Po Duvanjskom polju, brdima i planinama Josip Jurčević iz Kovača vozi se u automobilu koji je sam zamislio, projektirao i izradio, piše Tomislavcity.com
– Nekada davno imao sam svoj „Bagy“. Bio je dobar ali nisam bio posve zadovoljan s njim pa sam došao na ideju da napravim vlastitog. Sliku, kako bi on trebao izgledati, imao sam u glavi pa sam svo svoje slobodno vrijeme koristio za ostvarivanje ovog nauma – govori nam Josip kojemu su za izradu ovoga automobila trebale dvije godine.
– Kupovao sam cijevi, lim, vario ih. Rezao sam, ravnao i bojao običnu bačvu i dodavao ju za određene dijelove. U početku je bio žarko žute boje pa sam ga zajedno s prijateljima prefarbao u boju koju samo dobili miješanjem crvene i plave. Iako smo dobili lijepu boju, rekao sam im da mi je malo žao što nije ostao žut. Idući dan prijatelj mi je donio naljepnicu „Žuti Buggy“ koju smo zalijepili na auto, i tako je dobio ime – veselo se prisjeća.
– U njega sam stavio motor Opela Ascone iz 1985. godine i s tim sam posve zadovoljan –tvrdi Josip koji je automobil napravio za svoj gušt ali je njime oduševio obitelj i prijatelje.
– Svi su zadovoljni jer je auto odličan za brdsku vožnju! – priznaje ovaj skromni automehaničar koji je u svom rodnom Tomislavgradu iznajmio poslovni prostor tvrdeći da je tu daleko sretniji nego što je bio u tuđini.
– U Njemačkoj sam bio dvije godine i nisam ondje bio sretan. Patio sam za svojim zavičajem, nisam dobro spavao dok se nisam vratio – iskreno priznaje.
Danas je zadovoljan obiteljski čovjek, otac dvoje djece koji živi ondje gdje je sretan radeći posao koji voli.
– Moj otac bio je automehaničar, ja sam u tome od malena – kaže zadovoljno. Upitan za planove o budućnosti brzo odgovara:
– Imam u planu izradu novog automobila koji će imati sve četiri vuče, jer ovaj ima samo zadnju. Sliku već imam u glavi, a uskoro bih trebao početi s izradom.
Mi mu želimo sreću i uspjeh u daljnjem radu, a da će opet biti izrazito uspješan u ostvarivanju svoje zamisli, ni malo ne sumnjamo!
Ivana Ćurić/Tomislavcity
– Nekada davno imao sam svoj „Bagy“. Bio je dobar ali nisam bio posve zadovoljan s njim pa sam došao na ideju da napravim vlastitog. Sliku, kako bi on trebao izgledati, imao sam u glavi pa sam svo svoje slobodno vrijeme koristio za ostvarivanje ovog nauma – govori nam Josip kojemu su za izradu ovoga automobila trebale dvije godine.
– Kupovao sam cijevi, lim, vario ih. Rezao sam, ravnao i bojao običnu bačvu i dodavao ju za određene dijelove. U početku je bio žarko žute boje pa sam ga zajedno s prijateljima prefarbao u boju koju samo dobili miješanjem crvene i plave. Iako smo dobili lijepu boju, rekao sam im da mi je malo žao što nije ostao žut. Idući dan prijatelj mi je donio naljepnicu „Žuti Buggy“ koju smo zalijepili na auto, i tako je dobio ime – veselo se prisjeća.
– U njega sam stavio motor Opela Ascone iz 1985. godine i s tim sam posve zadovoljan –tvrdi Josip koji je automobil napravio za svoj gušt ali je njime oduševio obitelj i prijatelje.
– Svi su zadovoljni jer je auto odličan za brdsku vožnju! – priznaje ovaj skromni automehaničar koji je u svom rodnom Tomislavgradu iznajmio poslovni prostor tvrdeći da je tu daleko sretniji nego što je bio u tuđini.
– U Njemačkoj sam bio dvije godine i nisam ondje bio sretan. Patio sam za svojim zavičajem, nisam dobro spavao dok se nisam vratio – iskreno priznaje.
Danas je zadovoljan obiteljski čovjek, otac dvoje djece koji živi ondje gdje je sretan radeći posao koji voli.
– Moj otac bio je automehaničar, ja sam u tome od malena – kaže zadovoljno. Upitan za planove o budućnosti brzo odgovara:
– Imam u planu izradu novog automobila koji će imati sve četiri vuče, jer ovaj ima samo zadnju. Sliku već imam u glavi, a uskoro bih trebao početi s izradom.
Mi mu želimo sreću i uspjeh u daljnjem radu, a da će opet biti izrazito uspješan u ostvarivanju svoje zamisli, ni malo ne sumnjamo!
Ivana Ćurić/Tomislavcity
