Povijest ove zemlje obilježio je brutalni civilni rat, no oružje će čini se obilježiti i njezin daljnji razvoj. 2014. godine Srednjoafrička republika odlučila je obnoviti njihov uništeni sustav obrazovanja i edukacije, a kako nisu mogli to učiniti sami, stigla im je i velika međunarodna pomoć u iznosu od 65 milijuna dolara. No još uvijek su im nedostajala 53 milijuna kako bi mogli ostvariti svoj plan, zaposliti nove učitelje i izgraditi nove škole do 2017. godine. Otkrilo se ipak kako su imali dovoljno sredstava za to, no taj iznos i nešto više od njega, odlučili su utrošiti u neke sasvim druge svrhe - na ratovanje.
Srednjoafrička republika ima najmanji dohodak u svijetu po glavi stanovnika koji iznosi 681 dolara, tj. manje od dva dolara po danu. Po vladinim podacima dvije trećine stanovnika ove zemlje živi u potpunom siromaštvu, a ono što posebno iznenađuje je činjenica kako vode u jednoj utrci u kojoj većinom prva mjesta osvajaju puno razvijenije i bogatije zemlje. Po posljednjim podacima Svjetske bake, Srednjoafrička republika prednjači u uvozu oružja. Tako su 2015. godine potrošili 59 milijuna dolara ili 10 posto svoj ukupnog uvoza, upravo na oružje. Stručnjake ovi podaci ne iznenađuju budući da je riječ o zemlji koja je uništena šestogodišnjim ratom.
"Vlada koja je u ratu naravno da će tražiti nove mogućnosti za kupovanje oružja", smatra antropologinja sa Yalea Louisa Lombard koja se bavila istraživanjima vezanima uz ovu zemlju. Nastavljaju sa svojom politikom naoružavanja uz neuspješne pokušaje međunarodne zajednice da intervenira, piše Ozy.
Konflikt je započeo 2012. godine nakon što je muslimanska grupa Seleka optužila vladu da ne poštuje sporazum z 2007. godine kojim je završen prethodni rat. Godinu nakon toga njihove snage napale su glavni i najveći grad Bangui i zbacile vlast. Nakon novog sukoba, pobunjenička skupina istjerana je iz grada, no bivši borci iz obje grupe razbježali su se i osnovali niz militantnih grupa, i zauzeli velike dijelove zemlje.
Bogatstvo njihovih resursa, većinom zlata, iskoristili su kako bi i dalje hranili nesigurnost, rekao je istraživač Matthias Nowak. Sukob koji se pojačavao alarmirao je i UN, koji je pojačao svoje mirovne snage u zemlji i nametnuo embargo na oružje u nadi da će tako smanjiti snagu zaraćenih snaga. Umiješala se i Francuska, no neuspješno, pa je zemlju napustila tri godine nakon. U međuvremenu su njihove vojne snage, Forces Armées Centrafricaines (FACA) raspuštene.
Nakon neuspjeha međunarodne intervencije, UN je nametnu embargo. Oružje koje se uvozi u ovu zemlju djelomično je namijenjeno za njhu vojsku i policiju, a djelomično za UN snage.
Inače su zemlje koje najviše sredstava troše na oružje one koje imaju veliku vojnu industriju, poput SAD, EU i Izraela, ili one zemlje koje imaju niz prijetnji u regiji popt Indije i Pakistana. Druge zemlje u kojima se ratuje, poput Libije, Sirije i Jemena, ne troše ni približno toliko svojih sredstava na oružja kao Srednjoafrička republika, piše Express.hr.
Početkom ove godine UN je odobrio Rusima prodaju oružja i dolazak njihovih mentora na ovo područje. Rusi već pristižu, pa stručnjaci očekuju kako će se uvoz još i povećati, što bi moglo dovesti i do promjene snage na ratištima. Optimizam u zemlji potaknule su zajedničke patrole UN-ovih snaga i naoružane vojske.
Projekti u razvoju, reći će Nowak, kao što je školovanje i obrazovanje, zapravo trebaju sigurnost, sigurno stanje i vrijeme. Ekonomske prilike mogle bi privući potencijalne borce u civilni sukob, dodaje. "Sigurnost je nužan uvjet za ekonomski razvoj", naglašava Nowak.
Srednjoafrička republika ima najmanji dohodak u svijetu po glavi stanovnika koji iznosi 681 dolara, tj. manje od dva dolara po danu. Po vladinim podacima dvije trećine stanovnika ove zemlje živi u potpunom siromaštvu, a ono što posebno iznenađuje je činjenica kako vode u jednoj utrci u kojoj većinom prva mjesta osvajaju puno razvijenije i bogatije zemlje. Po posljednjim podacima Svjetske bake, Srednjoafrička republika prednjači u uvozu oružja. Tako su 2015. godine potrošili 59 milijuna dolara ili 10 posto svoj ukupnog uvoza, upravo na oružje. Stručnjake ovi podaci ne iznenađuju budući da je riječ o zemlji koja je uništena šestogodišnjim ratom.
"Vlada koja je u ratu naravno da će tražiti nove mogućnosti za kupovanje oružja", smatra antropologinja sa Yalea Louisa Lombard koja se bavila istraživanjima vezanima uz ovu zemlju. Nastavljaju sa svojom politikom naoružavanja uz neuspješne pokušaje međunarodne zajednice da intervenira, piše Ozy.
Konflikt je započeo 2012. godine nakon što je muslimanska grupa Seleka optužila vladu da ne poštuje sporazum z 2007. godine kojim je završen prethodni rat. Godinu nakon toga njihove snage napale su glavni i najveći grad Bangui i zbacile vlast. Nakon novog sukoba, pobunjenička skupina istjerana je iz grada, no bivši borci iz obje grupe razbježali su se i osnovali niz militantnih grupa, i zauzeli velike dijelove zemlje.
Bogatstvo njihovih resursa, većinom zlata, iskoristili su kako bi i dalje hranili nesigurnost, rekao je istraživač Matthias Nowak. Sukob koji se pojačavao alarmirao je i UN, koji je pojačao svoje mirovne snage u zemlji i nametnuo embargo na oružje u nadi da će tako smanjiti snagu zaraćenih snaga. Umiješala se i Francuska, no neuspješno, pa je zemlju napustila tri godine nakon. U međuvremenu su njihove vojne snage, Forces Armées Centrafricaines (FACA) raspuštene.
Nakon neuspjeha međunarodne intervencije, UN je nametnu embargo. Oružje koje se uvozi u ovu zemlju djelomično je namijenjeno za njhu vojsku i policiju, a djelomično za UN snage.
Inače su zemlje koje najviše sredstava troše na oružje one koje imaju veliku vojnu industriju, poput SAD, EU i Izraela, ili one zemlje koje imaju niz prijetnji u regiji popt Indije i Pakistana. Druge zemlje u kojima se ratuje, poput Libije, Sirije i Jemena, ne troše ni približno toliko svojih sredstava na oružja kao Srednjoafrička republika, piše Express.hr.
Početkom ove godine UN je odobrio Rusima prodaju oružja i dolazak njihovih mentora na ovo područje. Rusi već pristižu, pa stručnjaci očekuju kako će se uvoz još i povećati, što bi moglo dovesti i do promjene snage na ratištima. Optimizam u zemlji potaknule su zajedničke patrole UN-ovih snaga i naoružane vojske.
Projekti u razvoju, reći će Nowak, kao što je školovanje i obrazovanje, zapravo trebaju sigurnost, sigurno stanje i vrijeme. Ekonomske prilike mogle bi privući potencijalne borce u civilni sukob, dodaje. "Sigurnost je nužan uvjet za ekonomski razvoj", naglašava Nowak.
