Nerijetko, prilikom rezidbe voćaka, prisiljeni smo odstraniti deblje grane posebno kod rezidbe zapuštenih voćaka ili voćaka kod kojih se oštrom rezidbom popravlja uzgojni oblik. Takva se rezidba često ne obavlja pravilno pa nažalost nastaju velike rane koje teško zacjeljuju i omogućuju ulaz uzročnicima bolesti i štetnicima. Često se ostavlja patrljak koji sprječava zacjeljivanje rane i predstavlja mjesto naseljavanja mnogih štetnika.
Suho i toplije vrijeme krajem prosinca i u siječnju mnogi voćari će iskoristiti za rezidbu voćaka. Rezidba voćnih stabala je obavezna mjera održavanja koja će nam pomoći da imamo zdrava stabla, dobar i kvalitetan urod. Osnovni cilj rezidbe je obnavljanje rodnog drveta i mladica s vegetativnim pupovima, razmještaj grana i ogranaka tako da se nesmetano osvjetljava lišće osobito na donjim dijelovima voćke te odstranjivanje onih grana čiji položaj narušava uzgojni oblik i općenito uravnoteženost voćke.
Rezidba jabučastih voćnih vrsta može započeti već nakon opadanja lišća dok primjerice kod koštičavih voćaka ona se obavlja nešto kasnije.
Orezivanje koštičavog voća (šljiva, breskva, nektarina, trešnja) pomiče se prema početku proljeća. Razlog je velika osjetljivost na smrzavanje, koja se povećava ako se ranije orezuje. Prilikom rezidbe često smo primorani uklanjati deblje grane, a to moramo raditi ispravno kako ne bi stvorili pogodno mjesto za naseljavanje mnogih štetnih organizama. Nažalost, često smo svjedoci da voćari amateri upravo prave takve pogreške.
Kako pravilno odstraniti deblju granu?
Odstranjivanje deblje grane uz pomoć voćarske pile mora se obaviti u tri koraka. Prvi se rez obavlja s donje strane 20 cm – 30 cm od osnove grane te se pilom zareže grana do jedne trećine njezine debljine. Petnaestak centimetara dalje od prvog reza grana se pili s gornje strane. Grana se tako neće nekontrolirano odlomiti pod vlastitom težinom, nego će puknuti između dvaju rezova. Također neće nastati ni velika rana.
Prilikom piljenja jako debelih grana bilo bi dobro imati pomagača koji će pridržavati granu da se ne odlomi i padne na nas. Kada je grana otpiljena na opisani način, odstranjuje se batrljak koji je ostao nakon piljenja. Treba sačuvati “prsten grane” jer će tako rana brže zacijeliti. Rana se zagladi voćarskim nožem i premaže voćarskim voskom ili drugim pripravkom za premazivanje rana kako bi se zaštitila od vlage i napada bolesti i štetočina.
Postupak sa ranama nakon rezidbe
Nakon orezivanja nastat će rana na mjestu urezivanja. Rane promjera do 2 cm liječiti će se same od sebe i ne trebaju dodatne zaštite ako smo rezali na pravi način. Velike rane, učinjene rezidbom, voćka neće moći sanirati i one su opasni izvor bolesti. Rane su mjesto gdje u drvo ulaze razne gljivice i mogu uništiti voćku u nekoliko godina. Zbog toga veće rane treba zaštititi. Iznimke su marelice i breskve, kod kojih moramo zaštititi sve rane.
Rub rane obradimo sa voćarskim nožem da postane sasvim gladak. Na ranu stavimo sa lopaticom ili kistom zaštitni premaz – kalemarski vosak. Na tržištu postoje razni pripravci, a neki sadrže fungicide kako bi se spriječio razvoj gljivica.
Obavezna primjena kalemarskog voska
Primjena kalemarskog voska ima za cilj da se rana na tkivu drveta zaštiti od isparavanja i isušivanja. To će osigurati brže zarastanje. Kalemarski vosak smanjuje utjecaj vanjske sredine, posebno djelovanje vlage. Dugo zadržavanje vode i vlaženje reza može potaknuti pojavu truleži. Manji je i utjecaj mraza i niskih temperatura. Nakon nanošenja na ranu ili premazivanja, kalemarski vosak stvara plastični film koji izolira oštećenja od utjecaja vanjske sredine i onemogućuje ulaz patogenim organizmima.
Vrijeme potrebno da se naneseni sloj kalemarskog voska osuši i stvori nepropusni elastični film na oštećenom dijelu je oko sat vremena. Kada se osuši, film je elastičan i lako se prilagođava razvoju i kretanju biljaka, ne puca i zadržava svoje karakteristike, a tretirani dijelovi su potpuno zaštićeni od prodora patogenih organizama.
Suho i toplije vrijeme krajem prosinca i u siječnju mnogi voćari će iskoristiti za rezidbu voćaka. Rezidba voćnih stabala je obavezna mjera održavanja koja će nam pomoći da imamo zdrava stabla, dobar i kvalitetan urod. Osnovni cilj rezidbe je obnavljanje rodnog drveta i mladica s vegetativnim pupovima, razmještaj grana i ogranaka tako da se nesmetano osvjetljava lišće osobito na donjim dijelovima voćke te odstranjivanje onih grana čiji položaj narušava uzgojni oblik i općenito uravnoteženost voćke.
Rezidba jabučastih voćnih vrsta može započeti već nakon opadanja lišća dok primjerice kod koštičavih voćaka ona se obavlja nešto kasnije.
Orezivanje koštičavog voća (šljiva, breskva, nektarina, trešnja) pomiče se prema početku proljeća. Razlog je velika osjetljivost na smrzavanje, koja se povećava ako se ranije orezuje. Prilikom rezidbe često smo primorani uklanjati deblje grane, a to moramo raditi ispravno kako ne bi stvorili pogodno mjesto za naseljavanje mnogih štetnih organizama. Nažalost, često smo svjedoci da voćari amateri upravo prave takve pogreške.
Kako pravilno odstraniti deblju granu?
Odstranjivanje deblje grane uz pomoć voćarske pile mora se obaviti u tri koraka. Prvi se rez obavlja s donje strane 20 cm – 30 cm od osnove grane te se pilom zareže grana do jedne trećine njezine debljine. Petnaestak centimetara dalje od prvog reza grana se pili s gornje strane. Grana se tako neće nekontrolirano odlomiti pod vlastitom težinom, nego će puknuti između dvaju rezova. Također neće nastati ni velika rana.
Prilikom piljenja jako debelih grana bilo bi dobro imati pomagača koji će pridržavati granu da se ne odlomi i padne na nas. Kada je grana otpiljena na opisani način, odstranjuje se batrljak koji je ostao nakon piljenja. Treba sačuvati “prsten grane” jer će tako rana brže zacijeliti. Rana se zagladi voćarskim nožem i premaže voćarskim voskom ili drugim pripravkom za premazivanje rana kako bi se zaštitila od vlage i napada bolesti i štetočina.
Postupak sa ranama nakon rezidbe
Nakon orezivanja nastat će rana na mjestu urezivanja. Rane promjera do 2 cm liječiti će se same od sebe i ne trebaju dodatne zaštite ako smo rezali na pravi način. Velike rane, učinjene rezidbom, voćka neće moći sanirati i one su opasni izvor bolesti. Rane su mjesto gdje u drvo ulaze razne gljivice i mogu uništiti voćku u nekoliko godina. Zbog toga veće rane treba zaštititi. Iznimke su marelice i breskve, kod kojih moramo zaštititi sve rane.
Rub rane obradimo sa voćarskim nožem da postane sasvim gladak. Na ranu stavimo sa lopaticom ili kistom zaštitni premaz – kalemarski vosak. Na tržištu postoje razni pripravci, a neki sadrže fungicide kako bi se spriječio razvoj gljivica.
Obavezna primjena kalemarskog voska
Primjena kalemarskog voska ima za cilj da se rana na tkivu drveta zaštiti od isparavanja i isušivanja. To će osigurati brže zarastanje. Kalemarski vosak smanjuje utjecaj vanjske sredine, posebno djelovanje vlage. Dugo zadržavanje vode i vlaženje reza može potaknuti pojavu truleži. Manji je i utjecaj mraza i niskih temperatura. Nakon nanošenja na ranu ili premazivanja, kalemarski vosak stvara plastični film koji izolira oštećenja od utjecaja vanjske sredine i onemogućuje ulaz patogenim organizmima.
Vrijeme potrebno da se naneseni sloj kalemarskog voska osuši i stvori nepropusni elastični film na oštećenom dijelu je oko sat vremena. Kada se osuši, film je elastičan i lako se prilagođava razvoju i kretanju biljaka, ne puca i zadržava svoje karakteristike, a tretirani dijelovi su potpuno zaštićeni od prodora patogenih organizama.
