Pismo papi Franji
“Poštovani i dragi papa Franjo,
Drago i žao mi je što Vam moram poslati ovo pismo. Drago, pisati papi je neobično, za mene je i izvanredna prilika s Vama stupiti u vezu, jer od početka Vas prihvaćam ne samo formalno, nego i ljubim kao svoga papu, nasljednika prvog pape apostola Petra i vidljivog namjesnika samoga Isusa Krista na zemlji.
Žao, međutim, što Vas ovim pismom molim da vratite nagradu, koju Vam daje politička stranka HDZBiH sa svojim čelnikom Draganom Čovićem, pod krinkom Pečat Večernjeg lista, novina te stranke, u godini nove izborne kampanje. Znam da Vam je prijedlog za prihvaćanje te nagrade došao od loših savjetnika, crkvenih i svjetovnih, koji sami sramotno sudjeluju i primaju istu nagradu, jer Vi ne znate sigurno ništa o toj političkoj stranci i njezinim vođama, koji su krivci za mnoga zlodjela u prošlom ratu u BiH. Sada, pak, tim glamurnim spektaklom žele pokriti sva svoja zlodjela i potisnuti u zaborav. Pokojni papa Ivana Pavao II., koji je dobro znao za sve to, govorio je da treba tražiti pomirenje i mir međusobnim traženjem i davanjem oproštenja. Nažalost, ovdje toga nema, nego se dalje nastavlja neprijateljstvo i politički rat među ljudima i narodima u BiH, u čemu prednjači osobito taj medijalni list i njegova politička stranka HDZBiH-a.
Vraćanjem te nagrade pokazali biste da onaj duh kojim ste započeli svoju papinsku službu, izražen osobito hrabro u Vašoj enciklici Evangelii gaudium / Radost evanđelja, ne gasi se u Vama i da se ne date zavesti nikakvim političkim manipulacijama, što ga, taj evanđeoski duh, drugi laskavo hoće spriječiti, kao što je ova s nagradom Pečat Večernjeg lista. Takvi su ljudi, kao što piše apostol Pavao, lažni apostoli, prijevarni radnici, koji se pretvaraju u lažne apostole. Nije ni čudo, jer se sam sotona pretvaraju anđela svjetla. Zato nije ništa osobito ako se i njegove sluge pretvaraju kao da su sluge pravednosti, Svršetak će im biti prema djelima njihovim“ (2 Kor11, 13-15).
Oprostite, dragi papa Franjo, što Vas možda uznemiravam ovakvim svojim pismom, jer me na to potiče moja savjest, koja mi ne dopušta šutnju, makar ostala bez Vašeg odgovora. Konačno, činim to iz ljubavi prema Vama i Vašoj uzvišenoj, za mene božanskoj službi služenja istini i pravdi u ljubavi: Dixi et salvavi animam meam /Rekoh i spasih svoju dušu/ (Ezek 3, 19)”.
Sarajevo, 28. 03. 2014.
Fra Luka Markešić
