Postizborne igre bez granica u BiH su u punom zamahu. Svakih nekoliko dana akteri političke scene objave puku vijest o konturama nove vlasti, da bi nakon nekoliko dana uslijedio hladan tuš. Izvijesnost u formiranju vlasti, preko noći se pretvara u potpunu neizvijesnost i obrnuto. Novi bombastično atriburani dogovor- anulira prethodni prevažni dogovor.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Niz hiperboličnih koalicija započeli su lideri HDZ BiH i SNSD-a Milorad Dodik i Dragan Čović u Mostaru. Nakon usmenog dogovora o međuosobnom koaliranju ustvrdili su kako su ove dvije stranke postale „nezaobilazni faktori“ u formiranju vlasti na razini BiH i svim ostalim razinama, te istaknuli kako sada čekaju da se na bošnjačkoj političkoj sceni „isprofilira partner koji će im se pridružiti“.
Nekoliko dana kasnije dogovor izaslanstava SDA i HDZ u Sarajevu o koaliranju ovih dviju stranaka, lider Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović okarakterizirao je kao „bazu svih koalicija“ i „kutni kamen vlasti“.
Čović je prepustio Izetbegoviću da izabere trećeg partnera „s bošnjačke strane“, kako bi SDA stekla nadpolovičnu podršku bošnjačkih zastupnika u Parlamentu F BiH, a buduća tročlana koalicija većinu u Federalnom parlamentu. Dogovoren je novi sastanak u Mostaru, za desetak dana, s trećim partnerom „baze svih koalicija“.
I Izetbegović je odabrao- u jednom danu, ne jednog, već čak četiri partnera. U 10 sati, u nedjelju, 9 prosinca, dogovorio je koaliciju s Demokratskom fronom Željka Komšića, a onda su Komšić i Izetbegović umjesto k Čoviću, isti dan u poslijepodnevnim satima k sebi pozvali i dogovorili „kičmu vlasti“ s članicama Saveza za promijene; SDS, PDP i NDP.
Nakon što je Čović odabrao Dodika kao „nezabilznog“ u formiranju vlasti, Izetbegović mu je odgovorio birajući Bosića za „kičmu vlasti“.
Kad se sve sabere dosadašnji rezultat postizbornog procesa je da imamo „nezaobilazne faktore“, „ baza svih koalicija“, „kutnog kamena vlasti“, koje čine „kičmu vlasti“, ali još nemamo vladajuću koaliciju u BiH. Zašto?
Nije teško primjetiti kako sve dosadašnje hiperbolične koalicije imaju jednu „tvorničku grešku“, koja im oduzima hiperbolične atribute; imaju dvije, ali im nedostaje treća strana da bi mogle odražavati tronacionalnu suštinu BiH i nazvati se bosanskohercegovačkom vladajućom koalicijom.
„Nezaobilaznim faktorima“ – SNSD i HDZ nedostajao je treći bošnjački faktor. „Bazi svih koalicija“- SDA i HDZ-u nedostajala je stranka podupirateljica SDA, ali i srpski faktor, a petočlanoj koaliciji SDA, DF- Savez za promijene i hrvatski( HDZ BiH) i legitimni srpski faktor.
Naime, kako je to i u nedjelju na sastanku u Bijeljni potvrdio lider SDS-a Mladen Bosić, Savez za promijene ima 36 zastupnika i nedostaje mu čak šest zastupnika da bi imao tanku nadpolovičnu većinu u Narodnoj skupštini RS. Za razliku od Bosića, Čavića i Ivanića koji sebe i javnost uvjeravaju da će imati skupštinsku većinu Milorad Dodik je već ima. Njegovi koalicijski partneri Pavić i Đokić, na dva sastanaka s Dodikom, u Zvorniku i Bijeljini, potvrdili su privrženost koaliciji koju predvodi SNSD, a koja u Narodnoj skupštini RS ima 42 zastupnika- dovoljno za formiranje entitetske vlade. Narodski rečeno Dodik ima „vrabca u ruci“, a Bosić „goluba na grani“.
Ako su željeli političku stabilnost u BiH onda su i Čović i Izetbegović trebali postupiti mudro i ne trčati pred rudo, bez obzira na sklonosti prvog prema Dodiku, drugog prema antidodikovcima, već sačekati formiranje vlasti u Republici Srpskoj, pa sklopili savez o formiranju vlasti na razini BiH s onim tko bude vladao u RS.
Ovako, nakon „nezaobilaznih faktora“, „baze svih koalicija“, „kutnog kamena vlasti“ i „kičme vlasti“ još nemamo „bosanskohercegovačku vladajuću koaliciju“, ali zato već imamo političku nestabilnost. Birači su izabrali, ali kako će i kada njihova izborna volja biti modelirana, još nitko pouzdano ne zna./HMS/
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Niz hiperboličnih koalicija započeli su lideri HDZ BiH i SNSD-a Milorad Dodik i Dragan Čović u Mostaru. Nakon usmenog dogovora o međuosobnom koaliranju ustvrdili su kako su ove dvije stranke postale „nezaobilazni faktori“ u formiranju vlasti na razini BiH i svim ostalim razinama, te istaknuli kako sada čekaju da se na bošnjačkoj političkoj sceni „isprofilira partner koji će im se pridružiti“.
Nekoliko dana kasnije dogovor izaslanstava SDA i HDZ u Sarajevu o koaliranju ovih dviju stranaka, lider Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović okarakterizirao je kao „bazu svih koalicija“ i „kutni kamen vlasti“.
Čović je prepustio Izetbegoviću da izabere trećeg partnera „s bošnjačke strane“, kako bi SDA stekla nadpolovičnu podršku bošnjačkih zastupnika u Parlamentu F BiH, a buduća tročlana koalicija većinu u Federalnom parlamentu. Dogovoren je novi sastanak u Mostaru, za desetak dana, s trećim partnerom „baze svih koalicija“.
I Izetbegović je odabrao- u jednom danu, ne jednog, već čak četiri partnera. U 10 sati, u nedjelju, 9 prosinca, dogovorio je koaliciju s Demokratskom fronom Željka Komšića, a onda su Komšić i Izetbegović umjesto k Čoviću, isti dan u poslijepodnevnim satima k sebi pozvali i dogovorili „kičmu vlasti“ s članicama Saveza za promijene; SDS, PDP i NDP.
Nakon što je Čović odabrao Dodika kao „nezabilznog“ u formiranju vlasti, Izetbegović mu je odgovorio birajući Bosića za „kičmu vlasti“.
Kad se sve sabere dosadašnji rezultat postizbornog procesa je da imamo „nezaobilazne faktore“, „ baza svih koalicija“, „kutnog kamena vlasti“, koje čine „kičmu vlasti“, ali još nemamo vladajuću koaliciju u BiH. Zašto?
Nije teško primjetiti kako sve dosadašnje hiperbolične koalicije imaju jednu „tvorničku grešku“, koja im oduzima hiperbolične atribute; imaju dvije, ali im nedostaje treća strana da bi mogle odražavati tronacionalnu suštinu BiH i nazvati se bosanskohercegovačkom vladajućom koalicijom.
„Nezaobilaznim faktorima“ – SNSD i HDZ nedostajao je treći bošnjački faktor. „Bazi svih koalicija“- SDA i HDZ-u nedostajala je stranka podupirateljica SDA, ali i srpski faktor, a petočlanoj koaliciji SDA, DF- Savez za promijene i hrvatski( HDZ BiH) i legitimni srpski faktor.
Naime, kako je to i u nedjelju na sastanku u Bijeljni potvrdio lider SDS-a Mladen Bosić, Savez za promijene ima 36 zastupnika i nedostaje mu čak šest zastupnika da bi imao tanku nadpolovičnu većinu u Narodnoj skupštini RS. Za razliku od Bosića, Čavića i Ivanića koji sebe i javnost uvjeravaju da će imati skupštinsku većinu Milorad Dodik je već ima. Njegovi koalicijski partneri Pavić i Đokić, na dva sastanaka s Dodikom, u Zvorniku i Bijeljini, potvrdili su privrženost koaliciji koju predvodi SNSD, a koja u Narodnoj skupštini RS ima 42 zastupnika- dovoljno za formiranje entitetske vlade. Narodski rečeno Dodik ima „vrabca u ruci“, a Bosić „goluba na grani“.
Ako su željeli političku stabilnost u BiH onda su i Čović i Izetbegović trebali postupiti mudro i ne trčati pred rudo, bez obzira na sklonosti prvog prema Dodiku, drugog prema antidodikovcima, već sačekati formiranje vlasti u Republici Srpskoj, pa sklopili savez o formiranju vlasti na razini BiH s onim tko bude vladao u RS.
Ovako, nakon „nezaobilaznih faktora“, „baze svih koalicija“, „kutnog kamena vlasti“ i „kičme vlasti“ još nemamo „bosanskohercegovačku vladajuću koaliciju“, ali zato već imamo političku nestabilnost. Birači su izabrali, ali kako će i kada njihova izborna volja biti modelirana, još nitko pouzdano ne zna./HMS/
