U ekonomskim izvješćima raznih međunarodnih organizacija i tijela, od Europske komisije i OECD-a do Svjetske banke i MMF-a, već dugi niz godina jedna se reformska preporuka Hrvatskoj stalno ponavlja. To su poboljšanja upravljanja državnim poduzećima. Uz depolitizaciju i profesionalizaciju, povećanje njihove efikasnosti obično prati i pitanje optimalizacije broja zaposlenih.
Taj se segment našao i najnovijoj Bijeloj knjizi Udruženja stranih ulagača. Među 43 preporuke za poboljšanje poslovne i ulagačke klime u Hrvatskoj je i hitna primjenu OECD-ovih načela upravljanja državnim poduzećima, ovaj put ponajprije u kontekstu unutarnjih rezervi radne snage.
U pratećoj analizi iznesena je procjena da u državnim poduzećima koja u Hrvatskoj zapošljavaju oko 100 tisuća ljudi postoji oko 20.000 viška koji se može iščitavati i kao “skrivena nezaposlenost ili podzaposlenost”. Preporuke idu u smjeru identifikacije viškova i razvoja programa prekvalifikacija radi povećanja zapošljivosti u dijelovima gospodarstva gdje nedostaje radnika – piše Poslovni.hr.
S tim u vezi, ali u širem kontekstu, predlažu se i fleksibilniji porezni poticaji za privatna poduzeća za ulaganja u obrazovanje kandidata za posao (i) u fazi selekcije, kroz obrazovne programe koje financiraju ili organiziraju. Ideja je da se ti poticaji prošire i na one koji još nisu zaposleni.
Usporedne analize sektora koje u vlasničkom i nadzornom smislu kontrolira država sugeriraju da bi razmjerno najveći viškovi mogli biti u vodoopskrbi i upravljanju otpadom te u energetici, tj. djelatnosti opskrbe električnom energijom i plinom.
Prema DZS-u, ta dva bloka danas imaju 41 tisuća zaposlenih (glavina se odnosi na javni sektor). Pojedinačno najveća kompanija, Hrvatska elektroprivreda, prema posljednjem dostupnom godišnjem izvješću, krajem 2022. imala je na razini grupe 11.782 zaposlena (bez NE Krško), što je približno isto tj. za četiri više nego godinu prije.
U Bijeloj knjizi za usporedbu su uzete četiri veličinom slične zemlje, Slovenija i Slovačka kao bliskije zemljopisnom blizinom i/li stupnjem razvoja te dvije razvijene zapadnoeuropske (Danska i Irska).
Kao glavni parametar uzet je omjer broja stanovnika i broja zaposlenih u javnom sektoru koji pokazuje koliko stanovnika opslužuje jedan zaposleni u javnom sektoru. Pritom veći omjer (više stanovnika po jednom zaposlenom) u osnovi znači veću učinkovitost rada u javnom sektoru, iako to katkad može značiti i nedovoljan broj zaposlenih.
Kako bilo, proizlazi da jedan zaposleni u djelatnosti vodoopskrbe i gospodarenja otpadom u Hrvatskoj “opslužuje” 133 stanovnika, u Danskoj 397, Irskoj 329, u Sloveniji 156, a u Slovačkoj 248 stanovnika.
Kad je riječ o energetici, razlike su ipak manje; s 248 stanovnika na jednog zaposlenog u opskrbi strujom i plinom Hrvatska ima gotovo isti omjer kao i Slovenija, no u Irskoj i Danskoj on je osjetno veći – jedan zaposleni na više od 340 stanovnika.
(Ne)kvaliteta javnih usluga
Mada ti pokazatelj nisu osjetljivi na vrijednost (kvalitetu) javnih usluga, autori analize kažu kako to ne znači da se iz njih ne mogu izvesti zaključci o višku zaposlenosti u državnim poduzećima.
Podsjećaju kako je na problem niske produktivnosti rada u sektoru komunalnih državnih poduzeća ukazalo i lanjsko ekonomsko izvješće Svjetske banke. Prema njemu, sektor vodoopskrbe i zbrinjavanja otpada u Hrvatskoj bilježi najveće odstupanje od referentnih kriterija produktivnosti tj. dodane vrijednosti po radniku (u Njemačkoj).
Uz bolje upravljanje državnim poduzećima vezane su i glavne preporuke OECD-a u okviru procesa pristupanja Hrvatske toj organizaciji. Tako se u njezinu posljednjem izvješću, iz rujna prošle godine, ističe da iskustva upućuju na ranjivosti ako su upravljanje i nadzor slabi, ako pokazatelji uspješnosti nisu dobro definirani ili ako uprave ne djeluju autonomno.
“U Hrvatskoj se pokazatelji politizacije odnose na to što promjene vlada često dovode do promjene uprava. U javnosti se pojavljuju kontroverze pri imenovanju osoba na ključne pozicije, a zabilježeni su i slučajevi visoke korupcije povezani s državnim poduzećima”, stoji u tom izvješću.
Prihod 7,2 mlrd. eura
Vezano uz ulogu državnih poduzeća, pak, u Bijeloj knjizi navodi se da je u Hrvatskoj 2022. poslovalo 326 značajnih poduzeća u državnom vlasništvu (s godišnjim prihodom od najmanje milijun eura) koja su te godine ostvarila 7,2 milijarde eura prihoda od prodaje. To ne uključuje ona u mješovitom vlasništvu poput Ine. Takvih ima 312 i imaju oko 44 tisuće zaposlenih.
Potpuno državna poduzeća u uzorku značajnih zapošljavala su 86.282 radnika, što je oko 90 posto zaposlenih u ukupnom sektoru državnih poduzeća i 12,8 posto od ukupnog broja zaposlenih u cjelokupnom segmentu “značajnih” (12.712). Preostalih oko 7000 zaposlenih rasuto je na oko 600 malih, uglavnom komunalnih poduzeća pod kontrolom malih lokalnih jedinica.
Taj se segment našao i najnovijoj Bijeloj knjizi Udruženja stranih ulagača. Među 43 preporuke za poboljšanje poslovne i ulagačke klime u Hrvatskoj je i hitna primjenu OECD-ovih načela upravljanja državnim poduzećima, ovaj put ponajprije u kontekstu unutarnjih rezervi radne snage.
U pratećoj analizi iznesena je procjena da u državnim poduzećima koja u Hrvatskoj zapošljavaju oko 100 tisuća ljudi postoji oko 20.000 viška koji se može iščitavati i kao “skrivena nezaposlenost ili podzaposlenost”. Preporuke idu u smjeru identifikacije viškova i razvoja programa prekvalifikacija radi povećanja zapošljivosti u dijelovima gospodarstva gdje nedostaje radnika – piše Poslovni.hr.
S tim u vezi, ali u širem kontekstu, predlažu se i fleksibilniji porezni poticaji za privatna poduzeća za ulaganja u obrazovanje kandidata za posao (i) u fazi selekcije, kroz obrazovne programe koje financiraju ili organiziraju. Ideja je da se ti poticaji prošire i na one koji još nisu zaposleni.
Usporedne analize sektora koje u vlasničkom i nadzornom smislu kontrolira država sugeriraju da bi razmjerno najveći viškovi mogli biti u vodoopskrbi i upravljanju otpadom te u energetici, tj. djelatnosti opskrbe električnom energijom i plinom.
Prema DZS-u, ta dva bloka danas imaju 41 tisuća zaposlenih (glavina se odnosi na javni sektor). Pojedinačno najveća kompanija, Hrvatska elektroprivreda, prema posljednjem dostupnom godišnjem izvješću, krajem 2022. imala je na razini grupe 11.782 zaposlena (bez NE Krško), što je približno isto tj. za četiri više nego godinu prije.
U Bijeloj knjizi za usporedbu su uzete četiri veličinom slične zemlje, Slovenija i Slovačka kao bliskije zemljopisnom blizinom i/li stupnjem razvoja te dvije razvijene zapadnoeuropske (Danska i Irska).
Kao glavni parametar uzet je omjer broja stanovnika i broja zaposlenih u javnom sektoru koji pokazuje koliko stanovnika opslužuje jedan zaposleni u javnom sektoru. Pritom veći omjer (više stanovnika po jednom zaposlenom) u osnovi znači veću učinkovitost rada u javnom sektoru, iako to katkad može značiti i nedovoljan broj zaposlenih.
Kako bilo, proizlazi da jedan zaposleni u djelatnosti vodoopskrbe i gospodarenja otpadom u Hrvatskoj “opslužuje” 133 stanovnika, u Danskoj 397, Irskoj 329, u Sloveniji 156, a u Slovačkoj 248 stanovnika.
Kad je riječ o energetici, razlike su ipak manje; s 248 stanovnika na jednog zaposlenog u opskrbi strujom i plinom Hrvatska ima gotovo isti omjer kao i Slovenija, no u Irskoj i Danskoj on je osjetno veći – jedan zaposleni na više od 340 stanovnika.
(Ne)kvaliteta javnih usluga
Mada ti pokazatelj nisu osjetljivi na vrijednost (kvalitetu) javnih usluga, autori analize kažu kako to ne znači da se iz njih ne mogu izvesti zaključci o višku zaposlenosti u državnim poduzećima.
Podsjećaju kako je na problem niske produktivnosti rada u sektoru komunalnih državnih poduzeća ukazalo i lanjsko ekonomsko izvješće Svjetske banke. Prema njemu, sektor vodoopskrbe i zbrinjavanja otpada u Hrvatskoj bilježi najveće odstupanje od referentnih kriterija produktivnosti tj. dodane vrijednosti po radniku (u Njemačkoj).
Uz bolje upravljanje državnim poduzećima vezane su i glavne preporuke OECD-a u okviru procesa pristupanja Hrvatske toj organizaciji. Tako se u njezinu posljednjem izvješću, iz rujna prošle godine, ističe da iskustva upućuju na ranjivosti ako su upravljanje i nadzor slabi, ako pokazatelji uspješnosti nisu dobro definirani ili ako uprave ne djeluju autonomno.
“U Hrvatskoj se pokazatelji politizacije odnose na to što promjene vlada često dovode do promjene uprava. U javnosti se pojavljuju kontroverze pri imenovanju osoba na ključne pozicije, a zabilježeni su i slučajevi visoke korupcije povezani s državnim poduzećima”, stoji u tom izvješću.
Prihod 7,2 mlrd. eura
Vezano uz ulogu državnih poduzeća, pak, u Bijeloj knjizi navodi se da je u Hrvatskoj 2022. poslovalo 326 značajnih poduzeća u državnom vlasništvu (s godišnjim prihodom od najmanje milijun eura) koja su te godine ostvarila 7,2 milijarde eura prihoda od prodaje. To ne uključuje ona u mješovitom vlasništvu poput Ine. Takvih ima 312 i imaju oko 44 tisuće zaposlenih.
Potpuno državna poduzeća u uzorku značajnih zapošljavala su 86.282 radnika, što je oko 90 posto zaposlenih u ukupnom sektoru državnih poduzeća i 12,8 posto od ukupnog broja zaposlenih u cjelokupnom segmentu “značajnih” (12.712). Preostalih oko 7000 zaposlenih rasuto je na oko 600 malih, uglavnom komunalnih poduzeća pod kontrolom malih lokalnih jedinica.
