Nakon vađenja i prosušivanja, krumpir se skladišti u podrumima ili u drugim objektima koji pružaju minimalne uvjete skladištenja. Prije skladištenja gomolji krumpira se očiste od zemlje, ostataka cime, i drugih primjesa, a najčešće se čuvaju u drvenim gajbama ili kartonskim vrećama. Isto tako vrlo bitan je i pravilan izbor sorte koja se čuva.
Ovih dana na području Hercegovine vade se gomolji krumpira kasnijih sorti. Među manjim proizvođačima i hobistima najčešće se ponavljaju pitanja – gdje i kako uskladištiti gomolje krumpira?
Manjim proizvođačima krumpira koji ga uzgajaju za vlastite potrebe preporuka je da nakon vađenja, krumpir odstoji barem 24 sata u sjenovitom i ne previše vlažnom mjestu kako bi se obavio proces prosušivanja i kalusiranja rana. Nakon toga je dobro gomolje probrati, a ako se može i sortirati ih po veličini u manje drvene gajbe ili prozračne plastične sanduke pri čemu odbaciti oboljele i izdvojiti mehanički oštećene gomolje.
Prostorija za čuvanje gomolja mora biti dovoljno zamračena, s poželjnim rasponom temperature od 4 °C do 20o °C.
Optimalna temperatura za skladištenje konzumnog krumpira je od 6 °C do 7o °C. Prilikom skladištenja gomolji moraju biti u tamnom prostoru, zaštićeni od utjecaja svjetlosti. Duljina čuvanja gomolja u takvim skladištu zavisi ponajprije od samog skladišta, ali i od sorte krumpira. Tako je sorta Prince jedna od onih koja najbolje podnosi dugotrajno skladištenje.
Gomolji u skladištu moraju biti na suhoj i čistoj podlozi ili ambalaži.
Ne smiju se skladištiti u PVC vrećama. Kartonske vreće se mogu koristiti za čuvanje gomolja krumpira u skladištima. Uskladištene gomolje treba povremeno pregledati da ne bi došlo do pojave i širenja neke od skladišnih bolesti, prije svega truleži koja se lako prenosi s jednog na drugi gomolj.
Vrlo često „mali proizvođači“ i hobisti krumpir čuvaju u nedovoljno izoliranim prostorijama i podrumima. Zimi tako često dolazi do “zaslađivanja” krumpira, a naročito ako se temperatura spušta na vrijednosti ispod 6 °C. Pri tome gomolji gube vodu, a škrob se pretvara u šećer, pa tako “zaslađeni” gomolji mogu izdržati i -2 °C.
Izbor sorte za skladištenje vrlo bitan
Kako bi se smanjili gubici koji nastaju čuvanjem gomolja u skladištima, te izbjeglo često čišćenje gomolja od klica, izbor sorte biti će veoma bitan. To je posebno važno kada znamo da na tržištu više ne možemo nabaviti pripravke kojima smo „prašili“ gomolje i tako sprječavali tjeranje klica. Za dulje skladištenje treba birati kasne sorte koje imaju veći sadržaj suhe tvari. Sorta Prince jedna je od onih koja najbolje podnosi dulje skladištenje i trenutno je vodeća sorta po duljini čuvanja, ali tu je i sorta Rudolph.
Naši će mali proizvođači morati razmišljati o sadnji dvije ili tri sorte (jedna ili dvije ranije i jedna koja će se čuvati tijekom zime).
jabuka.tv
Ovih dana na području Hercegovine vade se gomolji krumpira kasnijih sorti. Među manjim proizvođačima i hobistima najčešće se ponavljaju pitanja – gdje i kako uskladištiti gomolje krumpira?
Manjim proizvođačima krumpira koji ga uzgajaju za vlastite potrebe preporuka je da nakon vađenja, krumpir odstoji barem 24 sata u sjenovitom i ne previše vlažnom mjestu kako bi se obavio proces prosušivanja i kalusiranja rana. Nakon toga je dobro gomolje probrati, a ako se može i sortirati ih po veličini u manje drvene gajbe ili prozračne plastične sanduke pri čemu odbaciti oboljele i izdvojiti mehanički oštećene gomolje.
Prostorija za čuvanje gomolja mora biti dovoljno zamračena, s poželjnim rasponom temperature od 4 °C do 20o °C.
Optimalna temperatura za skladištenje konzumnog krumpira je od 6 °C do 7o °C. Prilikom skladištenja gomolji moraju biti u tamnom prostoru, zaštićeni od utjecaja svjetlosti. Duljina čuvanja gomolja u takvim skladištu zavisi ponajprije od samog skladišta, ali i od sorte krumpira. Tako je sorta Prince jedna od onih koja najbolje podnosi dugotrajno skladištenje.
Gomolji u skladištu moraju biti na suhoj i čistoj podlozi ili ambalaži.
Ne smiju se skladištiti u PVC vrećama. Kartonske vreće se mogu koristiti za čuvanje gomolja krumpira u skladištima. Uskladištene gomolje treba povremeno pregledati da ne bi došlo do pojave i širenja neke od skladišnih bolesti, prije svega truleži koja se lako prenosi s jednog na drugi gomolj.
Vrlo često „mali proizvođači“ i hobisti krumpir čuvaju u nedovoljno izoliranim prostorijama i podrumima. Zimi tako često dolazi do “zaslađivanja” krumpira, a naročito ako se temperatura spušta na vrijednosti ispod 6 °C. Pri tome gomolji gube vodu, a škrob se pretvara u šećer, pa tako “zaslađeni” gomolji mogu izdržati i -2 °C.
Izbor sorte za skladištenje vrlo bitan
Kako bi se smanjili gubici koji nastaju čuvanjem gomolja u skladištima, te izbjeglo često čišćenje gomolja od klica, izbor sorte biti će veoma bitan. To je posebno važno kada znamo da na tržištu više ne možemo nabaviti pripravke kojima smo „prašili“ gomolje i tako sprječavali tjeranje klica. Za dulje skladištenje treba birati kasne sorte koje imaju veći sadržaj suhe tvari. Sorta Prince jedna je od onih koja najbolje podnosi dulje skladištenje i trenutno je vodeća sorta po duljini čuvanja, ali tu je i sorta Rudolph.
Naši će mali proizvođači morati razmišljati o sadnji dvije ili tri sorte (jedna ili dvije ranije i jedna koja će se čuvati tijekom zime).
jabuka.tv
