Francuski predsjednik Emmanuel Macron uputio je javni apel međunarodnoj zajednici u kojem je pozvao na prekid slanja oružja izraelskoj vojsci sve dok se ne ostvare uvjeti za primirje na Bliskom istoku.
"Davanje oružja jednoj od strana u sukobu dok se traži primirje nekonzistentna je politika", poručio je francuski predsjednik.
"Izrael će pobijediti"
Nije to prvi put da Macron sličnim izjavama pozicionira Francusku kao neovisnog međunarodnog aktera. I njegovi prethodnici bili su glasni u osudi američko-britanskog napada na Irak 2003. Na ponos mnogih francuskih građana.
U slučaju Libanona, koji je primarni fokus izraelske vojne ofenzive, Francuska ima i brojne povijesne razloge za javnu podršku Bejrutu, prenosi Jutarnji.hr.
Macron tu, dakako, radi razliku između državnih institucija i militantnog političkog pokreta Hezbolaha, "Božje stranke".
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu očekivano je s bijesom reagirao na pozive francuskog predsjednika.
Javna je tajna da je konzervativni izraelski premijer nepopularan među čelnicima vodećih zapadnih zemalja, ali Macronov komentar jako ga je uzrujao.
"Dok se Izrael bori protiv snaga barbarizma predvođenih Iranom, sve civilizirane zemlje trebale bi čvrsto stajati uz Izrael. Ipak, predsjednik Macron i neki drugi zapadni vođe pozivaju na embargo na prodaju oružja Izraelu. Sram ih bilo", poručio je Netanyahu putem televizije.
"Dopustite mi da vam kažem ovo. Izrael će pobijediti, s njegovom podrškom ili bez nje, a njihova sramota trajat će dugo nakon završetka rata".
Nije prvi put
Macron je i prije istupao sa sličnom porukom.
Prošlog mjeseca na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda također je rekao da je "kontradiktorno" tražiti primirje dok se Izrael opskrbljuje oružjem. Međutim, ovaj put su te izjave posebno bolne za Netanyahua.
Analitičari kažu da nisu iznenađeni Macronovom izjavom, piše New York Times.
"Od početka sukoba Macron je pokušavao postići delikatnu ravnotežu u pristupu, izražavajući potporu pravu Izraela na samoobranu, istodobno kritizirajući izraelske vojne operacije i tražeći primirje kako bi se zaustavili rastući civilni gubici u Gazi i sada Libanonu, inače bivšem francuskom protektoratu.
Analitičari su za američki dnevnik rekli da je Macron poznat po hrabroj i ponekad "disruptivnoj" vanjskoj politici, ali im nije jasno što je želio postići komentarima za koje je bilo jasno da će naljutiti izraelskog premijera.
David Khalfa, stručnjak za Bliski istok iz Zaklade Jean-Jaurès, autor knjige o posljedicama napada Hamasa na Izrael 7. listopada, smatra da je trenutak koji je Macron izabrao "posebno nezgodan".
Na obje strane
Naime, niz njegovih komentara o embargu na oružje dogodio se uoči tragične obljetnice Hamasova masakra u južnom Izraelu, s kojom je započeo posljednji ciklus krvavog nasilja.
Također, prema Stockholmskom međunarodnom institutu za mirovna istraživanja, koji prati globalnu trgovinu oružjem, Francuska jedva da prodaje oružje Izraelu, koji više od 90 posto svojih pošiljki oružja dobiva od Sjedinjenih Država i Njemačke.
Macronovi komentari uglavnom se promatraju kroz prizmu njegove "frustracije Sjedinjenim Državama".
"Oni koji Izrael opskrbljuju oružjem ne mogu svakodnevno stajati uz nas i pozivati na primirje dok nastavljaju s naoružavanjem", rekao je Macron.
Analitičari kažu da Francuska ima malo utjecaja na pošiljke američkog oružja.
"Nije trebao to raditi", kaže François Heisbourg, francuski analitičar specijaliziran za obranu. "To ga čini neefikasnim i ne baš dosljednim".
Karim Émile Bitar, profesor bliskoistočnih studija na Sveučilištu St. Joseph u Beirutu, smatra da je to primjer Macronova karakterističnog pristupa u oblikovanju politika.
"To je dovoljno komplicirano u domaćoj politici. A u vanjskoj politici, kada pokušavate ugoditi objema stranama, obično ih obje odbijete", rekao je Bitar.
Negodovanje i zvižduci
Na nedavnoj komemorativnoj ceremoniji održanoj u Parizu, koju je organizirala krovna organizacija francuskih židovskih skupina, francuski premijer obećao je da će vlada učiniti sve što je u njenoj moći kako bi zaštitila židovsku zajednicu.
Međutim, spominjanje Macronova imena izazvalo je negodovanje i zvižduke dijela publike. Analitičari primjećuju da je ponekad nedosljedan u pokušaju balansiranja između dviju strana.
Prošle je godine, tijekom posjeta Izraelu, izrazio podršku međunarodnoj koaliciji za borbu protiv Hamasa, a nekoliko tjedana poslije snažno je pozivao na primirje.
"Ovakav diplomatski cik-cak pristup već smo vidjeli kod Macrona", rekao je Khalfa govoreći o Macronovim komentarima o isporukama oružja.
Francuska ima duboke povijesne, kulturne i emocionalne veze s Libanonom, bivšim francuskim protektoratom, gdje ponekad igra ključnu ulogu kao posrednik.
Diplomatska rješenja
Macron je posjetio Beirut nakon eksplozije u luci 2020., pokušavajući potaknuti promjene u nesposobnom političkom sustavu zemlje.
"Libanon je mjesto gdje Francuska još uvijek može djelovati kao supersila iako više nije supersila", rekla je za NYT Rym Momtaz, stručnjakinja za francusku vanjsku politiku iz Carnegie Endowment for International Peace, instituta sa sjedištem u Parizu.
Zato se Francuska angažirala u traženju diplomatskog rješenja. Prošlog mjeseca Macron i američki predsjednik Joe Biden najavili su plan za trotjedno primirje duž libanonsko-izraelske granice, međutim dočekalo ih je poniženje.
Izrael je obećao nastaviti borbu i ubrzo ubio vođu Hezbolaha, Hasana Nasralaha.
"Macron je dosljedan u jednoj stvari - mjesecima poziva na primirje. Odbijanje slanja oružja jedini je način da se pokuša oblikovati ponašanje izraelskog vodstva, koje pokazuje da ne sluša ničije savjete", smatra Momtaz.
Nakon Netanyahuova ispada ured francuskog predsjednika pokušao je smiriti napetosti tijekom vikenda, ponovivši da je "Francuska nepokolebljiv prijatelj Izraela" i napominjući da je Francuska pružila vojnu pomoć Izraelu protiv iranskih raketnih napada te je ocijenio Netanyahuov odgovor kao "pretjeran i irelevantan za prijateljstvo između Francuske i Izraela", piše NYT.
Različita mišljenja
U nedjelju su Netanyahu i Macron razgovarali telefonom. Međutim, čini se da podjele nisu prevladane.
"Dvojica čelnika prihvaćaju međusobne razlike u mišljenjima, a važno im je da nema nejasnoća", priopćila je francuska predsjednička služba.
Macronovi komentari dobro su prihvaćeni u nekim arapskim zemljama. Katar i Egipat pohvalili su Macrona zbog nepristranosti, a unutar Francuske podržali su ga političari s ljevice koji već dugo traže embargo na oružje za Izrael.
Međutim, malo analitičara očekuje da će Macronove riječi imati ikakav značajan utjecaj.
"Macron nije naivan", rekla je Momtaz.
"Zna da neće postići efekt dovoljan da utječe na vojnu podršku Sjedinjenih Država Izraelu. No, on šalje jasnu poruku ostatku svijeta da Francuska i možda i drugi Europljani imaju drugačiju poziciju od Amerikanaca", zaključila je.
"Davanje oružja jednoj od strana u sukobu dok se traži primirje nekonzistentna je politika", poručio je francuski predsjednik.
"Izrael će pobijediti"
Nije to prvi put da Macron sličnim izjavama pozicionira Francusku kao neovisnog međunarodnog aktera. I njegovi prethodnici bili su glasni u osudi američko-britanskog napada na Irak 2003. Na ponos mnogih francuskih građana.
U slučaju Libanona, koji je primarni fokus izraelske vojne ofenzive, Francuska ima i brojne povijesne razloge za javnu podršku Bejrutu, prenosi Jutarnji.hr.
Macron tu, dakako, radi razliku između državnih institucija i militantnog političkog pokreta Hezbolaha, "Božje stranke".
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu očekivano je s bijesom reagirao na pozive francuskog predsjednika.
Javna je tajna da je konzervativni izraelski premijer nepopularan među čelnicima vodećih zapadnih zemalja, ali Macronov komentar jako ga je uzrujao.
"Dok se Izrael bori protiv snaga barbarizma predvođenih Iranom, sve civilizirane zemlje trebale bi čvrsto stajati uz Izrael. Ipak, predsjednik Macron i neki drugi zapadni vođe pozivaju na embargo na prodaju oružja Izraelu. Sram ih bilo", poručio je Netanyahu putem televizije.
"Dopustite mi da vam kažem ovo. Izrael će pobijediti, s njegovom podrškom ili bez nje, a njihova sramota trajat će dugo nakon završetka rata".
Nije prvi put
Macron je i prije istupao sa sličnom porukom.
Prošlog mjeseca na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda također je rekao da je "kontradiktorno" tražiti primirje dok se Izrael opskrbljuje oružjem. Međutim, ovaj put su te izjave posebno bolne za Netanyahua.
Analitičari kažu da nisu iznenađeni Macronovom izjavom, piše New York Times.
"Od početka sukoba Macron je pokušavao postići delikatnu ravnotežu u pristupu, izražavajući potporu pravu Izraela na samoobranu, istodobno kritizirajući izraelske vojne operacije i tražeći primirje kako bi se zaustavili rastući civilni gubici u Gazi i sada Libanonu, inače bivšem francuskom protektoratu.
Analitičari su za američki dnevnik rekli da je Macron poznat po hrabroj i ponekad "disruptivnoj" vanjskoj politici, ali im nije jasno što je želio postići komentarima za koje je bilo jasno da će naljutiti izraelskog premijera.
David Khalfa, stručnjak za Bliski istok iz Zaklade Jean-Jaurès, autor knjige o posljedicama napada Hamasa na Izrael 7. listopada, smatra da je trenutak koji je Macron izabrao "posebno nezgodan".
Na obje strane
Naime, niz njegovih komentara o embargu na oružje dogodio se uoči tragične obljetnice Hamasova masakra u južnom Izraelu, s kojom je započeo posljednji ciklus krvavog nasilja.
Također, prema Stockholmskom međunarodnom institutu za mirovna istraživanja, koji prati globalnu trgovinu oružjem, Francuska jedva da prodaje oružje Izraelu, koji više od 90 posto svojih pošiljki oružja dobiva od Sjedinjenih Država i Njemačke.
Macronovi komentari uglavnom se promatraju kroz prizmu njegove "frustracije Sjedinjenim Državama".
"Oni koji Izrael opskrbljuju oružjem ne mogu svakodnevno stajati uz nas i pozivati na primirje dok nastavljaju s naoružavanjem", rekao je Macron.
Analitičari kažu da Francuska ima malo utjecaja na pošiljke američkog oružja.
"Nije trebao to raditi", kaže François Heisbourg, francuski analitičar specijaliziran za obranu. "To ga čini neefikasnim i ne baš dosljednim".
Karim Émile Bitar, profesor bliskoistočnih studija na Sveučilištu St. Joseph u Beirutu, smatra da je to primjer Macronova karakterističnog pristupa u oblikovanju politika.
"To je dovoljno komplicirano u domaćoj politici. A u vanjskoj politici, kada pokušavate ugoditi objema stranama, obično ih obje odbijete", rekao je Bitar.
Negodovanje i zvižduci
Na nedavnoj komemorativnoj ceremoniji održanoj u Parizu, koju je organizirala krovna organizacija francuskih židovskih skupina, francuski premijer obećao je da će vlada učiniti sve što je u njenoj moći kako bi zaštitila židovsku zajednicu.
Međutim, spominjanje Macronova imena izazvalo je negodovanje i zvižduke dijela publike. Analitičari primjećuju da je ponekad nedosljedan u pokušaju balansiranja između dviju strana.
Prošle je godine, tijekom posjeta Izraelu, izrazio podršku međunarodnoj koaliciji za borbu protiv Hamasa, a nekoliko tjedana poslije snažno je pozivao na primirje.
"Ovakav diplomatski cik-cak pristup već smo vidjeli kod Macrona", rekao je Khalfa govoreći o Macronovim komentarima o isporukama oružja.
Francuska ima duboke povijesne, kulturne i emocionalne veze s Libanonom, bivšim francuskim protektoratom, gdje ponekad igra ključnu ulogu kao posrednik.
Diplomatska rješenja
Macron je posjetio Beirut nakon eksplozije u luci 2020., pokušavajući potaknuti promjene u nesposobnom političkom sustavu zemlje.
"Libanon je mjesto gdje Francuska još uvijek može djelovati kao supersila iako više nije supersila", rekla je za NYT Rym Momtaz, stručnjakinja za francusku vanjsku politiku iz Carnegie Endowment for International Peace, instituta sa sjedištem u Parizu.
Zato se Francuska angažirala u traženju diplomatskog rješenja. Prošlog mjeseca Macron i američki predsjednik Joe Biden najavili su plan za trotjedno primirje duž libanonsko-izraelske granice, međutim dočekalo ih je poniženje.
Izrael je obećao nastaviti borbu i ubrzo ubio vođu Hezbolaha, Hasana Nasralaha.
"Macron je dosljedan u jednoj stvari - mjesecima poziva na primirje. Odbijanje slanja oružja jedini je način da se pokuša oblikovati ponašanje izraelskog vodstva, koje pokazuje da ne sluša ničije savjete", smatra Momtaz.
Nakon Netanyahuova ispada ured francuskog predsjednika pokušao je smiriti napetosti tijekom vikenda, ponovivši da je "Francuska nepokolebljiv prijatelj Izraela" i napominjući da je Francuska pružila vojnu pomoć Izraelu protiv iranskih raketnih napada te je ocijenio Netanyahuov odgovor kao "pretjeran i irelevantan za prijateljstvo između Francuske i Izraela", piše NYT.
Različita mišljenja
U nedjelju su Netanyahu i Macron razgovarali telefonom. Međutim, čini se da podjele nisu prevladane.
"Dvojica čelnika prihvaćaju međusobne razlike u mišljenjima, a važno im je da nema nejasnoća", priopćila je francuska predsjednička služba.
Macronovi komentari dobro su prihvaćeni u nekim arapskim zemljama. Katar i Egipat pohvalili su Macrona zbog nepristranosti, a unutar Francuske podržali su ga političari s ljevice koji već dugo traže embargo na oružje za Izrael.
Međutim, malo analitičara očekuje da će Macronove riječi imati ikakav značajan utjecaj.
"Macron nije naivan", rekla je Momtaz.
"Zna da neće postići efekt dovoljan da utječe na vojnu podršku Sjedinjenih Država Izraelu. No, on šalje jasnu poruku ostatku svijeta da Francuska i možda i drugi Europljani imaju drugačiju poziciju od Amerikanaca", zaključila je.
