Francois Hollande obećao je kako će biti "normalan predsjednik", blizak narodu.
No, u nedjelju će napustiti Elizejsku palaču kao daleko najnepopularniji francuski državnik, ostavljajući iza sebe izrazito složenu političku situaciju. Dužnost će napustiti ponižen i zato jer upravljanje državom prepušta 39-godišnjem Emmanuelu Macronu, praktično novaku u politici, izabranom, među ostalim, i zbog obećanja da će prekinuti s Hollandovom petogogodišnjom politikom.
Nerazumljiv, izložen kritikama čak i u vlastitoj stranci, Francois Hollande zemlju je vodio kao ratni vođa, provodeći vojne operacije u inozemstvu, iskazujući u tome odlučnost kakvu nije imao u unutarnjoj politici. Nakon svakog terorističkog udara, a napadi džihadista prouzočili su 239 mrtvih u Francuskoj od 2015., uspješno je igrao ulogu oca nacije, tješeći ranjenu zemlju.
Međutim, to niti izbliza nije bilo dovoljno za popravljanje negativnog ugleda, dodatno narušenog knjigom povjerljivog sadržaja "Predsjednik to ne bi trebao reći", koju su objavila dvojica novinara u listopadu 2016.
Na kraju Hollandeovog mandata, istitucija predsjednika posve je izgubila ugled. "Potrebno ju je obnoviti (…) pronaći predsjednika koji će znati voditi", rezimirao je to bivši ministar vanjskih poslova Dominique de Villepin.
Hollande, prvi socijalistički predsjednik nakon Françoisa Mitterranda (1981.-1995.), obećao je 2012. kako će biti posve drugačiji u odnosu na tadašnjeg hiperaktivnog predsjednika na odlasku Nicolasa Sarkozya. Hollandeovo "dostojanstveno" predsjedanje trebalo je biti suprotno blještavom stilu njegova političkog suparnika.
Međutim, njegova je popularnost počela padati već nakon prvih mjeseci na vlasti. Kritika je bilo mnogo: "ne zna donijeti odluku", "nema autoritet", "previše taktizira". Godine 2013. reforma kojom je ozakonjen istospolni brak, obećenje dano tijekom kampanje, uzrokovala je duboke podjele u francuskom društvu, a neprijateljstvo većeg dijela srednje klase izazvao je povećani fiskalni pritisak bez presedana na domove i poduzeća, uz kojeg se nadovezalo smanjenje javnih izdavanja.
No, u nedjelju će napustiti Elizejsku palaču kao daleko najnepopularniji francuski državnik, ostavljajući iza sebe izrazito složenu političku situaciju. Dužnost će napustiti ponižen i zato jer upravljanje državom prepušta 39-godišnjem Emmanuelu Macronu, praktično novaku u politici, izabranom, među ostalim, i zbog obećanja da će prekinuti s Hollandovom petogogodišnjom politikom.
Nerazumljiv, izložen kritikama čak i u vlastitoj stranci, Francois Hollande zemlju je vodio kao ratni vođa, provodeći vojne operacije u inozemstvu, iskazujući u tome odlučnost kakvu nije imao u unutarnjoj politici. Nakon svakog terorističkog udara, a napadi džihadista prouzočili su 239 mrtvih u Francuskoj od 2015., uspješno je igrao ulogu oca nacije, tješeći ranjenu zemlju.
Međutim, to niti izbliza nije bilo dovoljno za popravljanje negativnog ugleda, dodatno narušenog knjigom povjerljivog sadržaja "Predsjednik to ne bi trebao reći", koju su objavila dvojica novinara u listopadu 2016.
Na kraju Hollandeovog mandata, istitucija predsjednika posve je izgubila ugled. "Potrebno ju je obnoviti (…) pronaći predsjednika koji će znati voditi", rezimirao je to bivši ministar vanjskih poslova Dominique de Villepin.
Hollande, prvi socijalistički predsjednik nakon Françoisa Mitterranda (1981.-1995.), obećao je 2012. kako će biti posve drugačiji u odnosu na tadašnjeg hiperaktivnog predsjednika na odlasku Nicolasa Sarkozya. Hollandeovo "dostojanstveno" predsjedanje trebalo je biti suprotno blještavom stilu njegova političkog suparnika.
Međutim, njegova je popularnost počela padati već nakon prvih mjeseci na vlasti. Kritika je bilo mnogo: "ne zna donijeti odluku", "nema autoritet", "previše taktizira". Godine 2013. reforma kojom je ozakonjen istospolni brak, obećenje dano tijekom kampanje, uzrokovala je duboke podjele u francuskom društvu, a neprijateljstvo većeg dijela srednje klase izazvao je povećani fiskalni pritisak bez presedana na domove i poduzeća, uz kojeg se nadovezalo smanjenje javnih izdavanja.
