Vrlo vjerojatno svi smo u školi naučili, i zapamtili, da je u Staroj Grčkoj bilo prihvaćeno vjerovanje kako je svijet izgrađen od malenih, nedjeljivih jedinica, koje su prema tome i dobile ime – atom, prema starogrčkoj riječi "atomos" (nedjeljiv). Međutim, ne znaju svi kako su ostale elementarne čestice, otkrivene od 19. stoljeća na ovamo, dobile svoja imena.
U nastavku Bug.hr donosi pregled nekolicine najzanimljivijih etimologija imena čestica koje danas vrlo dobro poznajemo.
Proton – ime mu je dao fizičar Ernest Rutherford, kao posvetu engleskom znanstveniku iz 19. stoljeća, Williamu Proutu. Prout je još 1816. bio predložio da se atom vodika nazove protyle, prema starogrčkim riječima protos (prvi) i hule (materijal), smatrajući da su od njega izgrađeni svi drugi atomi. Iako se to pokazao pogrešnim, Rutheford je po otkriću protona ime posvetio svom kolegi Proutu, te čak predložio i neprihvaćenu varijantu "prouton".
Neutron – nije sasvim poznato je li ovo ime izmislio William Harkins ili Ernest Rutherford, potpuno je jasno da korijen vuče iz riječi "neutralno", opisujući tako i naboj ove elementarne čestice.
Elektron – krajem 19. stoljeća fizičar George Stoney elektronom je nazvao fundamentalnu jedinicu elektriciteta, pojma koji se u raznim oblicima koristio od početka 17. stoljeća.
Kvark – ime je osmislio danas 87-godišnji znanstvenik Murray Gell-Mann, izvukavši ga iz Finneganovog bdijenja, posljednjeg romana Jamesa Joycea, gdje je ta riječ korištena za onomatopeju glasanja galeba. Gornji i donji kvark dobili su ime po karakteristici spina, strani zbog dugog života, čarobni zbog simetrije koju je donio, dok za imenovanje vršnog i dubinskog kvarka nema pravog razloga (umalo da su se zvali istiniti i lijepi).
Bozon – skupina ovih čestica naziva se prema indijskom fizičaru Satyendri Nathu Boseu. Higgsov bozon, posljednja potvrđena čestica iz te skupine ime je dobila po Peteru Higgsu koji ju je i predvidio, iako u tome nije bio sam. Umalo da se Higgsov bozon nije zvao Englert-Brout-Higgs-Guralnik-Hagen-Kibbleov bozon.
Gluon – prijenosnici jake nuklearne sile ime su dobili prema prilično modernoj riječi "glue" (ljepilo), koja pak dolazi od latinskog "gluten" (lijepiti), i to stoga jer gluoni drže jezgru atoma na okupu.
Lepton i hadron – nazivi skupina lakih i teških čestica izravno dolaze od grčkih riječi "leptos" (malen, tanak) i "hadros" (masivan, debeo).
Mezon – čestice stvorene od kvarka i antikvarka nisu lagane poput leptona niti teške poput hadrona, pa je bilo logično da ih se imenuje po grčkome "mesos" (srednji). Učinio je to 1939. indijski fizičar Homi J. Bhabha.
Neutrino – korijen riječi dolazi od pojma "neutralno", kojem je pridodan talijanski sufiks za deminutive -ion, tvoreći tako riječ koja bi se mogla prevesti kao "neutrončić".
Foton – opisivan kao čestica svjetla ili najmanji paket energije (kvant), ime je dobio po grčkoj riječi za svjetlost ("phos"). Prvi je riječ foton upotrijebio Leonard Troland 1916. opisujući funkcioniranje mrežnice oka, a pojam je prihvaćen u današnjem značenju kada je 1927. Arthur Compton dobio Nobelovu nagradu za potvrdu valno-čestične prirode svjetlosti (Comptonov efekt).
U nastavku Bug.hr donosi pregled nekolicine najzanimljivijih etimologija imena čestica koje danas vrlo dobro poznajemo.
Proton – ime mu je dao fizičar Ernest Rutherford, kao posvetu engleskom znanstveniku iz 19. stoljeća, Williamu Proutu. Prout je još 1816. bio predložio da se atom vodika nazove protyle, prema starogrčkim riječima protos (prvi) i hule (materijal), smatrajući da su od njega izgrađeni svi drugi atomi. Iako se to pokazao pogrešnim, Rutheford je po otkriću protona ime posvetio svom kolegi Proutu, te čak predložio i neprihvaćenu varijantu "prouton".
Neutron – nije sasvim poznato je li ovo ime izmislio William Harkins ili Ernest Rutherford, potpuno je jasno da korijen vuče iz riječi "neutralno", opisujući tako i naboj ove elementarne čestice.
Elektron – krajem 19. stoljeća fizičar George Stoney elektronom je nazvao fundamentalnu jedinicu elektriciteta, pojma koji se u raznim oblicima koristio od početka 17. stoljeća.
Kvark – ime je osmislio danas 87-godišnji znanstvenik Murray Gell-Mann, izvukavši ga iz Finneganovog bdijenja, posljednjeg romana Jamesa Joycea, gdje je ta riječ korištena za onomatopeju glasanja galeba. Gornji i donji kvark dobili su ime po karakteristici spina, strani zbog dugog života, čarobni zbog simetrije koju je donio, dok za imenovanje vršnog i dubinskog kvarka nema pravog razloga (umalo da su se zvali istiniti i lijepi).
Bozon – skupina ovih čestica naziva se prema indijskom fizičaru Satyendri Nathu Boseu. Higgsov bozon, posljednja potvrđena čestica iz te skupine ime je dobila po Peteru Higgsu koji ju je i predvidio, iako u tome nije bio sam. Umalo da se Higgsov bozon nije zvao Englert-Brout-Higgs-Guralnik-Hagen-Kibbleov bozon.
Gluon – prijenosnici jake nuklearne sile ime su dobili prema prilično modernoj riječi "glue" (ljepilo), koja pak dolazi od latinskog "gluten" (lijepiti), i to stoga jer gluoni drže jezgru atoma na okupu.
Lepton i hadron – nazivi skupina lakih i teških čestica izravno dolaze od grčkih riječi "leptos" (malen, tanak) i "hadros" (masivan, debeo).
Mezon – čestice stvorene od kvarka i antikvarka nisu lagane poput leptona niti teške poput hadrona, pa je bilo logično da ih se imenuje po grčkome "mesos" (srednji). Učinio je to 1939. indijski fizičar Homi J. Bhabha.
Neutrino – korijen riječi dolazi od pojma "neutralno", kojem je pridodan talijanski sufiks za deminutive -ion, tvoreći tako riječ koja bi se mogla prevesti kao "neutrončić".
Foton – opisivan kao čestica svjetla ili najmanji paket energije (kvant), ime je dobio po grčkoj riječi za svjetlost ("phos"). Prvi je riječ foton upotrijebio Leonard Troland 1916. opisujući funkcioniranje mrežnice oka, a pojam je prihvaćen u današnjem značenju kada je 1927. Arthur Compton dobio Nobelovu nagradu za potvrdu valno-čestične prirode svjetlosti (Comptonov efekt).
