Napoleonov omiljeni general službeno je identificiran pomoću DNK analize ostataka njegovog kostura koji je imao samo jednu nogu, a pronađen je na zapadu Rusije.
Analizom je potvrđeno da kosti pripadaju Charles-Etienneu Gudinu, tvrde francuski arheolozi, a prenosi BBC.
Gudin je u 44. godini života pogođen topovskom kuglom u blizini grada Smolenska tijekom francuske invazije Rusije 1812. godine.
Morali su mu amputirati nogu nakon tog incidenta, ali je svejedno umro tri dana kasnije od gangrene. Njegovo srce je vraćeno u Francusku.
Kostur su u srpnju otkrili francuski i ruski arheolozi u drvenom kovčegu u parku ispod temelja.
Potraga za Gudinovim posmrtnim ostacima počela je u svibnju, a predvodio ju je Pierre Malinowski, povjesničar koji je dobio podršku Kremlja.
Ovog je tjedna rekao da su se DNK nalazi na ostacima pronađeni u Rusiji poklapali s onima Pierre-Cesara Gudina, brata Charles-Etiennea Gudina, koji je također bio napoleonski general.
''DNK analiza je pokazala poklapanje od 100 posto. Nema više nikakve sumnje'', rekao je Malinowski za televiziju France Bleu.
U vrijeme njegove smrti 22. kolovoza1812., francuska vojska uklonila je Gudinovo srce i sahranila ga u kapeli na pariškom groblju Père Lachaise.
Istraživači su koristili memoare Louis-Nicolasa Davouta, još jednog francuskog generala iz napoleonske ere, koji je organizirao Gudinovu sahranu i opisao lokaciju. Potom je slijedilo još jedno pismeno svjedočenje očevica što ih je odvelo do kovčega.
Od rođenja aristokrat, Gudin je bio sudionik i francuskih revolucionarnih i napoleonskih ratova.
Pohađao je istu vojnu školu kao Napoleon Bonaparte, a vjeruje se da je bio jedan od omiljenih generala francuskog cara.
Bista s njegovim likom nalazi se u palači Versailles, njegovo ime je upisano na Trijumfalnu kapiju u Parizu, a po njemu je nazvana i jedna ulica u glavnom gradu Francuske.
Vojna kampanja završila se katastrofalnim povlačenjem francuskih snaga iz Moskve 1812. godine.
Napoleonova Velika vojska od 400.000 ljudi smatrala se nepobjedivom, a sam Napoleon je predviđao brzu pobjedu.
Ali pošto je okupirao Moskvu nakon što se ruska vojska povukla tijekom oštre zime, car je tada shvatio da se i on mora vratiti.
U pismu u kojem se zavjetovao da će dići Kremlj u zrak, Napoleon je iskazao svoju frustraciju vojnom kampanjom, jer su se mnogi njegovi vojnici razboljeli, a bili su i gladni i suočeni s velikim hladnoćama.
Analizom je potvrđeno da kosti pripadaju Charles-Etienneu Gudinu, tvrde francuski arheolozi, a prenosi BBC.
Gudin je u 44. godini života pogođen topovskom kuglom u blizini grada Smolenska tijekom francuske invazije Rusije 1812. godine.
Morali su mu amputirati nogu nakon tog incidenta, ali je svejedno umro tri dana kasnije od gangrene. Njegovo srce je vraćeno u Francusku.
Kostur su u srpnju otkrili francuski i ruski arheolozi u drvenom kovčegu u parku ispod temelja.
Potraga za Gudinovim posmrtnim ostacima počela je u svibnju, a predvodio ju je Pierre Malinowski, povjesničar koji je dobio podršku Kremlja.
Ovog je tjedna rekao da su se DNK nalazi na ostacima pronađeni u Rusiji poklapali s onima Pierre-Cesara Gudina, brata Charles-Etiennea Gudina, koji je također bio napoleonski general.
''DNK analiza je pokazala poklapanje od 100 posto. Nema više nikakve sumnje'', rekao je Malinowski za televiziju France Bleu.
U vrijeme njegove smrti 22. kolovoza1812., francuska vojska uklonila je Gudinovo srce i sahranila ga u kapeli na pariškom groblju Père Lachaise.
Istraživači su koristili memoare Louis-Nicolasa Davouta, još jednog francuskog generala iz napoleonske ere, koji je organizirao Gudinovu sahranu i opisao lokaciju. Potom je slijedilo još jedno pismeno svjedočenje očevica što ih je odvelo do kovčega.
Od rođenja aristokrat, Gudin je bio sudionik i francuskih revolucionarnih i napoleonskih ratova.
Pohađao je istu vojnu školu kao Napoleon Bonaparte, a vjeruje se da je bio jedan od omiljenih generala francuskog cara.
Bista s njegovim likom nalazi se u palači Versailles, njegovo ime je upisano na Trijumfalnu kapiju u Parizu, a po njemu je nazvana i jedna ulica u glavnom gradu Francuske.
Vojna kampanja završila se katastrofalnim povlačenjem francuskih snaga iz Moskve 1812. godine.
Napoleonova Velika vojska od 400.000 ljudi smatrala se nepobjedivom, a sam Napoleon je predviđao brzu pobjedu.
Ali pošto je okupirao Moskvu nakon što se ruska vojska povukla tijekom oštre zime, car je tada shvatio da se i on mora vratiti.
U pismu u kojem se zavjetovao da će dići Kremlj u zrak, Napoleon je iskazao svoju frustraciju vojnom kampanjom, jer su se mnogi njegovi vojnici razboljeli, a bili su i gladni i suočeni s velikim hladnoćama.
