Raštika je stoljećima predstavljala sigurnu i nezaobilaznu namirnicu u zimskoj prehrani. Iako je smatrana „sirotinjskom hranom“, raštika je po svom kemijskom sastavu jedna od najbogatijih kupusnjača. Vrlo je česta na jelovnicima u Hercegovini i Dalmaciji, a na njoj su opstale i odrasle generacije ljudi na ovom području.
Raštika je zasigurno jedna od najstarijih kupusnjača koja se na području Hercegovine uzgaja više od tisuću godina. Sve do početka 20. stoljeća bila je i najuzgajivanija kupusnjača na području Hercegovine.
Tip raštike koji se uzgaja u Hercegovini jedinstven je po morfološkim i biološkim obilježjima. Za raštiku je karakteristično da kod nje ne postoje komercijalne sorte, na njoj se institucionalno nikada nije radila selekcija i oplemenjivanje ta se njeno sjeme nikada nije moglo kupiti pakirano u vrećicama u trgovinama. Danas se isključivo prodaju presadnice raštike uzgojene iz vlastitog sjemena.
Raštika je stoljećima predstavljala sigurnu i nezaobilaznu namirnicu u zimskoj prehrani. Danas se isključivo uzgaja u obiteljskim vrtovima za osobnu potrošnju, zbog lišća koje se bere sukcesivno od baze biljke prema vrhu (tijekom čitave zime do ranog proljeća).
Izrazito otporna na hladnoću
Otporna je na niske temperature pa bez problema prezimi. Izrazito je skromnih zahtjeva prema vanjskim uvjetima tako da od svih kupusnjača najbolje podnosi visoke temperature i sušu tijekom ljeta kao i niske temperature i snijeg tijekom zime.
Također se može uzgajati na različitim tipovima tla, no svakako na boljem tlu daje veće i sigurnije urode Listovi su najukusniji nakon prvih mrazeva kada se u njima povećava sadržaj šećera i organskih kiselina, a smanjuje gorčina uvjetovana glikozinolatima. Tada raštika dobije posebnu aromu te osobito prija u hladnim zimskim danima. Najčešće se priprema na lešo zajedno s povrćem kao što je bob, slanutak ili krumpir. Posebnog je okusa tradicionalno pripremljena sa sušenim mesom.
Sadnja i agrotehničke mjere
Sadnja presadnica se obavlja od početka pa sve do kraja rujna mjeseca. U Hercegovini je to obično nakon prvih obilnijih rujanskih kiša. Presadnice se sade na razmak 50 x 50 cm. Nema posebnih zahtjeva na izbor tla. Dobro reagira na organska gnojiva, pa je poželjno kod pripreme u tlo unijeti organsko gnojivo (Povrtko). Nije osjetljiva na uzročnike bolesti i štetnike ali tijekom jeseni treba obratiti pozornost na stjenice i buhače koji mogu pričiniti i značajnije štete.Agrotehničke mjere su iste kao i kod drugih kupusnjača.
Zdravstvena vrijednost raštike
Raštika spada u jednu od najzdravijih kupusnjača, bogata je vlaknima, antioksidansima, vitaminima i mineralima, naročito vitaminom A,B,C,E, kalcijem, cinkom, manganom. Stoga s pravom nosi epitet „najzdravije“ kupusnjače. Međutim, iako je smatrana “sirotinjskom hranom” raštika je po svom kemijskom sastavu jedna od najbogatijih kupusnjača. Sadržava oko 20 % suhe tvari, 2-5 % šećera, 2-4 % bjelančevina i 100 –200 mg vitamina. Zanimljivo je da su listovi osim vitaminima i mineralima u jesen bogati i šećerima koji je štite od hladnoće. Ali, osim kao zaštita od niskih temperatura šećeri pridonose i nastanku specifičnog okusa raštike. Inače, listovi raštike se beru tijekom cijele zime a posebno su ukusni ako ih prožme studen. Spomenimo još kako se vršni listovi na stabljici smatraju i najkvalitetnijima.
Jabuka.tv
Raštika je zasigurno jedna od najstarijih kupusnjača koja se na području Hercegovine uzgaja više od tisuću godina. Sve do početka 20. stoljeća bila je i najuzgajivanija kupusnjača na području Hercegovine.
Tip raštike koji se uzgaja u Hercegovini jedinstven je po morfološkim i biološkim obilježjima. Za raštiku je karakteristično da kod nje ne postoje komercijalne sorte, na njoj se institucionalno nikada nije radila selekcija i oplemenjivanje ta se njeno sjeme nikada nije moglo kupiti pakirano u vrećicama u trgovinama. Danas se isključivo prodaju presadnice raštike uzgojene iz vlastitog sjemena.
Raštika je stoljećima predstavljala sigurnu i nezaobilaznu namirnicu u zimskoj prehrani. Danas se isključivo uzgaja u obiteljskim vrtovima za osobnu potrošnju, zbog lišća koje se bere sukcesivno od baze biljke prema vrhu (tijekom čitave zime do ranog proljeća).
Izrazito otporna na hladnoću
Otporna je na niske temperature pa bez problema prezimi. Izrazito je skromnih zahtjeva prema vanjskim uvjetima tako da od svih kupusnjača najbolje podnosi visoke temperature i sušu tijekom ljeta kao i niske temperature i snijeg tijekom zime.
Također se može uzgajati na različitim tipovima tla, no svakako na boljem tlu daje veće i sigurnije urode Listovi su najukusniji nakon prvih mrazeva kada se u njima povećava sadržaj šećera i organskih kiselina, a smanjuje gorčina uvjetovana glikozinolatima. Tada raštika dobije posebnu aromu te osobito prija u hladnim zimskim danima. Najčešće se priprema na lešo zajedno s povrćem kao što je bob, slanutak ili krumpir. Posebnog je okusa tradicionalno pripremljena sa sušenim mesom.
Sadnja i agrotehničke mjere
Sadnja presadnica se obavlja od početka pa sve do kraja rujna mjeseca. U Hercegovini je to obično nakon prvih obilnijih rujanskih kiša. Presadnice se sade na razmak 50 x 50 cm. Nema posebnih zahtjeva na izbor tla. Dobro reagira na organska gnojiva, pa je poželjno kod pripreme u tlo unijeti organsko gnojivo (Povrtko). Nije osjetljiva na uzročnike bolesti i štetnike ali tijekom jeseni treba obratiti pozornost na stjenice i buhače koji mogu pričiniti i značajnije štete.Agrotehničke mjere su iste kao i kod drugih kupusnjača.
Zdravstvena vrijednost raštike
Raštika spada u jednu od najzdravijih kupusnjača, bogata je vlaknima, antioksidansima, vitaminima i mineralima, naročito vitaminom A,B,C,E, kalcijem, cinkom, manganom. Stoga s pravom nosi epitet „najzdravije“ kupusnjače. Međutim, iako je smatrana “sirotinjskom hranom” raštika je po svom kemijskom sastavu jedna od najbogatijih kupusnjača. Sadržava oko 20 % suhe tvari, 2-5 % šećera, 2-4 % bjelančevina i 100 –200 mg vitamina. Zanimljivo je da su listovi osim vitaminima i mineralima u jesen bogati i šećerima koji je štite od hladnoće. Ali, osim kao zaštita od niskih temperatura šećeri pridonose i nastanku specifičnog okusa raštike. Inače, listovi raštike se beru tijekom cijele zime a posebno su ukusni ako ih prožme studen. Spomenimo još kako se vršni listovi na stabljici smatraju i najkvalitetnijima.
Jabuka.tv
