Svaki žitelj ovoga sela u Kini ima na svome bankovnom računu stotine tisuća eura, živi u luksuznoj kući, s europskim automobilom u garaži, a rade sedam dana u tjednu.
Navodno je Huaxi najbogatije selo u Kini.
Huaxi je ujedno i najtajanstvenije i najmisterioznije mjesto u ovoj mnogoljudnoj zemlji. Naime, život u ovome selu odvija se na relaciji socijalističke utopije i distopije političke diktature, piše Huffington Post.
Ovo selo je još 1961. godine osnovao nekadašnji sekretar Komunističke partije Wu Renbao, a u to vrijeme u selu je živjelo 600 siromašnih seljaka.
Renbao je smatrao kako je ključ za sreću zapravo dostizanje zadovoljavajućeg bogatstva, jedan automobil, jedna obiteljska kuća i dakako - obitelj.
Osnivač sela je investirao u rudarski sektor (između ostaloga, boksitna ruda), a danas selo posjeduje veliki industrijski kompleks koji se bavi različitim vidovima proizvodnje (od čelika do tekstila). To je poduzeće također notirano i na burzi.
Po logici stvari, svi današnji stanovnici sela suvlasnici su tog velikog poduzeća. Posjeduju dionice i svima zajedno pripada jedna petina ostvarene godišnje dobiti poduzeća. Zapravo, ipak ne baš svi...
Starosjedioci sela, ali i njihovi potomci koji rade u kompaniji, dobivaju kuću, automobil, odjeću pa čak i svakodnevna sredstva za kućanstvo.
Nejasno je, međutim, koliko ljudi živi u Huaxiju. Ponekad su to desetine tisuća, a ponekad i stotine tisuća ljudi. Ipak, treba kazati, ako bi se radilo o stotinama tisuća stanovnika, onda to više ne bi bilo selo, nego gradska sredina.
Bogatstvo ima cijenu
Svako bogatstvo mora platiti određenu cijenu kako bi se stvorilo. Zato svi praktično rade sedam dana u tjednu, bilo da su radnici ili službenici. To znači da nemaju ni godišnjeg odmora.
Osnivač sela ipak je mišljenja kako stanovnici trebaju upoznati vanjski svijet. Kako je pak tehnički nemoguće da oni odu upoznati svijet, jer rade sedam dana u tjednu, svijet dolazi u selo.
Renbao je naložio izgradnju jednog zabavnog parka u kojemu se nalaze kopije operne kuće iz Sydneya, Kineskog zida, Statue slobode, Trijumfalne kapije i Bijele kuće.
Komunistička partija Kine voli ovo selo, jer ono pokazuje kako bi socijalizam mogao funkcionirati. Svatko dobiva svoj komadić kolača i svatko radi za svoj komadić.
Naravno, želja je mnogih da se nastane u Huaxiju, ali svima njima se izdaje upozorenje kako ekskluzivna prava vrijede samo za starosjedioce. Ostali, a takvih je čak 95%, doseljavanjem dobivaju samo redovnu plaću i osiguranje, bez udjela u firmi.
Poseban režim
Kako pišu kineski mediji, starosjedioci (dakle oni koji tu žive od početka 60-tih godina prošloga stoljeća) ne smiju davati izjave za medije. Ovdje također nema ni noćnoga života, ne postoje barovi i kafići, nema droga, nema igara na sreću. Sve se perfektno nadzire.
Trenutačno je upravitelj mjesta Wu Xieen, sin osnivača Wua Renboa, koji je umro 2013. godine.
Zanimljivo je da se Renbou prije smrti ispunio jedan san - naime, 2011. svečano je otvorio prvi neboder u mjestu. Stanovnici se sada nadaju i većem prilivu turista.
Navodno je Huaxi najbogatije selo u Kini.
Huaxi je ujedno i najtajanstvenije i najmisterioznije mjesto u ovoj mnogoljudnoj zemlji. Naime, život u ovome selu odvija se na relaciji socijalističke utopije i distopije političke diktature, piše Huffington Post.
Ovo selo je još 1961. godine osnovao nekadašnji sekretar Komunističke partije Wu Renbao, a u to vrijeme u selu je živjelo 600 siromašnih seljaka.
Renbao je smatrao kako je ključ za sreću zapravo dostizanje zadovoljavajućeg bogatstva, jedan automobil, jedna obiteljska kuća i dakako - obitelj.
Osnivač sela je investirao u rudarski sektor (između ostaloga, boksitna ruda), a danas selo posjeduje veliki industrijski kompleks koji se bavi različitim vidovima proizvodnje (od čelika do tekstila). To je poduzeće također notirano i na burzi.
Po logici stvari, svi današnji stanovnici sela suvlasnici su tog velikog poduzeća. Posjeduju dionice i svima zajedno pripada jedna petina ostvarene godišnje dobiti poduzeća. Zapravo, ipak ne baš svi...
Starosjedioci sela, ali i njihovi potomci koji rade u kompaniji, dobivaju kuću, automobil, odjeću pa čak i svakodnevna sredstva za kućanstvo.
Nejasno je, međutim, koliko ljudi živi u Huaxiju. Ponekad su to desetine tisuća, a ponekad i stotine tisuća ljudi. Ipak, treba kazati, ako bi se radilo o stotinama tisuća stanovnika, onda to više ne bi bilo selo, nego gradska sredina.
Bogatstvo ima cijenu
Svako bogatstvo mora platiti određenu cijenu kako bi se stvorilo. Zato svi praktično rade sedam dana u tjednu, bilo da su radnici ili službenici. To znači da nemaju ni godišnjeg odmora.
Osnivač sela ipak je mišljenja kako stanovnici trebaju upoznati vanjski svijet. Kako je pak tehnički nemoguće da oni odu upoznati svijet, jer rade sedam dana u tjednu, svijet dolazi u selo.
Renbao je naložio izgradnju jednog zabavnog parka u kojemu se nalaze kopije operne kuće iz Sydneya, Kineskog zida, Statue slobode, Trijumfalne kapije i Bijele kuće.
Komunistička partija Kine voli ovo selo, jer ono pokazuje kako bi socijalizam mogao funkcionirati. Svatko dobiva svoj komadić kolača i svatko radi za svoj komadić.
Naravno, želja je mnogih da se nastane u Huaxiju, ali svima njima se izdaje upozorenje kako ekskluzivna prava vrijede samo za starosjedioce. Ostali, a takvih je čak 95%, doseljavanjem dobivaju samo redovnu plaću i osiguranje, bez udjela u firmi.
Poseban režim
Kako pišu kineski mediji, starosjedioci (dakle oni koji tu žive od početka 60-tih godina prošloga stoljeća) ne smiju davati izjave za medije. Ovdje također nema ni noćnoga života, ne postoje barovi i kafići, nema droga, nema igara na sreću. Sve se perfektno nadzire.
Trenutačno je upravitelj mjesta Wu Xieen, sin osnivača Wua Renboa, koji je umro 2013. godine.
Zanimljivo je da se Renbou prije smrti ispunio jedan san - naime, 2011. svečano je otvorio prvi neboder u mjestu. Stanovnici se sada nadaju i većem prilivu turista.
