Govorilo se da je projektiran da bude nepotopiv. Ipak mnogo se nagađalo o razlozima zbog kojih je slavni Royal Mail Ship Titanik potonuo, a mnogi su bili doista proturječni.
Veliki prekooceanski brod sa sobom je na dno Sjevernoatlantskog oceana povukao i više od 1500 od ukupno 2.224 putnika i članova posade.
Bezbrojne ekspedicije bile su poslane kako bi pronašle olupinu, ali se to nije dogodilo sve do 1985. kada se "odjednom" pojavila.
Već dugi niz godina čuva se tajna o tome kako je zapravo pronađen slavni brod. Istinu je tek nedavno otkrio Odjel ratne mornarice. Kao što se ispostavilo, pronalaženje Titanica bila je potpuna slučajnost, a brod je pronađen pod zapovjedništvom američkog komandanta Roberta Ballarda, koji je zapravo tražio nešto sasvim drugo - dvije nuklearne podmornice, piše Business Insider.
Ballard je služio kao obavještajni časnik u rezervnim vojnim jedinicama prije no što je dvije godine kasnije stupio u aktivnu mornaričku službu. Dok je bio tamo, služio je kao veza između Ureda za istraživanje brodova i Oceanografske ustanove Woods Hole.
Proveo je mnogo godina svog života posvetivši se području oceanografije. Čak i prije nego što se prijavio, radio je na svojoj podmornici koju je nazvao Alvin, a u suradnji s Institutom Woods Hole.
Nastavio je s projektiranjem podmornica i mornaričkih tehnologija sve dok nije završio svoje poznato istraživačko plovilo Argo, za istraživanje podmorja. Argo je bio opremljen visokotehnološkim sonarom i kamerama i imao je robota zvanog Jason.
Tada je američka mornarica potajno stupila u kontakt s Ballardom i zatražila od njega pomoć u pronalaženju dvaju podmornica - USSThresher i USS Scorpion. Bila je to 1982. godina. Obje nuklearne podmornice tajanstveno su nestale šezdesetih godina prošlog stoljeća, ali američkoj vladi nikad nije bilo jasno što se točno dogodilo.
Približne lokacije podmornica bile su poznate, ali nitko nije imao pojma u kakvom su stanju nuklearni reaktori nakon 20 godina provedenih pod morem. Poslali su Ballarda i njegov tim da saznaju. Da bi prikrili tragove, rekli su da kreću na redovitu ekspediciju kako bi tražili izgubljeni Titanik koji, unatoč izgovoru, uopće nije bio cilj pretrage.
Misija je zamišljena tako da su se trebale krenuti četiri jednomjesečne ekspedicije - dva mjeseca po izgubljenoj podmornici. Ballard je pitao bi li ikada imao priliku tražiti Titanica kad je već na toj lokaciji, što mu je bila prilika da ispuni svoj djetinji san.
Mornarica je pristala na ucjenu. Rekli su da bi mogao potražiti potopljenog diva tek ako pronađe dvije podmornice za kojima su tragali, i to pod uvjetom ako mu ostane vremena i novaca za taj pothvat.
Dobio je sredstva i krenuo s francuskim istraživačkim brodom Le Suroit. Ballard je tajio svoj zadatak od velikog dijela posade, uvjeravajući ih da ide u potragu za Titanicom. Sam se spuštao u morske dubine i provjeravao stanje svakog nuklearnog reaktora i bojnih glava.
Imao je grubu predodžbu o tome gdje će tražiti, ali slijedio je tragove krhotina na relativno glatkom dnu oceana kako bi došao do svake podmornice. Nakon što je završio provjeru na USS Scorpion i USS Thresher, imao je još dvanaest dana.
Između dvije olupine bilo je veliko polje smeća koje je prekrivalo oceanski pod. Bilo je to mnogo dalje od mjesta gdje su stručnjaci tvrdili da bi Titanic mogao biti.
Baš kao i za dvije podmornice, Ballard je vjerovao da se i Titanik potpuno uništen i da je za sobom ostavio tragove otpadaka i krhotina dok je tonuo do svog konačnog odredišta. Koristio je ono iskustvo koje je naučio proučavajući podmornice, pa je istu teoriju primijenio i na slavni brod.
Najprije je pronašao brodski kotao, a potom i cijeli trup. Znao je da mu je preostalo jako malo vremena, a približavala se i snažna oluja, pa je obilježio točnu lokaciju na karti i vratio se ovamo iduće godine. Cijelu godinu dana nikom nije prozborio ni riječ u strahu da netko ne otkrije trup broda i da ga ne pokrade, odnoseći artefakte.
Na kraju se vratio 12. srpnja 1986. godine i napravio prvu detaljnu studiju o olupini.
Ballard će kasnije istražiti olupinu Bismarcka, RMS Lusitanije, USS Yorktowna, PT-109 Johna Kennedyja i još mnogo toga. Priča o Titanicu, naravno, kasnije će se pretvoriti u film koji je osvojio 11 Oscara - što je uobičajeno izostavilo činjenicu da je brodska olupina zapravo otkrivena zbog najtajnije vladine operacije.
Express.hr
Veliki prekooceanski brod sa sobom je na dno Sjevernoatlantskog oceana povukao i više od 1500 od ukupno 2.224 putnika i članova posade.
Bezbrojne ekspedicije bile su poslane kako bi pronašle olupinu, ali se to nije dogodilo sve do 1985. kada se "odjednom" pojavila.
Već dugi niz godina čuva se tajna o tome kako je zapravo pronađen slavni brod. Istinu je tek nedavno otkrio Odjel ratne mornarice. Kao što se ispostavilo, pronalaženje Titanica bila je potpuna slučajnost, a brod je pronađen pod zapovjedništvom američkog komandanta Roberta Ballarda, koji je zapravo tražio nešto sasvim drugo - dvije nuklearne podmornice, piše Business Insider.
Ballard je služio kao obavještajni časnik u rezervnim vojnim jedinicama prije no što je dvije godine kasnije stupio u aktivnu mornaričku službu. Dok je bio tamo, služio je kao veza između Ureda za istraživanje brodova i Oceanografske ustanove Woods Hole.
Proveo je mnogo godina svog života posvetivši se području oceanografije. Čak i prije nego što se prijavio, radio je na svojoj podmornici koju je nazvao Alvin, a u suradnji s Institutom Woods Hole.
Nastavio je s projektiranjem podmornica i mornaričkih tehnologija sve dok nije završio svoje poznato istraživačko plovilo Argo, za istraživanje podmorja. Argo je bio opremljen visokotehnološkim sonarom i kamerama i imao je robota zvanog Jason.
Tada je američka mornarica potajno stupila u kontakt s Ballardom i zatražila od njega pomoć u pronalaženju dvaju podmornica - USSThresher i USS Scorpion. Bila je to 1982. godina. Obje nuklearne podmornice tajanstveno su nestale šezdesetih godina prošlog stoljeća, ali američkoj vladi nikad nije bilo jasno što se točno dogodilo.
Približne lokacije podmornica bile su poznate, ali nitko nije imao pojma u kakvom su stanju nuklearni reaktori nakon 20 godina provedenih pod morem. Poslali su Ballarda i njegov tim da saznaju. Da bi prikrili tragove, rekli su da kreću na redovitu ekspediciju kako bi tražili izgubljeni Titanik koji, unatoč izgovoru, uopće nije bio cilj pretrage.
Misija je zamišljena tako da su se trebale krenuti četiri jednomjesečne ekspedicije - dva mjeseca po izgubljenoj podmornici. Ballard je pitao bi li ikada imao priliku tražiti Titanica kad je već na toj lokaciji, što mu je bila prilika da ispuni svoj djetinji san.
Mornarica je pristala na ucjenu. Rekli su da bi mogao potražiti potopljenog diva tek ako pronađe dvije podmornice za kojima su tragali, i to pod uvjetom ako mu ostane vremena i novaca za taj pothvat.
Dobio je sredstva i krenuo s francuskim istraživačkim brodom Le Suroit. Ballard je tajio svoj zadatak od velikog dijela posade, uvjeravajući ih da ide u potragu za Titanicom. Sam se spuštao u morske dubine i provjeravao stanje svakog nuklearnog reaktora i bojnih glava.
Imao je grubu predodžbu o tome gdje će tražiti, ali slijedio je tragove krhotina na relativno glatkom dnu oceana kako bi došao do svake podmornice. Nakon što je završio provjeru na USS Scorpion i USS Thresher, imao je još dvanaest dana.
Između dvije olupine bilo je veliko polje smeća koje je prekrivalo oceanski pod. Bilo je to mnogo dalje od mjesta gdje su stručnjaci tvrdili da bi Titanic mogao biti.
Baš kao i za dvije podmornice, Ballard je vjerovao da se i Titanik potpuno uništen i da je za sobom ostavio tragove otpadaka i krhotina dok je tonuo do svog konačnog odredišta. Koristio je ono iskustvo koje je naučio proučavajući podmornice, pa je istu teoriju primijenio i na slavni brod.
Najprije je pronašao brodski kotao, a potom i cijeli trup. Znao je da mu je preostalo jako malo vremena, a približavala se i snažna oluja, pa je obilježio točnu lokaciju na karti i vratio se ovamo iduće godine. Cijelu godinu dana nikom nije prozborio ni riječ u strahu da netko ne otkrije trup broda i da ga ne pokrade, odnoseći artefakte.
Na kraju se vratio 12. srpnja 1986. godine i napravio prvu detaljnu studiju o olupini.
Ballard će kasnije istražiti olupinu Bismarcka, RMS Lusitanije, USS Yorktowna, PT-109 Johna Kennedyja i još mnogo toga. Priča o Titanicu, naravno, kasnije će se pretvoriti u film koji je osvojio 11 Oscara - što je uobičajeno izostavilo činjenicu da je brodska olupina zapravo otkrivena zbog najtajnije vladine operacije.
Express.hr
