Mario Miletić potkraj siječnja promijenio je svoju adresu. Dubrovčanin koji je osnovao Hrvatsku udrugu korisnika parkirališnih usluga te vrlo često i vrlo otvoreno kritizirao različite društvene anomalije, ali i upozoravao na loše stanje u državi, svoju je sreću odlučio potražiti u Irskoj koja je novi dom tisućama Hrvata.
Za Dubrovački dnevnik ispričao je nešto više o svojim iskustvima, ali i o odluci o kojoj je dugo razmišljao. Nakon što je u siječnju sletio u Dublin, morao se nakon tjedan dana vratiti zbog privatnih razloga, no od preseljenja nije odustao. Kako kaže, ostanak u Hrvatskoj nije bio opcija.
„O odlasku razmišljam godinama, od prvoga pokrenutog pravnog postupka (dobivena presedanska upravna tužba protiv Sveučilišta u Dubrovniku). Prije odlaska sam odlučio poduzeti sve što je u mojoj moći, pokušati promijeniti stvari te pokušati pozitivno utjecati na društvo pa s kolegama osnivam udrugu civilnog društva. Ideja o odlasku se de facto sama realizirala. Kada nešto odlučite, sve se uroti da to i ostvarite. Premda, malo je tu i internet pomogao“, kaže kroz smijeh Mario koji trenutačno radi kao barmen u jednom irskom pubu, no tu se ne namjerava zadržati.
Stoga svakodnevno aplicira na oglase za radna mjesta, a cilj mu je zaposliti se u IT industriji. Kontaktirao je čak i Google, a cilj mu je nastaviti se obrazovati, možda i završiti fakultet u Irskoj. Odluka o odlasku nije bila laka.
Često sam na rubu da kupim kartu za natrag
„Odlazak je bio iznimno težak, još uvijek jest i svakim danom sam na rubu da kupim avionsku kartu za Dubrovnik. Bližnji kao bližnji, do posljednjeg dana (i prvog i drugog) nisu vjerovali u odlazak. A i sada im je teško, barem tako kažu“, izjavio je Mario.
Počeci su uvijek teški pa se valjalo naviknuti na drukčije običaje, klimu, pronaći stan, no Mario smatra kako mu odlično ide, a želja za učenjem i novim iskustvima ga ne napušta.
„Prvo iskustvo bilo je pomalo negativno, kolizija običaja. Ali nakon objašnjenja, pozitiva je prevladala te sam se opet vratio. Kako su mi Irci objasnili, vrijeme u veljači 2020. je najlošije u posljednjih nekoliko godina, nakon našeg sunca u siječnju, golema promjena na gore. Za sada mislim da sam se dobro snašao, jezik mi nije problem, online funkcioniranje sustava mi je odlična stvar, a sve ostalo pomalo učim. Najveći izazov je pronalazak stana s prihvatljivom cijenom jer su astronomske za naše pojmove“, izjavio je Mario.
Hrvatski mentalitet opisuje kao stalni strah od nečega, stalni život u prošlosti te u strahu od budućnosti. Tvrdi kako su ljudi u Irskoj srdačni, otvoreni i nadasve cijene Hrvate, kao radnike i osobe. No, s druge strane, naglašava kako ni Irska nije ''obećana zemlja'' kako se često pokušava prikazati. Baš kao i svaka, ima svoje prednosti i mane.
„Irski narod je dosta toga tijekom povijesti proživio te su trenutačna 'američka vrata' u EU, a iščekuje se i ishod Brexita… Ako ste sposobni i želite raditi, gospodarstvo će vam pružiti šansu a da ne morate 'vući rođaka za rukav'. Mislim da vam nitko ništa ne može obećati, da se za sve trebate sami potruditi,“ kaže Miletić.
U Hrvatskoj mu je, kako kaže, iznimno smetalo nefunkcioniranje institucija, što nije slučaj u Irskoj u kojoj se, naglašava Miletić, prava radnika iznimno poštuju. Opća inertnost, nepotizam, atmosfera manje vrijednosti, laži koje su dolazile od predstavnika političke vlasti te, kako kaže, umjetno stvarana negativna atmosfera samo su neki od razloga njegova odlaska iz Hrvatske.
„Trenutačni plan mi je svakako povratak. Hoće li to biti za pola godine, godinu, dvije, tri, ovisi o stanju/situaciji u Hrvatskoj. Konavljanin, Dubrovčanin, Hrvat... Konavle i Dubrovnik moja su domovina, ništa ih ne može zamijeniti,“ kaže Mario kojemu Dubrovnik ipak nedostaje.
Pogled.ba
Za Dubrovački dnevnik ispričao je nešto više o svojim iskustvima, ali i o odluci o kojoj je dugo razmišljao. Nakon što je u siječnju sletio u Dublin, morao se nakon tjedan dana vratiti zbog privatnih razloga, no od preseljenja nije odustao. Kako kaže, ostanak u Hrvatskoj nije bio opcija.
„O odlasku razmišljam godinama, od prvoga pokrenutog pravnog postupka (dobivena presedanska upravna tužba protiv Sveučilišta u Dubrovniku). Prije odlaska sam odlučio poduzeti sve što je u mojoj moći, pokušati promijeniti stvari te pokušati pozitivno utjecati na društvo pa s kolegama osnivam udrugu civilnog društva. Ideja o odlasku se de facto sama realizirala. Kada nešto odlučite, sve se uroti da to i ostvarite. Premda, malo je tu i internet pomogao“, kaže kroz smijeh Mario koji trenutačno radi kao barmen u jednom irskom pubu, no tu se ne namjerava zadržati.
Stoga svakodnevno aplicira na oglase za radna mjesta, a cilj mu je zaposliti se u IT industriji. Kontaktirao je čak i Google, a cilj mu je nastaviti se obrazovati, možda i završiti fakultet u Irskoj. Odluka o odlasku nije bila laka.
Često sam na rubu da kupim kartu za natrag
„Odlazak je bio iznimno težak, još uvijek jest i svakim danom sam na rubu da kupim avionsku kartu za Dubrovnik. Bližnji kao bližnji, do posljednjeg dana (i prvog i drugog) nisu vjerovali u odlazak. A i sada im je teško, barem tako kažu“, izjavio je Mario.
Počeci su uvijek teški pa se valjalo naviknuti na drukčije običaje, klimu, pronaći stan, no Mario smatra kako mu odlično ide, a želja za učenjem i novim iskustvima ga ne napušta.
„Prvo iskustvo bilo je pomalo negativno, kolizija običaja. Ali nakon objašnjenja, pozitiva je prevladala te sam se opet vratio. Kako su mi Irci objasnili, vrijeme u veljači 2020. je najlošije u posljednjih nekoliko godina, nakon našeg sunca u siječnju, golema promjena na gore. Za sada mislim da sam se dobro snašao, jezik mi nije problem, online funkcioniranje sustava mi je odlična stvar, a sve ostalo pomalo učim. Najveći izazov je pronalazak stana s prihvatljivom cijenom jer su astronomske za naše pojmove“, izjavio je Mario.
Hrvatski mentalitet opisuje kao stalni strah od nečega, stalni život u prošlosti te u strahu od budućnosti. Tvrdi kako su ljudi u Irskoj srdačni, otvoreni i nadasve cijene Hrvate, kao radnike i osobe. No, s druge strane, naglašava kako ni Irska nije ''obećana zemlja'' kako se često pokušava prikazati. Baš kao i svaka, ima svoje prednosti i mane.
„Irski narod je dosta toga tijekom povijesti proživio te su trenutačna 'američka vrata' u EU, a iščekuje se i ishod Brexita… Ako ste sposobni i želite raditi, gospodarstvo će vam pružiti šansu a da ne morate 'vući rođaka za rukav'. Mislim da vam nitko ništa ne može obećati, da se za sve trebate sami potruditi,“ kaže Miletić.
U Hrvatskoj mu je, kako kaže, iznimno smetalo nefunkcioniranje institucija, što nije slučaj u Irskoj u kojoj se, naglašava Miletić, prava radnika iznimno poštuju. Opća inertnost, nepotizam, atmosfera manje vrijednosti, laži koje su dolazile od predstavnika političke vlasti te, kako kaže, umjetno stvarana negativna atmosfera samo su neki od razloga njegova odlaska iz Hrvatske.
„Trenutačni plan mi je svakako povratak. Hoće li to biti za pola godine, godinu, dvije, tri, ovisi o stanju/situaciji u Hrvatskoj. Konavljanin, Dubrovčanin, Hrvat... Konavle i Dubrovnik moja su domovina, ništa ih ne može zamijeniti,“ kaže Mario kojemu Dubrovnik ipak nedostaje.
Pogled.ba
