Hrvatska s tri boda putuje na nastavak SP u Kairo. Kako je počelo u Aleksandriji super je završilo. Može se govoriti o hvatanju forme, može se pričati o tome kako smo skrivali karte, može se reći da smo lošijim ulazom možda i htjeli staviti preveliki optimizam pod kontrolu, ali mora se reći i to da u kairu očekujemo pravu Hrvatsku. U četvrtfinale ne sumnjamo, jer Bahreina i Argentine se bojati nećemo. Dakle, moramo naći igru za te utakmice na ispadanje, jer tu ne smije biti osciliranja, a u Aleksandriji ih je bilo i previše.
Katar je bio apsolutno najzvučniji protivnik u našoj skupini i već pri izlasku na tren vidjela se potpuno drugačija odlučnost naših igrača da to uspiju riješiti u svoju korist. Morali smo, nismo imali izbora, jer poraz bi vjerojatno bio i oproštaj od četvrfinala trenutno.
Krenuli smo sa 6-0, malo iznenađujuće, ali smo jako dobro u startu zatvorili njihovog prvog strijelca Frankiesa Carola. Igrali smo konačno se ljevakom, Šebetić u dva pravca, na lijevom krilu je bio Štrlek, na desnom Čupić.
Izgledalo je dobro, došli smo do kontri zabili dva gola i na 6:3 Valero Rivera je zvao time out da objasni svojim igračima da je trošenje lopti protiv protivnika kao Hrvatska jako opasno. Uspio je, odmah je usput dignuo s klupe Ben Alija pivota koji ima problema s listom i on nam je radio dosta problema, a Kataranima omogućio lakši napad. Ciljano je više mjesta za šut imao Zakkar na desnoj strani katarskog napada, jer je procjena bila vjerojatno da nam 10 ne može zabiti, a Carol može i više, što se mora spriječiti.
Veći problem nam je bio napad koji je bio dosta spor. Da nije bilo raspoloženog Marka Mamića koji je konačno bio u zaletu kako treba i da Duvnjak dijagonalama nije otvarao krila, bilo bi i više muke. Morali smo to ubrzati, i ubrzali smo ulaskom Martinovića, ali onda smo počeli raditi po dvije izmjene i to je postalo znatno kompliciranije, razbilo nam ritam, makar je Marić mogao komotno ostajati i u obrani. Dotad je Marić u napadu mijenjao Musu i to je bilo sve.
U 15. minuti smo prešli na 5-1 s Duvnjakom, ali smo se brzo vratili u 6-0, jer to nije baš štimalo. Katar je postajao sve konkurentniji i u 26. minuti došao prvi put do egala (10:10). Bili bi i opasniji, da na gol u 19. minuti umjesto Pešića nije ušao Šego prvi put na ovom prvenstvu. Obranio je Šego tri penala u nizu, dvaput zaustavio Madadija, jednom Hassaballu i omogućio nam priključak koji smo na kraju brzim nogama Martinovića naplatili vodstvo od +2 u poluvremenu. No, sve u svemu dosta je to muke bilo, posebno napadačke. Obrana dobra, uz pojedina ispadanja koja je naplatio Carol lakim golovima.
Ulaz u drugo poluvrijeme bolji napadački. Sjajno raspoložen i asistentski bio je Marko Mamić prvo za Marića, pa za Musu, što je bilo rasterećenje za Duvnjaka. A onda je majstorski zabio i za +3 (17:14) nakon čega je Rivera ponovo zvao time out.
Katar je promijenio vratara, na Šarićevom mjesto došao je Abidi koji je u prethodnom susretu briljirao. Onda smo opet igrali bez klasičnog desnog vanjskog (s Čupićem), obranu sa tri krila od kojih nijedno nije Mandić, počeli flasterom (Horvat) ganjati Carola, makar nije izgledalo da bi se moralo. No, napadački smo bili korektni, pa smo uspjeli čuvati prednost, makar se Katar vratio na -1, ali se vratio i Martinović, a i mi u 6-0, nakon nepotrebnog izleta.
Vodili smo, ali smo išli gore – dolje, Marin Šego je branio penale u transu, no preko +3 nismo mogli, Katar nam je bio stalno 'na leđima', jer se obrana više nije mogla sastaviti, pa su u 52. minuti u sredinu obrane i u napad ušao Šarac, a u sredinu obrane uz njega i Jaganjac. Dva najmlađa u ključnim trenucima, sjajno su reagirali.
Nismo se uspjeli popeti do +4, ali smo uspjeli dobiti utakmicu i ipak s osmjehom napustiti Aleksandriju.
Katar je bio apsolutno najzvučniji protivnik u našoj skupini i već pri izlasku na tren vidjela se potpuno drugačija odlučnost naših igrača da to uspiju riješiti u svoju korist. Morali smo, nismo imali izbora, jer poraz bi vjerojatno bio i oproštaj od četvrfinala trenutno.
Krenuli smo sa 6-0, malo iznenađujuće, ali smo jako dobro u startu zatvorili njihovog prvog strijelca Frankiesa Carola. Igrali smo konačno se ljevakom, Šebetić u dva pravca, na lijevom krilu je bio Štrlek, na desnom Čupić.
Izgledalo je dobro, došli smo do kontri zabili dva gola i na 6:3 Valero Rivera je zvao time out da objasni svojim igračima da je trošenje lopti protiv protivnika kao Hrvatska jako opasno. Uspio je, odmah je usput dignuo s klupe Ben Alija pivota koji ima problema s listom i on nam je radio dosta problema, a Kataranima omogućio lakši napad. Ciljano je više mjesta za šut imao Zakkar na desnoj strani katarskog napada, jer je procjena bila vjerojatno da nam 10 ne može zabiti, a Carol može i više, što se mora spriječiti.
Veći problem nam je bio napad koji je bio dosta spor. Da nije bilo raspoloženog Marka Mamića koji je konačno bio u zaletu kako treba i da Duvnjak dijagonalama nije otvarao krila, bilo bi i više muke. Morali smo to ubrzati, i ubrzali smo ulaskom Martinovića, ali onda smo počeli raditi po dvije izmjene i to je postalo znatno kompliciranije, razbilo nam ritam, makar je Marić mogao komotno ostajati i u obrani. Dotad je Marić u napadu mijenjao Musu i to je bilo sve.
U 15. minuti smo prešli na 5-1 s Duvnjakom, ali smo se brzo vratili u 6-0, jer to nije baš štimalo. Katar je postajao sve konkurentniji i u 26. minuti došao prvi put do egala (10:10). Bili bi i opasniji, da na gol u 19. minuti umjesto Pešića nije ušao Šego prvi put na ovom prvenstvu. Obranio je Šego tri penala u nizu, dvaput zaustavio Madadija, jednom Hassaballu i omogućio nam priključak koji smo na kraju brzim nogama Martinovića naplatili vodstvo od +2 u poluvremenu. No, sve u svemu dosta je to muke bilo, posebno napadačke. Obrana dobra, uz pojedina ispadanja koja je naplatio Carol lakim golovima.
Ulaz u drugo poluvrijeme bolji napadački. Sjajno raspoložen i asistentski bio je Marko Mamić prvo za Marića, pa za Musu, što je bilo rasterećenje za Duvnjaka. A onda je majstorski zabio i za +3 (17:14) nakon čega je Rivera ponovo zvao time out.
Katar je promijenio vratara, na Šarićevom mjesto došao je Abidi koji je u prethodnom susretu briljirao. Onda smo opet igrali bez klasičnog desnog vanjskog (s Čupićem), obranu sa tri krila od kojih nijedno nije Mandić, počeli flasterom (Horvat) ganjati Carola, makar nije izgledalo da bi se moralo. No, napadački smo bili korektni, pa smo uspjeli čuvati prednost, makar se Katar vratio na -1, ali se vratio i Martinović, a i mi u 6-0, nakon nepotrebnog izleta.
Vodili smo, ali smo išli gore – dolje, Marin Šego je branio penale u transu, no preko +3 nismo mogli, Katar nam je bio stalno 'na leđima', jer se obrana više nije mogla sastaviti, pa su u 52. minuti u sredinu obrane i u napad ušao Šarac, a u sredinu obrane uz njega i Jaganjac. Dva najmlađa u ključnim trenucima, sjajno su reagirali.
Nismo se uspjeli popeti do +4, ali smo uspjeli dobiti utakmicu i ipak s osmjehom napustiti Aleksandriju.
