Danas doista više znamo o udaljenim galaksijama nego o tajnama koje krije Zemljina kora ispod naših nogu, miljama duboko. Baš iz tog razloga, Sovjeti su još 1970-ih započeli s projektom bušenja duboko u zemlju, koji je trajao pune 24 godine.
Rezultat sovjetskog projekta danas je poznat kao Kola superduboka bušotina, i ne, ona nema nikakve veze s eksploatacijom nafte ili plina. Sovjeti su 1994. godine, kad je projekt napušten, došli do preko 12 kilometara dubine, što je dublje od najdublje točke u oceanima (11 kilometara).
Rupa je dobila naziv po poluotoku na kojem se nalazi, a danas, da se nađete na tom mjestu, pomislili biste na sve, samo ne na to da stojite vrlo blizu najdublje rupe na Zemlji. Naime, ona je zapečaćena metalnim poklopcem i velikim metalnim šarafima.
Što su Rusi zapravo doznali bušeći tu rupu? Puno toga. Pronađeni su mikroskopski fosili jednostaničnih organizama na dubini od 7 kilometara. Na istoj dubini, znanstvenici su otkrili i vodu, što je dotad bilo nezabilježeno.
Ono što je zaustavilo projekt bila je temperatura na dubini od 12 kilometara, gdje je kamenje bilo zagrijano na 180 stupnjeva i ponašalo se više kao plastika, nego kao kamenje. Jednostavno, uvjeti su bili prevrući pa je bušenje obustavljeno 1994. godine.
U niže priloženom videu pogledajte kakva su sve čudesa znanstvenici pronašli bušeći tu rupu.
Rezultat sovjetskog projekta danas je poznat kao Kola superduboka bušotina, i ne, ona nema nikakve veze s eksploatacijom nafte ili plina. Sovjeti su 1994. godine, kad je projekt napušten, došli do preko 12 kilometara dubine, što je dublje od najdublje točke u oceanima (11 kilometara).
Rupa je dobila naziv po poluotoku na kojem se nalazi, a danas, da se nađete na tom mjestu, pomislili biste na sve, samo ne na to da stojite vrlo blizu najdublje rupe na Zemlji. Naime, ona je zapečaćena metalnim poklopcem i velikim metalnim šarafima.
Što su Rusi zapravo doznali bušeći tu rupu? Puno toga. Pronađeni su mikroskopski fosili jednostaničnih organizama na dubini od 7 kilometara. Na istoj dubini, znanstvenici su otkrili i vodu, što je dotad bilo nezabilježeno.
Ono što je zaustavilo projekt bila je temperatura na dubini od 12 kilometara, gdje je kamenje bilo zagrijano na 180 stupnjeva i ponašalo se više kao plastika, nego kao kamenje. Jednostavno, uvjeti su bili prevrući pa je bušenje obustavljeno 1994. godine.
U niže priloženom videu pogledajte kakva su sve čudesa znanstvenici pronašli bušeći tu rupu.
