Što to čovjeka u 60-tim tjera da pjeva o rodnom kraju iz kojeg je otišao s četiri godine, kako opstaje i djeluje KUD Zavičajno društvo Rama-Pleternica, što kaže o svojoj Rami, saznat ćete iz razgovora s g. Jurom Vidakušićem.
Neka našeg i u gori vuka, pa se srce svih u Rami razgali, kad na HRT-u čuju Juru i njegovo društvo.
Stoga nam je iznimna čast i zadovoljstvo bilo čuti kako žive naši i kako jedini ramski KUD izvan Rame opstaje i djeluje.
Razgovor ovaj vodi nas u Slavoniju do našeg zemljaka, po rođenju rođenog Rumočaka, a po godinama životnog staža pravog Slavonca.
Jure je po struci električar, a trenutno radi kao vozač hitne. Iza Jure je još pet zanata. S ponosom ističe da je vjernik od malena. Predstavio nam se kroz nekoliko rečenica.
„Ja sam Jure, pa kad me pitaju što si Slavonac ili Ramljak, istina prava da sam rodom Ramljak, po godinama života pravi Slavonac. Iako sam 60—tih s četiri godine otišao iz Rame, ne možeš iz mene istjerati ono nešto ramsko. Svi me po tome znaju. Čim je Rama na TV-u, zovu mene, vele: Jure, eno tvoja Rama.
Iselio sam 1964. s majkom i 6 braće i sestara. Borili se za život. Teško je bilo; tuđa zemlja, a u Pleternici prvi doseljenici, jer još nikog tada iz našeg kraja. Danas u Slavoniji živi mnogo naših zemljaka. Susreti ih možete na različitim pozicijama, sve do ministarstva. Sve nas naš korijen spaja pa svake godine u siječnju zajedno smo svi na Ramskom sijelu.“
G. Vidakušić je prvi predsjednik Ramske zajednice u Požegi osnovane početkom Domovinskog rata. Cilj Zajednice bio je pomoći Rami. Aktivno djeluju i danas.
Prisjeća se Jure tih ratnih dana, skupljanja i slanja humanitarne pomoći prema rodnom kraju. Kako kaže, bilo je tu svega, od hrane do medicinske opreme.
„Sjećam se kako su ljudi iz mnogih požeških sela dovozili hranu na traktorima, a kamioni su preko Puta spasa do Rame zapali i u snijegu na Vranu“- prisjeća se Jure.
Dobrota mnogih ostala je u skromnoj tišini iz davnih dana, nama znanih i neznanih dobrih ljudi. Sigurno bi bilo lijepo da se netko danas tih ljudi sjeti i kaže: „Hvala, nismo zaboravili!“
Kako je krenula priča oko nastanka jedinog ramskog KUD-a izvan Rame je jedinstvena, ispričao nam je naš sugovornik:
„Za vrijeme patrona u Požegi i Pleternici naše žene i pokoja muška glava bi se obukla u narodnu ramsku nošnju. Voditeljica KUD-a Orljava gledala nas, a onda predložila da budemo dio njenog folklora. Kroz taj folklor predstavljali bismo Ramu, Tako je i bilo. Surađivali smo dosta vremena, a onda smo počeli djelovati pri Ramskoj zajednici. Vremenom smo stasali u pravo samostalno društvo koje broji 20-ak redovnih i aktivnih članova.“
Njihovi nastupi vidljivi su na svim značajnim kulturno-folklornim manifestacijama u županiji. Surađuju s mnogim kulturnim društvima. Kad ih nema na nekom takvom događaju u Požeško-slavonskoj županiji, pitaju se gdje su Jure i njegov KUD Zavičajno društvo.
U svom repertoaru imaju gusle, diple, ćurlik, bećarac, 10-ak pjesama, a od značajnijih nastupa izdvaja nam naš sugovornik: „Nastup na Đakovačkim vezovima, Brodsko kolo, Lisinski, u Vojvodini 10-ak puta bili, Rijeka, Advent u Vukovaru, Advent u Zagrebu, nastupe u Lijepoj našoj, u Travniku. Čak smo i počasni KUD grada Vukovara. Česti smo gosti i na televiziji, pa čak i cijele emisije su snimljene zahvaljujući članovima KUD-a.“
Svaki početak je težak, pa i početak rada ovog društva. Šali se Jure na račun žena pa se prisjeća zgode s nastupa. „Na znajući da se čuju na mikrofon, počele jedna drugoj komentirati kako si to namistila krpu, kako si ovo, kako si ono? Zamislite samo kako je meni bilo, jer se sve na mikrofon čulo.“
Žao je Juri i članovima KUD-a što njihovi nastupi nisu i u Rami, nego daleko od rodnog kraja. Strpljivo čekaju „neki“ poziv pa se možda dogodi i čudo te nastupe uskoro i u rodnoj Rami.
Da Jure ne zaboravlja svoj rodni kraj, svjedoči njegova vikendica koju je napravio u Varvari. Cilj mu je bio da iseljeni Ramljaci koji žele doći i rodni kraj pokazati svojoj djeci, besplatno imaju gdje.
„Prvi sam iz iseljeništva koji je vikendicu napravio u Ramu. U nju stane i do 15 ljudi. Ako netko nema smještaj, darujem je svima koji žele svoju djecu dovesti u Ramu i pokazati taj prelijepi kraj. Darivam je besplatno na korištenje. Toliko mi je stalo da ljudi vide Ramu. Nitko tu ljepotu razumjeti ne može dok ne dođe i sam ne vidi. Tako lijepa, a neiskorištena!“
Za budućnost Rame i ramskog kraja ne boji se naš Jure. S nadom i vjerom kaže:
„Ne bojim se za Ramu. Dok god je kvasca, opstat će Rama. Ne bojim iseljavanja. Svugdje je trend iseljavanja obitelji, no vratit će se ljudi. Stablu je najbolje ondje gdje su mu korijeni. Nikad se nije toliko psovalo kao danas u tom kraju. Što se onda tražiti može? Kako će biti blagoslova pored toliko laži, nerada i bogopsovke? Nema se kulture komunikacije. Morat će se jednom progledati. Ne može se samo pričati, od laži do laži. Opet će se morati ralo i motika u ruke, moliti, raditi i živjeti, a čovjek će biti od riječi, a ne od laži. Vjerujem da će kvasac uraditi ono što treba.“
Zahvaljujemo našem Juri na ugodnom razgovoru, a posebno na promociji Rame preko KUD-a. Želimo da se ispuni želja članova KUD-a pa da zapjevaju na nekim našim kulturnim događajima.
Razgovarala: Božana Nikolić / www.rama-prozor.info
Neka našeg i u gori vuka, pa se srce svih u Rami razgali, kad na HRT-u čuju Juru i njegovo društvo.
Stoga nam je iznimna čast i zadovoljstvo bilo čuti kako žive naši i kako jedini ramski KUD izvan Rame opstaje i djeluje.
Razgovor ovaj vodi nas u Slavoniju do našeg zemljaka, po rođenju rođenog Rumočaka, a po godinama životnog staža pravog Slavonca.
Jure je po struci električar, a trenutno radi kao vozač hitne. Iza Jure je još pet zanata. S ponosom ističe da je vjernik od malena. Predstavio nam se kroz nekoliko rečenica.
„Ja sam Jure, pa kad me pitaju što si Slavonac ili Ramljak, istina prava da sam rodom Ramljak, po godinama života pravi Slavonac. Iako sam 60—tih s četiri godine otišao iz Rame, ne možeš iz mene istjerati ono nešto ramsko. Svi me po tome znaju. Čim je Rama na TV-u, zovu mene, vele: Jure, eno tvoja Rama.
Iselio sam 1964. s majkom i 6 braće i sestara. Borili se za život. Teško je bilo; tuđa zemlja, a u Pleternici prvi doseljenici, jer još nikog tada iz našeg kraja. Danas u Slavoniji živi mnogo naših zemljaka. Susreti ih možete na različitim pozicijama, sve do ministarstva. Sve nas naš korijen spaja pa svake godine u siječnju zajedno smo svi na Ramskom sijelu.“
G. Vidakušić je prvi predsjednik Ramske zajednice u Požegi osnovane početkom Domovinskog rata. Cilj Zajednice bio je pomoći Rami. Aktivno djeluju i danas.
Prisjeća se Jure tih ratnih dana, skupljanja i slanja humanitarne pomoći prema rodnom kraju. Kako kaže, bilo je tu svega, od hrane do medicinske opreme.
„Sjećam se kako su ljudi iz mnogih požeških sela dovozili hranu na traktorima, a kamioni su preko Puta spasa do Rame zapali i u snijegu na Vranu“- prisjeća se Jure.
Dobrota mnogih ostala je u skromnoj tišini iz davnih dana, nama znanih i neznanih dobrih ljudi. Sigurno bi bilo lijepo da se netko danas tih ljudi sjeti i kaže: „Hvala, nismo zaboravili!“
Kako je krenula priča oko nastanka jedinog ramskog KUD-a izvan Rame je jedinstvena, ispričao nam je naš sugovornik:
„Za vrijeme patrona u Požegi i Pleternici naše žene i pokoja muška glava bi se obukla u narodnu ramsku nošnju. Voditeljica KUD-a Orljava gledala nas, a onda predložila da budemo dio njenog folklora. Kroz taj folklor predstavljali bismo Ramu, Tako je i bilo. Surađivali smo dosta vremena, a onda smo počeli djelovati pri Ramskoj zajednici. Vremenom smo stasali u pravo samostalno društvo koje broji 20-ak redovnih i aktivnih članova.“
Njihovi nastupi vidljivi su na svim značajnim kulturno-folklornim manifestacijama u županiji. Surađuju s mnogim kulturnim društvima. Kad ih nema na nekom takvom događaju u Požeško-slavonskoj županiji, pitaju se gdje su Jure i njegov KUD Zavičajno društvo.
U svom repertoaru imaju gusle, diple, ćurlik, bećarac, 10-ak pjesama, a od značajnijih nastupa izdvaja nam naš sugovornik: „Nastup na Đakovačkim vezovima, Brodsko kolo, Lisinski, u Vojvodini 10-ak puta bili, Rijeka, Advent u Vukovaru, Advent u Zagrebu, nastupe u Lijepoj našoj, u Travniku. Čak smo i počasni KUD grada Vukovara. Česti smo gosti i na televiziji, pa čak i cijele emisije su snimljene zahvaljujući članovima KUD-a.“
Svaki početak je težak, pa i početak rada ovog društva. Šali se Jure na račun žena pa se prisjeća zgode s nastupa. „Na znajući da se čuju na mikrofon, počele jedna drugoj komentirati kako si to namistila krpu, kako si ovo, kako si ono? Zamislite samo kako je meni bilo, jer se sve na mikrofon čulo.“
Žao je Juri i članovima KUD-a što njihovi nastupi nisu i u Rami, nego daleko od rodnog kraja. Strpljivo čekaju „neki“ poziv pa se možda dogodi i čudo te nastupe uskoro i u rodnoj Rami.
Da Jure ne zaboravlja svoj rodni kraj, svjedoči njegova vikendica koju je napravio u Varvari. Cilj mu je bio da iseljeni Ramljaci koji žele doći i rodni kraj pokazati svojoj djeci, besplatno imaju gdje.
„Prvi sam iz iseljeništva koji je vikendicu napravio u Ramu. U nju stane i do 15 ljudi. Ako netko nema smještaj, darujem je svima koji žele svoju djecu dovesti u Ramu i pokazati taj prelijepi kraj. Darivam je besplatno na korištenje. Toliko mi je stalo da ljudi vide Ramu. Nitko tu ljepotu razumjeti ne može dok ne dođe i sam ne vidi. Tako lijepa, a neiskorištena!“
Za budućnost Rame i ramskog kraja ne boji se naš Jure. S nadom i vjerom kaže:
„Ne bojim se za Ramu. Dok god je kvasca, opstat će Rama. Ne bojim iseljavanja. Svugdje je trend iseljavanja obitelji, no vratit će se ljudi. Stablu je najbolje ondje gdje su mu korijeni. Nikad se nije toliko psovalo kao danas u tom kraju. Što se onda tražiti može? Kako će biti blagoslova pored toliko laži, nerada i bogopsovke? Nema se kulture komunikacije. Morat će se jednom progledati. Ne može se samo pričati, od laži do laži. Opet će se morati ralo i motika u ruke, moliti, raditi i živjeti, a čovjek će biti od riječi, a ne od laži. Vjerujem da će kvasac uraditi ono što treba.“
Zahvaljujemo našem Juri na ugodnom razgovoru, a posebno na promociji Rame preko KUD-a. Želimo da se ispuni želja članova KUD-a pa da zapjevaju na nekim našim kulturnim događajima.
Razgovarala: Božana Nikolić / www.rama-prozor.info
