Bosanski brdski konj, bosanski poni, domaći konj… neodvojivi je pratitelj bosanskog čovjeka kroz cijelu povijest bh. naroda.
Opjevan u pjesmama, opisan u pričama, svjedok i pratitelj kroz najsretnije i najtužnije trenutke čovjeka. Nerijetko spašavao život i sam davao život, teglio, nosio, vukao, prihvaćao sudbinu dostojanstveno kao da se nekad, u nekom vanvremenu obavezao biti tu, uz bosanskog čovjeka, ne tražeći ništa, a dajući sve.
Nijemo utisnut u povijest, bez počasti, često i bez spomena, a opet neodvojiv dio bosansko-hercegovačke tradicije, taj mali, izdržljivi konj, čvrstog karaktera i građe, svojeglav, kao da je poprimio sve karakteristike čovjeka s kojim je povezan tako duboko, kako nigdje na svijetu ni jedan čovjek nije povezan sa životinjom.
A onda, gotovo zaboravljen. Zaboravio je bosanski čovjek bosanskog konja, onog istog kojeg su njegovi preci sa ponosom klesali na stećke, onog koji je na svojim leđima nosio bosanske kraljeve i kraljice, svjedočio teškim vremenima progona, ratova, a onda i najljepšim događajima poput vjenčanja kada bi se kao najljepša mlada šepurio nagizdan, mameći uzdahe i pokoji skriveni zagrljaj i poljubac.
U vrtlogu vremena, rata, borbe za svoju egzistenciju, zaboravio je bosanski čovjek na svog životnog suputnika. Došla su druga vremena, neki drugi, moderniji, suputnici, koje zaboravimo onog trena kad ih zamijenimo za nove, modernije. A on, bosanski konj, i dalje je bio tu, nijemo privezan za svog čovjeka, čekajući da se čovjek opet okrene njemu, da ga opet nagizda, da mu piše pjesme, da ga osedla i u galopu prođe od Une do Drine, žureći svojoj dragoj.
Baš kao i bosanski čovjek, onda kada se čini da je na rubu nestanka, jednako tako i bosanski konj, ponovo je pokazao svoj inat uz poruku ''preživio sam, tu sam još uvijek''. Poruka je poslana i došla do nekolicine pravih ljudi koji su prepoznali taj vapaj i udružili snage da spasu svog najvjernijeg prijatelja i suputnika.
Naš, bosanski brdski konj, zaslužuje puno više nego smo mu do sada davali. Zaslužuje mjesto gdje će bezbrižno, bez straha od progona i ubijanja, živjeti sa svojim krdom u miru. Gdje će biti okružen ljudima koji ga cijene, vole i njeguju i gdje će na svijet donositi mlade bez straha za njihovu budućnost.
Tako je nastala ideja za osnivanje Oaze bosanskog brdskog konja, na obali Jablaničkog jezera, u selu Lizoperci. U suradnji sa ergelom bosanskog brdskog konja ''Jezero'' i Udruženjem uzgajivača i ljubitelja Bosanskog brdskog konja, pokrenuta je inicijativa za osnivanje Oaze gdje bi se uzgajali Bosanski brdski konji, a sama Oaza bi bila prava oaza zadovoljstva, mira i iscjeljujuće energije koju konji prirodno prenose na čovjeka.
Projekt je osmišljen kao simbioza čovjeka i konja: stanovnici su ustupili svoje zemljišne posjede i konji će se slobodno kretati, te biti u stalnoj interakciji sa ljudima.
Cilj je da Oaza bosanskog brdskog konja postane jedan od glavnih uzgojnih centara ove pasmine na području bivše Jugoslavije.
Kroz planirane aktivnosti poput terapeutskog rada sa konjima i ljudima, prvenstveno djecom, terapeutskog jahanja, planira se iskoristiti puni potencijal konja kao prirodnog terapeuta i metode terapeutskog jahanja koja daje najbolje rezultate u radu sa djecom oboljelom od autizma, dječje paralize i drugih bolesti gdje zvanična medicina nije dala rezultate, a boravak s konjima jeste.
Organizacija seminara, radionica i team building aktivnosti uz asistenciju konja je također dio planiranih aktivnosti, gdje će prisutni imati priliku upoznati sebe na jedan neposredan način, koristeći konja kao svoje ogledalo.
''Konj je projekcija ljudskih snova o sebi. Snažna, moćna i lijepa životinja koja ima sposobnost da nam omogući bijeg iz naše svakodnevnice'', Pam Brown.
Za one željne mira i neaktivnosti, Oaza je savršeno rješenje. Turistički atraktivna lokacija, ljubazni i susretljivi domaćini, konji koji iscjeljuju svojim prisustvom, jahanje ili šetnja uz obalu Jablaničkog jezera, jutarnje meditacije… dovest će do revitalizacije cijelog bića i potaknuti ponovno povezivanje sa čovjekovom nutrinom.
Osim ovih, planirano je još nekoliko aktivnosti koje imaju za cilj povezati konja i čovjeka na jedan novi, a opet najstariji način koji je blizak čovjeku.
Zbog toga vjerujemo da će Oaza bosanskog brdskog konja postati mjesto gdje će se okupljati svi oni koji su svjesni uloge koju Bosanski brdski konj igra u životu bosanskog čovjeka, kako ga podržava od samog dolaska na svijet, nudeći mu sve svoje resurse kao podršku, pa sve do odlaska sa ovog svijeta, navode iz Udruženja za zaštitu Bosanskog konja.
Bljesak.info
Opjevan u pjesmama, opisan u pričama, svjedok i pratitelj kroz najsretnije i najtužnije trenutke čovjeka. Nerijetko spašavao život i sam davao život, teglio, nosio, vukao, prihvaćao sudbinu dostojanstveno kao da se nekad, u nekom vanvremenu obavezao biti tu, uz bosanskog čovjeka, ne tražeći ništa, a dajući sve.
Nijemo utisnut u povijest, bez počasti, često i bez spomena, a opet neodvojiv dio bosansko-hercegovačke tradicije, taj mali, izdržljivi konj, čvrstog karaktera i građe, svojeglav, kao da je poprimio sve karakteristike čovjeka s kojim je povezan tako duboko, kako nigdje na svijetu ni jedan čovjek nije povezan sa životinjom.
A onda, gotovo zaboravljen. Zaboravio je bosanski čovjek bosanskog konja, onog istog kojeg su njegovi preci sa ponosom klesali na stećke, onog koji je na svojim leđima nosio bosanske kraljeve i kraljice, svjedočio teškim vremenima progona, ratova, a onda i najljepšim događajima poput vjenčanja kada bi se kao najljepša mlada šepurio nagizdan, mameći uzdahe i pokoji skriveni zagrljaj i poljubac.
U vrtlogu vremena, rata, borbe za svoju egzistenciju, zaboravio je bosanski čovjek na svog životnog suputnika. Došla su druga vremena, neki drugi, moderniji, suputnici, koje zaboravimo onog trena kad ih zamijenimo za nove, modernije. A on, bosanski konj, i dalje je bio tu, nijemo privezan za svog čovjeka, čekajući da se čovjek opet okrene njemu, da ga opet nagizda, da mu piše pjesme, da ga osedla i u galopu prođe od Une do Drine, žureći svojoj dragoj.
Baš kao i bosanski čovjek, onda kada se čini da je na rubu nestanka, jednako tako i bosanski konj, ponovo je pokazao svoj inat uz poruku ''preživio sam, tu sam još uvijek''. Poruka je poslana i došla do nekolicine pravih ljudi koji su prepoznali taj vapaj i udružili snage da spasu svog najvjernijeg prijatelja i suputnika.
Naš, bosanski brdski konj, zaslužuje puno više nego smo mu do sada davali. Zaslužuje mjesto gdje će bezbrižno, bez straha od progona i ubijanja, živjeti sa svojim krdom u miru. Gdje će biti okružen ljudima koji ga cijene, vole i njeguju i gdje će na svijet donositi mlade bez straha za njihovu budućnost.
Tako je nastala ideja za osnivanje Oaze bosanskog brdskog konja, na obali Jablaničkog jezera, u selu Lizoperci. U suradnji sa ergelom bosanskog brdskog konja ''Jezero'' i Udruženjem uzgajivača i ljubitelja Bosanskog brdskog konja, pokrenuta je inicijativa za osnivanje Oaze gdje bi se uzgajali Bosanski brdski konji, a sama Oaza bi bila prava oaza zadovoljstva, mira i iscjeljujuće energije koju konji prirodno prenose na čovjeka.
Projekt je osmišljen kao simbioza čovjeka i konja: stanovnici su ustupili svoje zemljišne posjede i konji će se slobodno kretati, te biti u stalnoj interakciji sa ljudima.
Cilj je da Oaza bosanskog brdskog konja postane jedan od glavnih uzgojnih centara ove pasmine na području bivše Jugoslavije.
Kroz planirane aktivnosti poput terapeutskog rada sa konjima i ljudima, prvenstveno djecom, terapeutskog jahanja, planira se iskoristiti puni potencijal konja kao prirodnog terapeuta i metode terapeutskog jahanja koja daje najbolje rezultate u radu sa djecom oboljelom od autizma, dječje paralize i drugih bolesti gdje zvanična medicina nije dala rezultate, a boravak s konjima jeste.
Organizacija seminara, radionica i team building aktivnosti uz asistenciju konja je također dio planiranih aktivnosti, gdje će prisutni imati priliku upoznati sebe na jedan neposredan način, koristeći konja kao svoje ogledalo.
''Konj je projekcija ljudskih snova o sebi. Snažna, moćna i lijepa životinja koja ima sposobnost da nam omogući bijeg iz naše svakodnevnice'', Pam Brown.
Za one željne mira i neaktivnosti, Oaza je savršeno rješenje. Turistički atraktivna lokacija, ljubazni i susretljivi domaćini, konji koji iscjeljuju svojim prisustvom, jahanje ili šetnja uz obalu Jablaničkog jezera, jutarnje meditacije… dovest će do revitalizacije cijelog bića i potaknuti ponovno povezivanje sa čovjekovom nutrinom.
Osim ovih, planirano je još nekoliko aktivnosti koje imaju za cilj povezati konja i čovjeka na jedan novi, a opet najstariji način koji je blizak čovjeku.
Zbog toga vjerujemo da će Oaza bosanskog brdskog konja postati mjesto gdje će se okupljati svi oni koji su svjesni uloge koju Bosanski brdski konj igra u životu bosanskog čovjeka, kako ga podržava od samog dolaska na svijet, nudeći mu sve svoje resurse kao podršku, pa sve do odlaska sa ovog svijeta, navode iz Udruženja za zaštitu Bosanskog konja.
Bljesak.info
