Mladi Zadranin (25) zaposlen kao konobar sezonac u njemačkom gradu Stuttgartu s nestrpljenjem čeka što će se zbiti 1. srpnja 2015. godine: drugu godišnjicu ulaska Hrvatske u Europsku uniju, naime, mogla bi obilježiti tema koja ga vrlo zanima – ukidanje radnih dozvola.
Prema aktualnim, no još uvijek neslužbenim informacijama, o kojima je nedavno govorio i ministar rada Mirando Mrsić, od 13 zemalja koje su iskoristile mogućnost dvogodišnjeg prijelaznog ograničavanja zapošljavanja radnika iz nove zemlje članice, većina njih mogla bi ukinuti ograničenje. No, Njemačka, Austrija i Velika Britanija vjerojatno će i dalje zadržati ograničeni pristup tržištu rada za hrvatske građane, najmanje tri, najviše još pet godina. Tko hoće, a tko više neće ograničavati pristup tržištu rada građanima Hrvatske – trenutačno jedine zemlje EU-a na koju se ta mjera odnosi – pouzdano bi se moglo znati tek u svibnju ili lipnju.
Visoka nezaposlenost i loša gospodarska situacija u zemlji stalan je poticaj hrvatskim građanima za odlazak i traženje posla u drugim državama EU-a, no “meka” je, ipak, Njemačka, u koju ih najviše odlazi. Ministar Mrsić nedavno je iznio podatak da je hrvatskim državljanima Njemačka izdala 26.000 radnih dozvola, nasuprot Nizozemskoj, primjerice, koja ih je izdala samo 350.
Ogromne kazne
Zadraninu s početka teksta koji je u Njemačku otišao odmah nakon ulaska Hrvatske u EU, pitanje radnih dozvola “pitanje je budućnosti”.
– Bez radne dozvole, kao sezonac, u jednoj kalendarskoj godini mogu raditi najviše šest mjeseci. Složilo mi se da sam skoro punih šest mjeseci radio one godine kad smo učlanjeni, pa sam sljedeće odmah nastavio još šest mjeseci, ali onda sam mogao ili riskirati kaznu radeći na crno, ili otići kući, što sam i učinio. Vratio sam se početkom ove godine na još jednu šestomjesečnu sezonsku turu s nadom da će Njemačka 1. srpnja povući zabranu zapošljavanja, pa da napokon mogu biti miran i ostati za stalno. Istu brigu ovdje brine tisuće Hrvata… Puno je lakše s fakultetskom diplomom, jer ako radiš u struci, radna dozvola ti i ne treba.
U toj se, znatno lagodnijoj poziciji, nalazi visokoobrazovani Splićanin, 30-godišnjak koji je u Njemačku, također u Stuttgart, otišao prije godinu dana, a nedavno je u jednoj marketinškoj agenciji dobio posao u struci. Izvrsno govori njemački i engleski jezik, bez čega bi se, kaže, teško zaposlio. I on je u početku radio kao konobar, no pritom je koristio opciju zvanu “mini job”, koja se odnosi na dodatni posao ograničene satnice i s plaćom koja ne može prelaziti 450 eura. “Mini job” mogu raditi samo studenti ili oni koji već imaju “glavni” posao.
– “Mini posao” odrađivao sam u marketinškim agencijama, skupljao iskustvo, pokazivao što znam, i isplatilo se: dobio sam posao u struci i radna mi dozvola više nije potrebna.
U Njemačkoj, kaže, ni dosta Nijemaca ne poznaje problematiku radnih dozvola – ostanu iznenađeni kad shvate da je i Hrvati trebaju imati, s obzirom na članstvo u Uniji. Formulom za uspjeh smatra diplomu – “ona otvara sva vrata” – i znanje jezika, te upornost u traženju posla.
– Puno ljudi dolazi u Njemačku, i zapravo je kaos s Hrvatima koji naprečac žele posao, stan, a ne znaju dobro ni jezik. Takve slučajeve Njemačka želi ograničiti, dok su u drugim slučajevima zapravo dosta otvoreni. Varanje i rad na crno ne preporučujem nikome, jer te kad-tad pronađu i mogu se dobiti ogromne kazne. Ja sam, recimo, tri mjeseca živio bez zdravstvenog osiguranja, što me koštalo 440 naknadno i odjednom plaćenih eura.
Iako Njemačka još nije odlučila hoće li mjere za građane Hrvatske biti produljene, naš sugovornik kaže kako je od službenice njemačke službe za zapošljavanje čuo da se to vjerojatno neće dogoditi, jer da smo ionako ostali jedini u Europi koji se ne mogu zaposliti gdje hoće.
– A opet, naši ljudi ovdje govore da se oni ne boje Njemačke, njih je strah “naših”, boje se da će predsjednica i Vlada lobirati za zabranu, da se ljudi ne bi počeli iz Hrvatske masovno iseljavati u Njemačku.
Bez nade u povratak
Hoće li istek dvogodišnjeg ograničenja zapošljavanja izazvati val iseljavanja i kakvih bi razmjera taj val mogao biti, osobito ako i Njemačka ukine ograničenja, pitali smo prof. dr. Anđelka Akrapa, demografa s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
– Iskustva istočnoeuropskih zemalja i Hrvatske pokazuju da ni jednu od njih nisu zaobišla iseljavanja, i to kadrova koji su brojem i obrazovanjem potrebni najrazvijenijima. U situaciji kad Hrvatska od osamostaljenja do danas nije riješila problem nezaposlenosti, može se očekivati nastavak iseljavanja. Visokorazvijene države provode selektivnu useljeničku politiku, dopuštaju useljavanja onih koji su potrebni njihovu tržištu radne snage. Kvote i ograničenja su “maske” jer privlače plaćama i standardom ono što žele i ograničenja nisu ni važna, ona su samo mjera osiguranja za nekontrolirani priljev radne snage.
Prof. Akrap drži da će zajedničko tržište radne snage u EU-u i nakon isteka ograničenja biti isto za Hrvatsku.
– Svjedoci smo iseljavanja i u vrijeme ograničenja. Nije u pitanju samo Njemačka, nego i prekooceanske zemlje. Nekada su se iseljavali pojedinci, a danas odlaze obitelji; nekada se vjerovalo u povratak nakon stjecanja određene ušteđevine, danas to nije tako jer ih useljeničke zemlje na različite načine vežu na trajni ostanak. Nemoguće je uštedjeti i vratiti se.
Prof. Akrap: Nema precizne evidencije
Prema riječima prof. Akrapa, ne zna se točan broj hrvatskih građana koji su nakon ulaska Hrvatske u EU otišli raditi u inozemstvo.
– Hrvatska nema registar stanovništva i stoga se broj iseljenih može samo procijeniti. Riječ je, minimalno, o više desetaka tisuća iseljenih samo u posljednjih nekoliko godina. Iseljavaju se ljudi svih kvalifikacija. Piše se ponajviše o iseljavanju liječnika, no problem je daleko, daleko veći.
Tri zemlje mogle bi zadržati radne dozvole
Njemačka: Radne dozvole zasad ne trebaju samo sezonskim radnicima u poljoprivredi i ugostiteljstvu zaposlenima do šest mjeseci unutar kalendarske godine, visokoobrazovanima koji rade u svojoj struci, mladima na najmanje dvogodišnjem naukovanju, te samozaposlenima kojima, inače, nigdje u EU-u nije potrebna radna dozvola.
Austrija: Uvjeti za izdavanje radne dozvole hrvatskim državljanima nešto su labaviji za visokokvalificirane radnike, u zanimanjima u kojima manjka radne snage, za poslove zdravstvene njege te za sezonske poslove u turizmu, ugostiteljstvu i poljoprivredi.
Velika Britanija: Ni u ovoj zemlji hrvatski državljani i dalje neće, ostane li na snazi ograničenje zapošljavanja, automatizmom imati pravo na rad, uz nekoliko iznimaka (ako ste student, ako je dozvola za rad izdana prije ulaska Hrvatske u EU, itd.)
Sedam godina ‘kušnje’.
Ograničen pristup tržištu rada u nekim zemljama EU-a za hrvatske državljane može trajati ukupno sedam godina (dvije+tri+dvije godine). Ograničenje su od 1. srpnja 2013. uvele Grčka, Francuska, Njemačka, Nizozemska, Cipar, Austrija, Velika Britanija, Slovenija, Belgija, Španjolska, Luksemburg, Italija i Malta.
240 milijuna radnika ima Europska unija
2,8 posto građana EU-a živi i radi u državi izvan svoje zemlje članice
25.200 hrvatskih državljana uselilo se 2013. godine u Njemačku, držeći po broju useljenika 12. mjesto (prema podacima iz godišnjeg Migracijskog izvješća njemačke vlade)
Slobodna Dalmacija
Prema aktualnim, no još uvijek neslužbenim informacijama, o kojima je nedavno govorio i ministar rada Mirando Mrsić, od 13 zemalja koje su iskoristile mogućnost dvogodišnjeg prijelaznog ograničavanja zapošljavanja radnika iz nove zemlje članice, većina njih mogla bi ukinuti ograničenje. No, Njemačka, Austrija i Velika Britanija vjerojatno će i dalje zadržati ograničeni pristup tržištu rada za hrvatske građane, najmanje tri, najviše još pet godina. Tko hoće, a tko više neće ograničavati pristup tržištu rada građanima Hrvatske – trenutačno jedine zemlje EU-a na koju se ta mjera odnosi – pouzdano bi se moglo znati tek u svibnju ili lipnju.
Visoka nezaposlenost i loša gospodarska situacija u zemlji stalan je poticaj hrvatskim građanima za odlazak i traženje posla u drugim državama EU-a, no “meka” je, ipak, Njemačka, u koju ih najviše odlazi. Ministar Mrsić nedavno je iznio podatak da je hrvatskim državljanima Njemačka izdala 26.000 radnih dozvola, nasuprot Nizozemskoj, primjerice, koja ih je izdala samo 350.
Ogromne kazne
Zadraninu s početka teksta koji je u Njemačku otišao odmah nakon ulaska Hrvatske u EU, pitanje radnih dozvola “pitanje je budućnosti”.
– Bez radne dozvole, kao sezonac, u jednoj kalendarskoj godini mogu raditi najviše šest mjeseci. Složilo mi se da sam skoro punih šest mjeseci radio one godine kad smo učlanjeni, pa sam sljedeće odmah nastavio još šest mjeseci, ali onda sam mogao ili riskirati kaznu radeći na crno, ili otići kući, što sam i učinio. Vratio sam se početkom ove godine na još jednu šestomjesečnu sezonsku turu s nadom da će Njemačka 1. srpnja povući zabranu zapošljavanja, pa da napokon mogu biti miran i ostati za stalno. Istu brigu ovdje brine tisuće Hrvata… Puno je lakše s fakultetskom diplomom, jer ako radiš u struci, radna dozvola ti i ne treba.
U toj se, znatno lagodnijoj poziciji, nalazi visokoobrazovani Splićanin, 30-godišnjak koji je u Njemačku, također u Stuttgart, otišao prije godinu dana, a nedavno je u jednoj marketinškoj agenciji dobio posao u struci. Izvrsno govori njemački i engleski jezik, bez čega bi se, kaže, teško zaposlio. I on je u početku radio kao konobar, no pritom je koristio opciju zvanu “mini job”, koja se odnosi na dodatni posao ograničene satnice i s plaćom koja ne može prelaziti 450 eura. “Mini job” mogu raditi samo studenti ili oni koji već imaju “glavni” posao.
– “Mini posao” odrađivao sam u marketinškim agencijama, skupljao iskustvo, pokazivao što znam, i isplatilo se: dobio sam posao u struci i radna mi dozvola više nije potrebna.
U Njemačkoj, kaže, ni dosta Nijemaca ne poznaje problematiku radnih dozvola – ostanu iznenađeni kad shvate da je i Hrvati trebaju imati, s obzirom na članstvo u Uniji. Formulom za uspjeh smatra diplomu – “ona otvara sva vrata” – i znanje jezika, te upornost u traženju posla.
– Puno ljudi dolazi u Njemačku, i zapravo je kaos s Hrvatima koji naprečac žele posao, stan, a ne znaju dobro ni jezik. Takve slučajeve Njemačka želi ograničiti, dok su u drugim slučajevima zapravo dosta otvoreni. Varanje i rad na crno ne preporučujem nikome, jer te kad-tad pronađu i mogu se dobiti ogromne kazne. Ja sam, recimo, tri mjeseca živio bez zdravstvenog osiguranja, što me koštalo 440 naknadno i odjednom plaćenih eura.
Iako Njemačka još nije odlučila hoće li mjere za građane Hrvatske biti produljene, naš sugovornik kaže kako je od službenice njemačke službe za zapošljavanje čuo da se to vjerojatno neće dogoditi, jer da smo ionako ostali jedini u Europi koji se ne mogu zaposliti gdje hoće.
– A opet, naši ljudi ovdje govore da se oni ne boje Njemačke, njih je strah “naših”, boje se da će predsjednica i Vlada lobirati za zabranu, da se ljudi ne bi počeli iz Hrvatske masovno iseljavati u Njemačku.
Bez nade u povratak
Hoće li istek dvogodišnjeg ograničenja zapošljavanja izazvati val iseljavanja i kakvih bi razmjera taj val mogao biti, osobito ako i Njemačka ukine ograničenja, pitali smo prof. dr. Anđelka Akrapa, demografa s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
– Iskustva istočnoeuropskih zemalja i Hrvatske pokazuju da ni jednu od njih nisu zaobišla iseljavanja, i to kadrova koji su brojem i obrazovanjem potrebni najrazvijenijima. U situaciji kad Hrvatska od osamostaljenja do danas nije riješila problem nezaposlenosti, može se očekivati nastavak iseljavanja. Visokorazvijene države provode selektivnu useljeničku politiku, dopuštaju useljavanja onih koji su potrebni njihovu tržištu radne snage. Kvote i ograničenja su “maske” jer privlače plaćama i standardom ono što žele i ograničenja nisu ni važna, ona su samo mjera osiguranja za nekontrolirani priljev radne snage.
Prof. Akrap drži da će zajedničko tržište radne snage u EU-u i nakon isteka ograničenja biti isto za Hrvatsku.
– Svjedoci smo iseljavanja i u vrijeme ograničenja. Nije u pitanju samo Njemačka, nego i prekooceanske zemlje. Nekada su se iseljavali pojedinci, a danas odlaze obitelji; nekada se vjerovalo u povratak nakon stjecanja određene ušteđevine, danas to nije tako jer ih useljeničke zemlje na različite načine vežu na trajni ostanak. Nemoguće je uštedjeti i vratiti se.
Prof. Akrap: Nema precizne evidencije
Prema riječima prof. Akrapa, ne zna se točan broj hrvatskih građana koji su nakon ulaska Hrvatske u EU otišli raditi u inozemstvo.
– Hrvatska nema registar stanovništva i stoga se broj iseljenih može samo procijeniti. Riječ je, minimalno, o više desetaka tisuća iseljenih samo u posljednjih nekoliko godina. Iseljavaju se ljudi svih kvalifikacija. Piše se ponajviše o iseljavanju liječnika, no problem je daleko, daleko veći.
Tri zemlje mogle bi zadržati radne dozvole
Njemačka: Radne dozvole zasad ne trebaju samo sezonskim radnicima u poljoprivredi i ugostiteljstvu zaposlenima do šest mjeseci unutar kalendarske godine, visokoobrazovanima koji rade u svojoj struci, mladima na najmanje dvogodišnjem naukovanju, te samozaposlenima kojima, inače, nigdje u EU-u nije potrebna radna dozvola.
Austrija: Uvjeti za izdavanje radne dozvole hrvatskim državljanima nešto su labaviji za visokokvalificirane radnike, u zanimanjima u kojima manjka radne snage, za poslove zdravstvene njege te za sezonske poslove u turizmu, ugostiteljstvu i poljoprivredi.
Velika Britanija: Ni u ovoj zemlji hrvatski državljani i dalje neće, ostane li na snazi ograničenje zapošljavanja, automatizmom imati pravo na rad, uz nekoliko iznimaka (ako ste student, ako je dozvola za rad izdana prije ulaska Hrvatske u EU, itd.)
Sedam godina ‘kušnje’.
Ograničen pristup tržištu rada u nekim zemljama EU-a za hrvatske državljane može trajati ukupno sedam godina (dvije+tri+dvije godine). Ograničenje su od 1. srpnja 2013. uvele Grčka, Francuska, Njemačka, Nizozemska, Cipar, Austrija, Velika Britanija, Slovenija, Belgija, Španjolska, Luksemburg, Italija i Malta.
240 milijuna radnika ima Europska unija
2,8 posto građana EU-a živi i radi u državi izvan svoje zemlje članice
25.200 hrvatskih državljana uselilo se 2013. godine u Njemačku, držeći po broju useljenika 12. mjesto (prema podacima iz godišnjeg Migracijskog izvješća njemačke vlade)
Slobodna Dalmacija
