U srijedu, u večernjim satima, grupa od 18 hodočasnika iz Međugorja stigla je na svoje odredište, u Ramu, s ružama u rukama, pjesmom i suzama u očima, sa zahvalnošću u srcu.
Time su završili svoj hod pod nazivom „Od Gospe do Gospe“, a njihova želja, sad je još veća, da sljedeći put dođu u većem broju.
Na Malu Gospu sudjelovali su na misi na Šćitu, a noćenje i okrjepu organizirali su ramski hodočasnici pod budnim okom Ivana Bilića. Druženje ramskih i međugorskih hodočasnika nastavljeno je za ručkom.
Razgovarali smo s Lucijom čija je ideja i želja postala djelom: „Idejni začetnik jesam, ali zajedno sa svojim kolegama. Bogu hvala, ideja je pretvorena u djelo.“
Kroz razgovor Lucija je emotivno iznijela i svoju poruku čitateljima koji do sada nisu osjetili poziv hodočašća: „Čovjek kada jednom napravi hodočašće, onda ga to stalno vuče. Često citiram pok. fra Slavka Barbarića „Kad jedanput doživiš buđenje sunca na Križevcu, ne poželiš više nikada ostati u krevetu“. Tako i ja kažem. Kada u životu jedanput osjetiš hodočašće i sam dolazak na cilj svoga hodočašća, nikada više nećeš prestati hodočastiti. Ja bih željela da svaki čovjek osjeti hodočašće.“
Prisjeća se naša Lucija dolaska Ramljaka: „Ne može se to reći. To je nešto puno više i jače nego same riječi. To su osjećaji, to su emocije koje samo ljudsko srce može osjetiti i doživjeti. Mislim da žena koja je majka, to samo može osjetiti i reći to je to.
Za nas Ramljake Lucija je poslala poruku: „Mi toliko mjesta i srca imamo za vas. Ako pođe cijela Rama sljedeće godine, imamo vas gdje primiti. Dobro nam došli Ramljaci!“
Ivan Volarić, iz Čitluka: „Ova tri dana osjećao sam neopisivo zajedništvo i nekako majčinski blagoslov, a najviše kroz ljude koji su bili oko mene, tako da to ne mogu opisati. Imao sam nakane i ovaj put za ovo hodočašće, ali kad sam došao i kad smo kleknuli pred Gospin kip ovdje u Rami, osjećao sam toliku zahvalnost; veću zahvalnost nego želju za tim nakanama koje sam imao na početku. Tako da, evo, zahvalan sam Bogu i Majci Mariji na svemu i ljudima koji su oko mene i definitivno pozivam sve dogodine da se ovome pridruže. Bit ću i ja, ako Bog da. Imam samo riječi hvale i blagoslova.“
Na pitanje što ga je potaknulo na put Marijo Dugandžić iz Čitluka odgovara: „Ponukala ga na put Gospa. Svi smo postali kao jedno, tako da nema ni Marijo, ni Josip, svi jedno.“
O težini prijeđenog puta Marijo nam veli: „Noge i put su ništa kad se sjetiš Isusa i onog što je On prošao. A ovo je samo zahvalnost i moja ljubav prema Bogu tako da je uspjelo sve se izdržati, i torba na leđima i krunica u ruci, ništa nije bilo teško. Pogotovo kad smo došli ovdje pred Ramu, kad je bio lijep doček. To je bilo nešto posebno. Kao da je sav umor otišao, a ostalo samo veselje.“ Marijo također planira doći i sljedeće godine. Kako veli: „Ovo je samo početak.“
Lucija Šarac iz Čitluka, rodom iz Bugojna, a živi u Donjem Velikom Ograđeniku sva pod dojmom podijelila nam je svoje osjećaje: „Ne može se opisati riječima, ali kad biste nam vidjeli naše face, bez obzira na to što su oči umorne, osmjeh je na licu. Ovo nam je bio san, da radi Dinka i radi tih prijatelja koji dolaze svaki dan pokušamo uzvratiti ljubavlju na ljubav, s nekim poštovanjem i sa zahvalom za tolike godine. Evo taj kip koji je napravljen kao da nam je dao onaj klik; e to je ove godine, to je to.“
Naši hodočasnici sudjelovali su na proslavi Male Gospe, a druženje je nastavljeno uz ručak u obiteljskoj kući Bilić uz podršku i potporu ljudi dobre volje i otvorenog srca.
Hvala dragi Brotnjaci na uzvraćenoj ljubavi!
Božana Nikolić / Rama-Prozor.info
Time su završili svoj hod pod nazivom „Od Gospe do Gospe“, a njihova želja, sad je još veća, da sljedeći put dođu u većem broju.
Na Malu Gospu sudjelovali su na misi na Šćitu, a noćenje i okrjepu organizirali su ramski hodočasnici pod budnim okom Ivana Bilića. Druženje ramskih i međugorskih hodočasnika nastavljeno je za ručkom.
Razgovarali smo s Lucijom čija je ideja i želja postala djelom: „Idejni začetnik jesam, ali zajedno sa svojim kolegama. Bogu hvala, ideja je pretvorena u djelo.“
Kroz razgovor Lucija je emotivno iznijela i svoju poruku čitateljima koji do sada nisu osjetili poziv hodočašća: „Čovjek kada jednom napravi hodočašće, onda ga to stalno vuče. Često citiram pok. fra Slavka Barbarića „Kad jedanput doživiš buđenje sunca na Križevcu, ne poželiš više nikada ostati u krevetu“. Tako i ja kažem. Kada u životu jedanput osjetiš hodočašće i sam dolazak na cilj svoga hodočašća, nikada više nećeš prestati hodočastiti. Ja bih željela da svaki čovjek osjeti hodočašće.“
Prisjeća se naša Lucija dolaska Ramljaka: „Ne može se to reći. To je nešto puno više i jače nego same riječi. To su osjećaji, to su emocije koje samo ljudsko srce može osjetiti i doživjeti. Mislim da žena koja je majka, to samo može osjetiti i reći to je to.
Za nas Ramljake Lucija je poslala poruku: „Mi toliko mjesta i srca imamo za vas. Ako pođe cijela Rama sljedeće godine, imamo vas gdje primiti. Dobro nam došli Ramljaci!“
Ivan Volarić, iz Čitluka: „Ova tri dana osjećao sam neopisivo zajedništvo i nekako majčinski blagoslov, a najviše kroz ljude koji su bili oko mene, tako da to ne mogu opisati. Imao sam nakane i ovaj put za ovo hodočašće, ali kad sam došao i kad smo kleknuli pred Gospin kip ovdje u Rami, osjećao sam toliku zahvalnost; veću zahvalnost nego želju za tim nakanama koje sam imao na početku. Tako da, evo, zahvalan sam Bogu i Majci Mariji na svemu i ljudima koji su oko mene i definitivno pozivam sve dogodine da se ovome pridruže. Bit ću i ja, ako Bog da. Imam samo riječi hvale i blagoslova.“
Na pitanje što ga je potaknulo na put Marijo Dugandžić iz Čitluka odgovara: „Ponukala ga na put Gospa. Svi smo postali kao jedno, tako da nema ni Marijo, ni Josip, svi jedno.“
O težini prijeđenog puta Marijo nam veli: „Noge i put su ništa kad se sjetiš Isusa i onog što je On prošao. A ovo je samo zahvalnost i moja ljubav prema Bogu tako da je uspjelo sve se izdržati, i torba na leđima i krunica u ruci, ništa nije bilo teško. Pogotovo kad smo došli ovdje pred Ramu, kad je bio lijep doček. To je bilo nešto posebno. Kao da je sav umor otišao, a ostalo samo veselje.“ Marijo također planira doći i sljedeće godine. Kako veli: „Ovo je samo početak.“
Lucija Šarac iz Čitluka, rodom iz Bugojna, a živi u Donjem Velikom Ograđeniku sva pod dojmom podijelila nam je svoje osjećaje: „Ne može se opisati riječima, ali kad biste nam vidjeli naše face, bez obzira na to što su oči umorne, osmjeh je na licu. Ovo nam je bio san, da radi Dinka i radi tih prijatelja koji dolaze svaki dan pokušamo uzvratiti ljubavlju na ljubav, s nekim poštovanjem i sa zahvalom za tolike godine. Evo taj kip koji je napravljen kao da nam je dao onaj klik; e to je ove godine, to je to.“
Naši hodočasnici sudjelovali su na proslavi Male Gospe, a druženje je nastavljeno uz ručak u obiteljskoj kući Bilić uz podršku i potporu ljudi dobre volje i otvorenog srca.
Hvala dragi Brotnjaci na uzvraćenoj ljubavi!
Božana Nikolić / Rama-Prozor.info
