Hrvatska i Dinarski krš bogatiji su za jednu mnogonogu špiljsku životinju, strigu, koju su stručnjaci pronašli u pet pećina na Velebitu i opisali u novom broju međunarodnog znanstvenog časopisa ZooKeys.
Strige nisu jako poznate u javnosti, pa ih nerijetko pogrešno smatraju stonogama. Ipak, strige u svijetu broje oko 8000 vrsta, koje imaju različite brojeve nogu, od 30 do 354, ali ni jedna baš 100 nogu.
Jedno poznato ime nove strige je ono koje su joj dali stručnjaci tijekom znanstvenog opisa, Eupolybothrus liburnicus, ili prevedeno na hrvatski, "liburnijska velekamenjarka". Ona ima najmanji mogući broj nogu za svoju skupinu, ali to je još uvijek 30 njih, odnosno 15 pari nogu.
Strige su brzi grabežljivci koji truju kukce i njima se hrane, a najopasnija vrsta na Sredozemlju može narasti do 17 centimetara. To je četvorostruko više od 43 milimetra duge liburnijske velekamenjarke, ptrenosi Hina.
Novu vrstu pronašla je hrvatska biospeleologinja Ana Komerički, najprije ispod kamena u Plitkoj peći, kod Gornjih Čabrića nedaleko Obrovca, a potom u još tri pećine na južnim padinama Crnopca na Južnom Velebitu kod kanjona rijeke Krupe – u Skorupuši, Rašljekovcu i Bundalovoj pećini – te u maloj Markovoj špilji, pećini sa slankastom vodom nekoliko stotina metara udaljenoj od mora kod sela Seline.
Eupolybothrus liburnicus je troglofilna vrsta, što znači da nije strogo prilagođena samo na špiljska staništa, nego može opstati i izvan špilja. Međutim, naseljava vrlo mali prostor, za sada je pronađena u samo nekoliko objekata na tom području. Već na Krki nalazimo drugu vrstu, Eupolybothrus cavernicolus, koja je tek nedavno opisana, 2013. godine, objašnjava Ana Komerički.
Ane Komerički je strigu pronašla i u mračnom i u svijetlom dijelu pećine duge svega tridesetak metara, s velikim ulazom i bogatim nakupinama siga. Pored hrvatske biospeleologinje, znanstveni rad potpisuje još troje kolege iz Austrije, Njemačke i Bugarske.
Rod velekamenjarki, kojem pripada novoopisana striga, poznat je ravno stotinu godina i obuhvaća četrdesetak vrsta i podvrsta od Istočne Europe do Sredozemlja, uključujući najveće njegove otoke Korziku, Kretu, Cipar, Sardiniju i Siciliju, ističe se u radu.
Liburnijska velekamenjarka je svijetlo-smeđa do žućkasta, a donji dio tijela i noge su joj blijede. Ima jednostavne čeone oči sastavljene od 6-7 redaka, antene duge oko 18,5 milimetara i diše s pomoću 25 traheja, koje su smještene gore i na bokovima.
U Hrvatskoj trenutno ima više od 290 tzv. tipskih lokaliteta, odnosno pećina u kojima su pronađene i opisane nove vrste. Iz njih je opisano malo više od 460 vrsta i podvrsta.
Inače u Hrvatskoj je pronađeno oko 500 vrsta koje su prilagođene isključivo životu u podzemlju, a u Dinarskom kršu, koji zahvaća prostor od Udina u Italiji do Skadarskog jezera, oko 1350 podzemnih vrsta, odnosno troglobionata.
Strige nisu jako poznate u javnosti, pa ih nerijetko pogrešno smatraju stonogama. Ipak, strige u svijetu broje oko 8000 vrsta, koje imaju različite brojeve nogu, od 30 do 354, ali ni jedna baš 100 nogu.
Jedno poznato ime nove strige je ono koje su joj dali stručnjaci tijekom znanstvenog opisa, Eupolybothrus liburnicus, ili prevedeno na hrvatski, "liburnijska velekamenjarka". Ona ima najmanji mogući broj nogu za svoju skupinu, ali to je još uvijek 30 njih, odnosno 15 pari nogu.
Strige su brzi grabežljivci koji truju kukce i njima se hrane, a najopasnija vrsta na Sredozemlju može narasti do 17 centimetara. To je četvorostruko više od 43 milimetra duge liburnijske velekamenjarke, ptrenosi Hina.
Novu vrstu pronašla je hrvatska biospeleologinja Ana Komerički, najprije ispod kamena u Plitkoj peći, kod Gornjih Čabrića nedaleko Obrovca, a potom u još tri pećine na južnim padinama Crnopca na Južnom Velebitu kod kanjona rijeke Krupe – u Skorupuši, Rašljekovcu i Bundalovoj pećini – te u maloj Markovoj špilji, pećini sa slankastom vodom nekoliko stotina metara udaljenoj od mora kod sela Seline.
Eupolybothrus liburnicus je troglofilna vrsta, što znači da nije strogo prilagođena samo na špiljska staništa, nego može opstati i izvan špilja. Međutim, naseljava vrlo mali prostor, za sada je pronađena u samo nekoliko objekata na tom području. Već na Krki nalazimo drugu vrstu, Eupolybothrus cavernicolus, koja je tek nedavno opisana, 2013. godine, objašnjava Ana Komerički.
Ane Komerički je strigu pronašla i u mračnom i u svijetlom dijelu pećine duge svega tridesetak metara, s velikim ulazom i bogatim nakupinama siga. Pored hrvatske biospeleologinje, znanstveni rad potpisuje još troje kolege iz Austrije, Njemačke i Bugarske.
Rod velekamenjarki, kojem pripada novoopisana striga, poznat je ravno stotinu godina i obuhvaća četrdesetak vrsta i podvrsta od Istočne Europe do Sredozemlja, uključujući najveće njegove otoke Korziku, Kretu, Cipar, Sardiniju i Siciliju, ističe se u radu.
Liburnijska velekamenjarka je svijetlo-smeđa do žućkasta, a donji dio tijela i noge su joj blijede. Ima jednostavne čeone oči sastavljene od 6-7 redaka, antene duge oko 18,5 milimetara i diše s pomoću 25 traheja, koje su smještene gore i na bokovima.
U Hrvatskoj trenutno ima više od 290 tzv. tipskih lokaliteta, odnosno pećina u kojima su pronađene i opisane nove vrste. Iz njih je opisano malo više od 460 vrsta i podvrsta.
Inače u Hrvatskoj je pronađeno oko 500 vrsta koje su prilagođene isključivo životu u podzemlju, a u Dinarskom kršu, koji zahvaća prostor od Udina u Italiji do Skadarskog jezera, oko 1350 podzemnih vrsta, odnosno troglobionata.
