Najtraženija radna snaga u Hercegovini su građevinski radnici, kojih je sve manje, a gradilišta, naročito u Trebinju, sve više.
Za kvalificiranom radnom snagom, zidarima, tesarima i armiračima građevinske firme tragaju po cijeloj BiH, a ponekad ih dovode i iz susjednih zemalja. Za njima ne zaostaju ni zanatlije poput keramičara i parketara, kojih na burzi rada nema.
U Trebinju, koje je najveće gradilište u Hercegovini i gdje građevinska sezona traje i 300 dana u godini, majstori stižu iz Gradačca, Kaknja, Zenice i drugih dijelova BiH, pošto hercegovačke radne snage nema dovoljno ili se nerado hvataju mistrije i betona. Posebno, jer se u Trebinju u 2018. godini planirana gradnja pet novih stambenih zgrada.
U jednoj od najvećih građevinskih firmi u Hercegovini kažu da se dovijaju na različite načina da osiguraju građevinare, ali da je to postao ogromni problem.
– Radnici su iz cijele BiH. Za sada ih „ne uvozimo“ iz susjednih država, ali naći kvalificiranog radnika u građevinarstvu je pravi problem – kaže za „EuroBlic“ inženjer u ovom poduzeću. U ovoj firmi pokušavaju da jedan broj nekvalificiranih radnika obuče za određene zanate, kako bi od domaće radne snage dobili majstore, ali to teško ide.
– Pokušavali smo da nekvalificiranu radnu snagu osposobimo za armirače, tesare i druge majstore, ali nisu zainteresirani. Kvalificiranih radnika na našem tržištu nema dovoljno već dvadest godina. To je posljedica što je radnik u građevinarstvu desetljećima bio zapostavljen u odnosu na druge radnike. Ostali su se smatrali majstorima, a građevinari običnim radnicima, iako su to jako složena zanimanja – objašnjavaju u ovom građevinskom poduzeću. Svakako se snalaze, pa angažiraju podizvođače radova sa teritorije cijele BiH, koji imaju kvalificiranu radnu snagu, iako, kako kažu, ni oni nemaju dovoljno kvalifikacija koje su potrebne građevinarima u Hercegovini.
Za kvalificiranom radnom snagom, zidarima, tesarima i armiračima građevinske firme tragaju po cijeloj BiH, a ponekad ih dovode i iz susjednih zemalja. Za njima ne zaostaju ni zanatlije poput keramičara i parketara, kojih na burzi rada nema.
U Trebinju, koje je najveće gradilište u Hercegovini i gdje građevinska sezona traje i 300 dana u godini, majstori stižu iz Gradačca, Kaknja, Zenice i drugih dijelova BiH, pošto hercegovačke radne snage nema dovoljno ili se nerado hvataju mistrije i betona. Posebno, jer se u Trebinju u 2018. godini planirana gradnja pet novih stambenih zgrada.
U jednoj od najvećih građevinskih firmi u Hercegovini kažu da se dovijaju na različite načina da osiguraju građevinare, ali da je to postao ogromni problem.
– Radnici su iz cijele BiH. Za sada ih „ne uvozimo“ iz susjednih država, ali naći kvalificiranog radnika u građevinarstvu je pravi problem – kaže za „EuroBlic“ inženjer u ovom poduzeću. U ovoj firmi pokušavaju da jedan broj nekvalificiranih radnika obuče za određene zanate, kako bi od domaće radne snage dobili majstore, ali to teško ide.
– Pokušavali smo da nekvalificiranu radnu snagu osposobimo za armirače, tesare i druge majstore, ali nisu zainteresirani. Kvalificiranih radnika na našem tržištu nema dovoljno već dvadest godina. To je posljedica što je radnik u građevinarstvu desetljećima bio zapostavljen u odnosu na druge radnike. Ostali su se smatrali majstorima, a građevinari običnim radnicima, iako su to jako složena zanimanja – objašnjavaju u ovom građevinskom poduzeću. Svakako se snalaze, pa angažiraju podizvođače radova sa teritorije cijele BiH, koji imaju kvalificiranu radnu snagu, iako, kako kažu, ni oni nemaju dovoljno kvalifikacija koje su potrebne građevinarima u Hercegovini.
