Premijer Modi pokazuje sve veći interes za autoritarizmom i, mutatis mutandis, podsjeća na turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana. Njegov neskriveni hinduistički nacionalizam, u zemlji s oko 200 milijuna muslimana, ne vodi stabilizaciji.
Jutarnji.hr
Indijska moćna diplomacija uložila je velik napor da u deklaraciju uđe rečenica “današnja era ne smije biti ratna” na kraju četvrte točke. Sa summita druge organizacije, Šangajske (SCO), održanom u Uzbekistanu, u javnost je izašla vijest da je to bila poruka indijskog premijera Narendre Modija ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. I prerasla je u zajednički stav G20, čija je članica i Rusija. Indonezija je predsjedanje skupinom G20 uspješno iskoristila kako bi se profilirala lidericom ASEAN-a, Zajednice zemalja jugoistočne Azije, posljedično i jednom od ključnih svjetskih srednjih sila. Indija, dakle Modi, želi predsjedanje iskoristiti dvosmjerno, profilirati se na globalnoj sceni kao još jedan pol (uz SAD, EU, Narodnu Republiku Kinu) gradeći ideju strateške neutralnosti na razvalinama nesvrstane politike. I pokušati predsjedanje pretvoriti u odskočnu dasku za pobjedu na parlamentarnim izborima 2024. godine.
Izazovan zadatak
Zadatak će biti izazovan jer će trebati umješnosti da se nadiđe jaz koji dijeli zemlje saveza demokracija (Zapada i azijskih stvarnih demokracija) te autokracija, primarno NR Kine i Rusije. Mnogo će toga ovisiti o tijeku rata u Ukrajini gdje je Indija zauzela neutralni položaj ne osuđujući Moskvu, ali je Modi osudio politiku rata. Dodatna je teškoća što je Modi prošle godine otkazao redoviti godišnji sastanak s ruskim predsjednikom (kineski predsjednik Xi Jinping ga je održao virtualno i zatražio da što prije počnu mirovni pregovori s Ukrajinom) pa bi Putin mogao raditi probleme u usvajanju završnih dokumenata niza sastanaka. Još je gore što je Modi razgovarao 26. prosinca s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim koji ga je zamolio za podršku provedbi mirovnog plana u deset točaka koji je predstavio, virtualno, obraćajući se summitu G20 na Baliju. Vjerojatno je veći udarac Kremlju otvoreno okretanje Indije od kupovine ruskog oružja. Od 2018. do 2021. godine Indija je kupila 5,51 milijardu dolara vrijednog ruskog oružja koje čini 49% uvoza oružja - to je 23% ruskog izvoza oružja. New Delhi je krajem prosinca objavio da će za nabavu oružja izdvojiti 10 milijardi dolara od čega bi 97% trebalo biti domaće proizvodnje.
Indija želi ojačati vojne snage jer se pokazalo da nije u stanju parirati NR Kini koja u neredovitim razmacima izaziva sukobe na himalajskoj granici testirajući spremnost i odlučnost indijskih snaga. Koje su primarno okrenute prema Pakistanu također na himalajskim visinama (najviša bojišnica na svijetu). Sve veće približavanje Moskve i Beijinga/Pekinga razlog je indijske zabrinutosti pa se zbog toga okreće domaćoj proizvodnji oružja, ali i diverzifikaciji izvora pa kupuje od Francuske, Izraela.
Kupuju rusku naftu
Istodobno New Delhi masovno kupuje rusku naftu po povoljnijim cijenama od tržišnih, a na kritike novinara The New York Timesa, koji ga je intervjuirao, indijski ministar vanjskih poslova Subrahmanyam Jaishankar mirno odgovara da je “od veljače Europa uvezla šest puta više fosilnih izvora energije nego Indija. Ako društvo s 60.000 dolara per capita osjeća da se treba brinuti za sebe, a ja to smatram legitimnim, ne bi trebali očekivati da će društvo s 2.000 dolara snositi posljedice.” Odluka skupine G7 i EU da se odredi gornja granica cijene ruske nafte ide u korist Indije (i NR Kine) koje nastavljaju jeftino kupovati rusku naftu pa zatim čak i izvoziti derivate i zarađivati.
Realno, to nije ni bio kamen smutnje u odnosima Zapada i Indije jer je cilj privući Indiju što bliže u svjetlu činjenice da obje strane dijele zabrinutost zbog drskog i agresivnog ponašanja NR Kine. Indija je postala dio američke strategije prebacivanja proizvodnje u prijateljske zemlje pa Apple već proizvodi u toj zemlji. Američka ministrica financija Janet Yellen u studenom je posjetila Indiju ponovivši ondje stav predsjednika Joea Bidena da je “Indija je nezamjenjiv partner SAD-u” (ova izjava, od 14. kolovoza, na određeni je način odgovor na rusko-kinesku deklaraciju od 4. veljače koja je istaknula da ‘prijateljstvo dviju zemalja nema granice’ - kasnija čitanja su prijateljstvo zamijenila partnerstvom). Ministrica Yellen je naglasila da je bilateralna trgovina dosegla 150 milijardi u 2021. godini. Daleko je to od razmjene s NR Kinom - 560 milijardi - ali brojke treba gledati u svjetlu trendova: Indija ove godine postaje najmnogoljudnijom zemljom čije unutarnje tržište jača, za prošlu se godinu predviđa rast 6,9%, a pada ne bi trebalo biti ni ove i sljedeće godine. To bi Indiju do kraja ovog desetljeća učinilo trećom globalnom ekonomskom silom, jačom od Japana i Njemačke. Izaziva to zabrinutost u Beijingu koji se suočava sa sve ozbiljnijim ekonomskim teškoćama koje jačaju demografske nevolje, posljedica kratkovidne politike “jednog djeteta”. Svijet pozitivnije gleda na Indiju jer, kako kaže ministar Jaishankar za NYT, naša zemlja, “unatoč tome što je dva stoljeća bila podvrgnuta kolonijalizmu, nema neprijateljstva prema svijetu, nema ljutnje”. Službena politika NR Kine govori o “stoljeću poniženja” koje je završilo pobjedom komunističke revolucije 1949. godine.
Najveća je prijetnja zacrtanom usponu Indije unutarnja politika. Premijer Modi pokazuje sve veći interes za autoritarizmom i, mutatis mutandis, podsjeća na turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana. Njegov neskriveni hinduistički nacionalizam, u zemlji s oko 200 milijuna muslimana, ne vodi stabilizaciji.
Jutarnji.hr
