Stanovnici u FBiH nerijetko se susreću s neugodnim situacijama u kojima pojedine banke prilikom polaganja novca na račune traže dokaz o podrijetlu ili odbijaju provesti transakciju čak i kada se radi o nekoliko tisuća KM.
Tako se događa da otac ne može uplatiti novac na račun sina, iako se ne radi o velikim iznosima, koje bi mogle naslućivati da se radi o pranju novca ili financiranju terorizma.
U Agenciji za bankarstvo FBiH kazali su za Faktor da je zakonom propisano koji iznos se može tretirati kao “sumnjiv”.
To je gotovinska transakcija čija vrijednost iznosi ili prelazi iznos od 30.000 KM. U tom slučaju banke su u skladu sa zakonom dužne obavijestiti Financijsko-obavještajni sektor Državne agencije za za istrage i zaštitu (SIPA).
Ako recimo osoba koja nije pod praćenjem određenih institucija želi uplatiti svom srodniku ili prijatelju nekoliko tisuća KM, to ne bi trebao biti problem, kaže za Faktor Jasmin Mahmuzić, direktor Agencije za bankarstvo FBiH.
Prema njegovim riječima, sve ovisi od politike banke do banke i njihovog osoblja.
Sve ovisi koje kvalitete je službenik koji na šalteru dočekuje klijenta. Ako je neiskusan i bez potrebnih kvaliteta, prevlada strah i takvi najčešće odbiju klijenta.
Stav Agencije je jasan, novac treba primiti pa i kada se radi o velikim iznosima. Banke postupaju u skladu sa svojim internim politikama, ističe Mahmuzić.
Dodaje kako postoji i druga varijanta.
Banka može tražiti svojevrstan dokaz o podrijetlu imovine. Klijent može dokumentirati odakle mu novac ili napisati izjavu o tome. Neovisno koja se varijanta primijeni, klijentu treba omogućiti transakciju, a onda nadležne institucije neka provjeravaju podrijetlo novca, zaključuje Mahmuzić.
Tako se događa da otac ne može uplatiti novac na račun sina, iako se ne radi o velikim iznosima, koje bi mogle naslućivati da se radi o pranju novca ili financiranju terorizma.
U Agenciji za bankarstvo FBiH kazali su za Faktor da je zakonom propisano koji iznos se može tretirati kao “sumnjiv”.
To je gotovinska transakcija čija vrijednost iznosi ili prelazi iznos od 30.000 KM. U tom slučaju banke su u skladu sa zakonom dužne obavijestiti Financijsko-obavještajni sektor Državne agencije za za istrage i zaštitu (SIPA).
Ako recimo osoba koja nije pod praćenjem određenih institucija želi uplatiti svom srodniku ili prijatelju nekoliko tisuća KM, to ne bi trebao biti problem, kaže za Faktor Jasmin Mahmuzić, direktor Agencije za bankarstvo FBiH.
Prema njegovim riječima, sve ovisi od politike banke do banke i njihovog osoblja.
Sve ovisi koje kvalitete je službenik koji na šalteru dočekuje klijenta. Ako je neiskusan i bez potrebnih kvaliteta, prevlada strah i takvi najčešće odbiju klijenta.
Stav Agencije je jasan, novac treba primiti pa i kada se radi o velikim iznosima. Banke postupaju u skladu sa svojim internim politikama, ističe Mahmuzić.
Dodaje kako postoji i druga varijanta.
Banka može tražiti svojevrstan dokaz o podrijetlu imovine. Klijent može dokumentirati odakle mu novac ili napisati izjavu o tome. Neovisno koja se varijanta primijeni, klijentu treba omogućiti transakciju, a onda nadležne institucije neka provjeravaju podrijetlo novca, zaključuje Mahmuzić.
