U postdejtonskoj BiH svjedočili smo brojnim medijskim napisima o sumnjivim javnim nabavkama u višemilijunskim iznosima, ali u većini slučajeva sve se i završavalo samo na novinarskim izvještajima.
Dok stručnjaci godinama upozoravaju da su javne nabavke osnova korupcije u BiH i da BiH godišnje gubi 700 milijuna KM po toj osnovi, nedavno su iz Udruženja “Tender” izvijestili da ta brojka dostiže čak i milijardu KM! Taj novac, naravno, završava u privatnim džepovima, piše Avaz.
Stolice, ormari...
Za primjere sumnjivih javnih nabavki uzeli smo dva slučaja o kojima se svojevremeno pričalo na sva zvona - izgradnja zgrade Vlade RS, koja je, prema nekim podacima, koštala 591 milijun KM, te procjena štete na zgradi sarajevske Općine Centar nakon prosvjeda iz veljače prošle godine, kada je cifra nastale štete prikazana u iznosu od čak četiri milijuna i 33 tisuće KM.
Po Banjoj Luci svojevremeno su se pojavile priče o pepeljarama u zgradi Vlade, u kojoj inače pušenje nije dozvoljeno, od 1.300 KM, LG televizorima veličine zida od čak 105.000 KM, stolicama za premijera RS od 36.000 eura.
U zgradi Općine Centar u Sarajevu, pak, komisija za procjenu štete koju je tada imenovao načelnik Dževad Bećirević (SDP) vrijednost unutarnjeg inventara u zapaljenoj zgradi procijenila je kao da je bio pozlaćen.
Ormari stari desetlječima, prema procjeni te komisije, vrijedni su između 320 i 739 KM, plakari po 1.107 KM, klub stolovi 500, kancelarijski stolovi po 302 KM, veliki konferencijski sto procijenjen je na 1.124, zidni sat 288, glasačka kutija 304, kožna aktovka nevjerovatnih 679.. I tako unedogled.
Ovo su dva eklatantna primjera kako izgledaju javne nabavke kada treba kupovati preko leđa građana, jer sve se plaća iz proračuna.
Ivana Marić, politička analitičarka, komentirajući ovaj problem, postavlja pitanje je li Ured za reviziju poslovanja institucija postavio pitanje za bilo koje enormne troškove.
‘’A čak i kad revizori postave takva pitanja, svi ostali ih ignoriraju, kako vlast tako i opozicija, a pravosuđe je ionako izgubilo povjerenje građana, tako da nikoga ne čudi što nitko zbog toga nije osuđen. Dakle, na pitanje zašto mnogi političari bahato troše novac građana, odgovor bi bio’’, a zašto ne bi trošili. Može im se, nitko zbog toga još nije odgovarao, što im daje dodatnu motivaciju da smišljaju nove cijene goriva, aktovki, pepeljara, odijela, nakita i čega sve ne. Novac nije problem, uzet će ga od građana’’, kaže Marić.
Začarani krug
Bez političkog mentorstva s najvišeg nivoa nema šanse da se ovakav nivo korupcije održava tek tako, smatra Adis Arapović, projekt menadžer Centra civilnih inicijativa (CCI). On ističe da je generalno problem u javnim nabavkama posljedica stranačkog zapošljavanja u upravljačke strukture unutar javnog sektora u cjelini.
‘’Da se tamo zapošljavaju najbolji kadrovi putem transparentnih javnih natječaja, da tamo dođu najbolji, mislim da bi sve šanse da se dogodi korupcija bile svedene na minimum. Otkud korupcija u javnim nabavkama? Pa ona je ciljano tu! Cilj je postaviti stranački odane ljude u fotelje koje nisu političke. Problem je što je 19.000 upravljačkih pozicija proglašeno stranačkim plijenom. Prvi cilj političke borbe je da se raspolaže javnim novcem. To nije samo javna administracija, to su javna poduzeća, to je, na koncu, pravosuđe i onda se ne može dogoditi ni procesuiranje kriminala i korupcije, jer imamo začarani krug. On će se prije ili kasnije morati raspetljati, a kada se raspetlja, lete političke glave’’, pojašnjava Arapović.
Novim Zakonom o javnim nabavkama propisana je novčana kazna za institucije koje krše zakon u visini do 15.000 KM, ali i za odgovorne osobe u toj instituciji do 3.000 KM. S druge strane, i firmama ponuđačima prijeti kazna do 10.000 KM, a odgovornim osobama u tim firmama do 2.000 KM ako u prijavi na tender daju lažne podatke. No, do sada nismo vidjeli da je neko kažnjen u ovoj oblasti, piše Avaz.
Dok stručnjaci godinama upozoravaju da su javne nabavke osnova korupcije u BiH i da BiH godišnje gubi 700 milijuna KM po toj osnovi, nedavno su iz Udruženja “Tender” izvijestili da ta brojka dostiže čak i milijardu KM! Taj novac, naravno, završava u privatnim džepovima, piše Avaz.
Stolice, ormari...
Za primjere sumnjivih javnih nabavki uzeli smo dva slučaja o kojima se svojevremeno pričalo na sva zvona - izgradnja zgrade Vlade RS, koja je, prema nekim podacima, koštala 591 milijun KM, te procjena štete na zgradi sarajevske Općine Centar nakon prosvjeda iz veljače prošle godine, kada je cifra nastale štete prikazana u iznosu od čak četiri milijuna i 33 tisuće KM.
Po Banjoj Luci svojevremeno su se pojavile priče o pepeljarama u zgradi Vlade, u kojoj inače pušenje nije dozvoljeno, od 1.300 KM, LG televizorima veličine zida od čak 105.000 KM, stolicama za premijera RS od 36.000 eura.
U zgradi Općine Centar u Sarajevu, pak, komisija za procjenu štete koju je tada imenovao načelnik Dževad Bećirević (SDP) vrijednost unutarnjeg inventara u zapaljenoj zgradi procijenila je kao da je bio pozlaćen.
Ormari stari desetlječima, prema procjeni te komisije, vrijedni su između 320 i 739 KM, plakari po 1.107 KM, klub stolovi 500, kancelarijski stolovi po 302 KM, veliki konferencijski sto procijenjen je na 1.124, zidni sat 288, glasačka kutija 304, kožna aktovka nevjerovatnih 679.. I tako unedogled.
Ovo su dva eklatantna primjera kako izgledaju javne nabavke kada treba kupovati preko leđa građana, jer sve se plaća iz proračuna.
Ivana Marić, politička analitičarka, komentirajući ovaj problem, postavlja pitanje je li Ured za reviziju poslovanja institucija postavio pitanje za bilo koje enormne troškove.
‘’A čak i kad revizori postave takva pitanja, svi ostali ih ignoriraju, kako vlast tako i opozicija, a pravosuđe je ionako izgubilo povjerenje građana, tako da nikoga ne čudi što nitko zbog toga nije osuđen. Dakle, na pitanje zašto mnogi političari bahato troše novac građana, odgovor bi bio’’, a zašto ne bi trošili. Može im se, nitko zbog toga još nije odgovarao, što im daje dodatnu motivaciju da smišljaju nove cijene goriva, aktovki, pepeljara, odijela, nakita i čega sve ne. Novac nije problem, uzet će ga od građana’’, kaže Marić.
Začarani krug
Bez političkog mentorstva s najvišeg nivoa nema šanse da se ovakav nivo korupcije održava tek tako, smatra Adis Arapović, projekt menadžer Centra civilnih inicijativa (CCI). On ističe da je generalno problem u javnim nabavkama posljedica stranačkog zapošljavanja u upravljačke strukture unutar javnog sektora u cjelini.
‘’Da se tamo zapošljavaju najbolji kadrovi putem transparentnih javnih natječaja, da tamo dođu najbolji, mislim da bi sve šanse da se dogodi korupcija bile svedene na minimum. Otkud korupcija u javnim nabavkama? Pa ona je ciljano tu! Cilj je postaviti stranački odane ljude u fotelje koje nisu političke. Problem je što je 19.000 upravljačkih pozicija proglašeno stranačkim plijenom. Prvi cilj političke borbe je da se raspolaže javnim novcem. To nije samo javna administracija, to su javna poduzeća, to je, na koncu, pravosuđe i onda se ne može dogoditi ni procesuiranje kriminala i korupcije, jer imamo začarani krug. On će se prije ili kasnije morati raspetljati, a kada se raspetlja, lete političke glave’’, pojašnjava Arapović.
Novim Zakonom o javnim nabavkama propisana je novčana kazna za institucije koje krše zakon u visini do 15.000 KM, ali i za odgovorne osobe u toj instituciji do 3.000 KM. S druge strane, i firmama ponuđačima prijeti kazna do 10.000 KM, a odgovornim osobama u tim firmama do 2.000 KM ako u prijavi na tender daju lažne podatke. No, do sada nismo vidjeli da je neko kažnjen u ovoj oblasti, piše Avaz.
