Poštovani gvardijane fra Andrija,
Ovih dana završava se u kompleksu Gospina svetišta, Franjevačkog samostana i Kuće mira u Rami jedan, kako građevinski tako i funkcionalno, zahtjevan projekt: Galerija i Knjižnica Franjevačkog samostana Rama-Šćit.
Što Franjevački samostan, pa time i cijela Rama, dobiva izgradnjom nove Galerije i Knjižnice ?
Fra Andrija: I jedno i drugo shvaćamo kao kulturne institucije koje u franjevačkoj i kršćanskoj viziji života služe odgoju čovjeka za istinito, lijepo i dobro, koje pomažu čovjeku da pronađe svoju kuću bitka tragajući za ljepotom slike i jezika, kojega njemački filozof Heidegger naziva kućom bitka.
Ako kulturom čitanja/pisanja lijepe književnosti i likovnom kulturom slike, skulpture, mozaika i nizom drugih oblika likovnog i književnog izražavanja ostajemo povezani ili na tragu prema onom što je bitno onda su ovo nezaobilazno bitne i dragocjene institucije.
Polazeći naime od teološke, vjerske istine da su ljepota i dobrota bitni Božji atributi, onda po stvorenosti na Božju sliku dobrota i ljepota jesu ponuda da postanu bitna ljudska dimenzija.
Ukratko, mi u Samostanu i Rami dobivamo jedno mjesto koje će nas, nadam se, pozivati da se trgnemo iz duhovnog mrtvila, jer ljepota i Boga i čovjeka obvezuju da i sami postanemo kreativni dio kozmosa, što je svrha kulture.
Kad proučavamo povijest franjevaca u BiH, pa i općenito hrvatsku kulturu, onda nas fascinira upornost kojom su se fratri vraćali na svoja spaljena mjesta, samostane, crkve i obnavljali kulturna blaga nakon raznih pretrpljenih kulturocida.
Fra Andrija: Da, upravo ta upornost zadivljuje. Ovih dana promatram u prirodi sličnu upornost kod lasta: nekima ove prekrasne ptice selice smetaju, pa im ruše gnijezda, ali one se čudesnom upornošću vraćaju i grade iznova i opet i opet...
I naša nova Galerija i Knjižnica nalaze se na lokalitetu na kojem su naš kulturna blaga knjižnice i crkve gorile i rušene. Kroz duga stoljeća od kraja 14. do našega vremena.
Nova Galerija tlocrtom se naslanja na temelje Knjižnice koju je 1905. izgradio fra Jeronim Vladić, koja je s neprocjenjivim kulturnim blagom, knjigama, arhivom, zbrkama, slikama zapaljena tijekom partizanske opsade Šćita i samostana 13. srpnja 1942.
Razumljivo da se na ovim temeljima javljaju snažne emocije. Volio bih da u nama prevlada zahvalnosti braći i sestrama koja su sve do sada gradili poput lasta uporno, s vjerom i ljubavlju.
Hvala braći fratrima i ramskom puku koji su podržali i danas podržavaju prkos i upornost lastavice, glede života, kulture života u Rami.
Čitav kompleks samostana proglašen je 14.3.2006. spomenikom kulture. Je li ta činjenica otežavala projektiranje, ishođenje građevinske dozvole i samu gradnju?
Fra Andrija: Zahtjevi koje postavlja Zavod za zaštitu spomenika kulture tek na prvi pogled limitiraju učitavanje novih objekta i zaštićeni kulturni prostor. Kad se disciplinirano slijede sve upute struke onda se to pokaže kao pomoć. Naše načelo je bilo ući s gradnjom sa što manje agresije na spomenički prostor, kako bi nova zgrada postala i sama spomenička cjelina.
Danas imamo ovaj izgrađeni prostor i vidimo da je trebalo dosta strpljenja i visokih estetskih i sigurnosnih standarda kod arhitekta i inženjera koji su radili idejni i izvedbeni plan. Kojom dinamikom se realizirao projekt Galerije i Knjižnice?
Fra Andrija: Procedure usvajanja projekta i ishođenja potrebnih dozvala na nekoliko razina išle su otprilike ovim redom:
16.6.2021. na Samostanskom kapitulu je usvojen idejni plan Galerije i Knjižnice, koji je poslan Upravi Provincije na odobrenje.
1.7.2022. s autorom idejnog plana dipl. ing. Perom Ćeškićem i njegovim suradnikom mag. ing. arh. Matom Skokom ugovorena je izrada projekta i potrebne dokumentacije sve do ishođenja građevinske dozvole i projektantskog nadzora.
23.2.2023. potpisan ugovor s ECOPLANOM, Mostar za izradu dokumentacije potrebne za izdavanja dozvole. ECO PLAN Mostar je angažiran jer posjeduje licencu za radove na spomenicima kulture. Direktor je gosp. Marko Puljić.
17.1.2023.: Upućena molba za urbanističku suglasnost komunalnim službama: JPK Vodograd d.o.o. Prozor-Rama; JPHT Mostar; JP EP HZ Prozor-Rama;
Suglasnosti su dobivene i vrlo kratkom roku.
10.1.2023.: Dobivena dozvola od Provincijalata Bosne Srebrene za izvedbu projekta Galerije i Knjižnice. U potpisu: fra Zdravko Dadić, provincijal i fra Damir Pavić, tajnik Provincije.
21.3.2023. nakon prikupljene dokumentacije poslana Molba Federalnom ministarstvu prostornog uređenja u Sarajevo, ministru gosp. Josipu Martiću, za dozvolu interpolacije Knjižnice i dogradnje objekta Galerije u ramskom samostanu.
Građevinska dozvola dobivena je 6. lipnja 2024., potpisao je Željko Nedić, ministar.
Federalni nadzor dobila je licencirana ustanova Ting d.o.o Žepče, voditelj Nikola Spajić.
Raspisali ste natječaj i izabrali izvođača radova. To je Graditelj svratišta d.o.o. Prozor-Rama. Radovi su započeli 1.7. 2024. Rok izvedbe ugovorenih radova je 365 dana. Stručni promatrači zamjećuju da je izvedba na visokoj razini.
Fra Andrija: Zahvalan sam svim izvođačima. Neka se njihova imena urežu u trajan memorijski materijal i zahvalnost:
Zahvalni smo inženjerima: Dipl. ing. arh. Tomislav Markešić, dipl. ing. arh. Jozo Čuljak, gosp. Draganu Radiću vlasniku firme Graditelj Svratišta; Radnicima i mnogim angažiranim kooperantima.
Pitanje financijske konstrukcije:
Fra Andrija: Projekt Galerije i Knjižnice izvodimo u sveukupno nepovoljnim okolnostima: tržište građevnog materijala i tržište rada nestabilni, atmosfera u našoj užoj i široj zajednici toksična, ulaganje u kulturu, općenito u afirmaciju duha nije prioritet modernog hedoniste, štoviše zna biti stvar poruge i diskvalificiranja za ludost.
Već prigodom prvog organiziranog promidžbenog susreta na jednoj donatorskoj večeri u Zagrebu 23.2.2023. koju su poduprli Ramska zajednica, Hrvatska zajednica iseljenika, ING-grad Zagreb, i nekolicina naših dobrostojećih nesebičnih ljudi naučio sam lekciju da treba dobrotu afirmirati, dobro širiti i pričom i gestom pa neće biti nemoguće preporoditi naš kulturni ambijent. A tada je sve moguće! Ovom prigodom zahvaljujem svim donatorima, a na otvaranju Galerije ćemo se pobrinuti da imena svih dragih ljudi budu trajno utisnute u razne oblike naše memorije.
Na koncu bitno pitanje: Tko je s ovim projektom na dobitku?
Fra Andrija: Kao odgovor na to pitanje citirat ću dio teksta o našem projektu u Matici, mjesečnoj reviji Hrvatske Matice iseljenika:
„Mi franjevci u hrvatskom narodu, a osobito u Rami imamo iskustvo kako su kulturne vrijednosti kao simbolička mjesta prve na udaru kad nas se kani uništiti i zapriječiti naše poslanje. Mi se ipak ne možemo odreći poslanja odgoja svoga naroda za dobro, istinu i lijepo. To je duhovna i kulturna uloga naših knjižnica i galerija. Ove institucije spadaju u definiciju samostana. U tom pogledu Franjevački samostan u Rami od 1687. izgubio je taj status jer je sve spaljeno i napušteno. Formalno nam je vraćen status samostana tek 1939. Ispunjavao je pored ostaloga uvjete da bude samostan i zbog kulturnih svojim krovom: bogatom knjižnicom i raznim zbirkama.
Ali, ne zadugo. Sve je ponovno spaljeno 1942.
Danas možemo sa zahvalnošću istaknuti da se nakon 2. svjetskog rata i poratnih godina nasilja puno entuzijasta franjevca i prijatelja samostana angažiralo u pribavljanju velikog broja naslova, oko 25.000 knjiga, kao i vrijednih umjetnina.
Ipak sve su te vrijednosti bile neprikladno i neuporabljivo uskladištene. Tek kad budemo imali primjereno uređen prostore za knjižnicu i galeriju, te vrednote izići će iz bunkera u komunikaciju sa svijetom duha i kulture.
Dakako, bit će to veliko obogaćenje za naš samostan i za mnoge ljude koji nam dolaze kao hodočasnici i kao turisti. Svi možemo biti na dobitku. To nam sada, kad smo skoro pri završetku projekta Galerije i Knjižnice od srca želim.
Damir Mišura / www.rama-prozor.info
Ovih dana završava se u kompleksu Gospina svetišta, Franjevačkog samostana i Kuće mira u Rami jedan, kako građevinski tako i funkcionalno, zahtjevan projekt: Galerija i Knjižnica Franjevačkog samostana Rama-Šćit.
Što Franjevački samostan, pa time i cijela Rama, dobiva izgradnjom nove Galerije i Knjižnice ?
Fra Andrija: I jedno i drugo shvaćamo kao kulturne institucije koje u franjevačkoj i kršćanskoj viziji života služe odgoju čovjeka za istinito, lijepo i dobro, koje pomažu čovjeku da pronađe svoju kuću bitka tragajući za ljepotom slike i jezika, kojega njemački filozof Heidegger naziva kućom bitka.
Ako kulturom čitanja/pisanja lijepe književnosti i likovnom kulturom slike, skulpture, mozaika i nizom drugih oblika likovnog i književnog izražavanja ostajemo povezani ili na tragu prema onom što je bitno onda su ovo nezaobilazno bitne i dragocjene institucije.
Polazeći naime od teološke, vjerske istine da su ljepota i dobrota bitni Božji atributi, onda po stvorenosti na Božju sliku dobrota i ljepota jesu ponuda da postanu bitna ljudska dimenzija.
Ukratko, mi u Samostanu i Rami dobivamo jedno mjesto koje će nas, nadam se, pozivati da se trgnemo iz duhovnog mrtvila, jer ljepota i Boga i čovjeka obvezuju da i sami postanemo kreativni dio kozmosa, što je svrha kulture.
Kad proučavamo povijest franjevaca u BiH, pa i općenito hrvatsku kulturu, onda nas fascinira upornost kojom su se fratri vraćali na svoja spaljena mjesta, samostane, crkve i obnavljali kulturna blaga nakon raznih pretrpljenih kulturocida.
Fra Andrija: Da, upravo ta upornost zadivljuje. Ovih dana promatram u prirodi sličnu upornost kod lasta: nekima ove prekrasne ptice selice smetaju, pa im ruše gnijezda, ali one se čudesnom upornošću vraćaju i grade iznova i opet i opet...
I naša nova Galerija i Knjižnica nalaze se na lokalitetu na kojem su naš kulturna blaga knjižnice i crkve gorile i rušene. Kroz duga stoljeća od kraja 14. do našega vremena.
Nova Galerija tlocrtom se naslanja na temelje Knjižnice koju je 1905. izgradio fra Jeronim Vladić, koja je s neprocjenjivim kulturnim blagom, knjigama, arhivom, zbrkama, slikama zapaljena tijekom partizanske opsade Šćita i samostana 13. srpnja 1942.
Razumljivo da se na ovim temeljima javljaju snažne emocije. Volio bih da u nama prevlada zahvalnosti braći i sestrama koja su sve do sada gradili poput lasta uporno, s vjerom i ljubavlju.
Hvala braći fratrima i ramskom puku koji su podržali i danas podržavaju prkos i upornost lastavice, glede života, kulture života u Rami.
Čitav kompleks samostana proglašen je 14.3.2006. spomenikom kulture. Je li ta činjenica otežavala projektiranje, ishođenje građevinske dozvole i samu gradnju?
Fra Andrija: Zahtjevi koje postavlja Zavod za zaštitu spomenika kulture tek na prvi pogled limitiraju učitavanje novih objekta i zaštićeni kulturni prostor. Kad se disciplinirano slijede sve upute struke onda se to pokaže kao pomoć. Naše načelo je bilo ući s gradnjom sa što manje agresije na spomenički prostor, kako bi nova zgrada postala i sama spomenička cjelina.
Danas imamo ovaj izgrađeni prostor i vidimo da je trebalo dosta strpljenja i visokih estetskih i sigurnosnih standarda kod arhitekta i inženjera koji su radili idejni i izvedbeni plan. Kojom dinamikom se realizirao projekt Galerije i Knjižnice?
Fra Andrija: Procedure usvajanja projekta i ishođenja potrebnih dozvala na nekoliko razina išle su otprilike ovim redom:
16.6.2021. na Samostanskom kapitulu je usvojen idejni plan Galerije i Knjižnice, koji je poslan Upravi Provincije na odobrenje.
1.7.2022. s autorom idejnog plana dipl. ing. Perom Ćeškićem i njegovim suradnikom mag. ing. arh. Matom Skokom ugovorena je izrada projekta i potrebne dokumentacije sve do ishođenja građevinske dozvole i projektantskog nadzora.
23.2.2023. potpisan ugovor s ECOPLANOM, Mostar za izradu dokumentacije potrebne za izdavanja dozvole. ECO PLAN Mostar je angažiran jer posjeduje licencu za radove na spomenicima kulture. Direktor je gosp. Marko Puljić.
17.1.2023.: Upućena molba za urbanističku suglasnost komunalnim službama: JPK Vodograd d.o.o. Prozor-Rama; JPHT Mostar; JP EP HZ Prozor-Rama;
Suglasnosti su dobivene i vrlo kratkom roku.
10.1.2023.: Dobivena dozvola od Provincijalata Bosne Srebrene za izvedbu projekta Galerije i Knjižnice. U potpisu: fra Zdravko Dadić, provincijal i fra Damir Pavić, tajnik Provincije.
21.3.2023. nakon prikupljene dokumentacije poslana Molba Federalnom ministarstvu prostornog uređenja u Sarajevo, ministru gosp. Josipu Martiću, za dozvolu interpolacije Knjižnice i dogradnje objekta Galerije u ramskom samostanu.
Građevinska dozvola dobivena je 6. lipnja 2024., potpisao je Željko Nedić, ministar.
Federalni nadzor dobila je licencirana ustanova Ting d.o.o Žepče, voditelj Nikola Spajić.
Raspisali ste natječaj i izabrali izvođača radova. To je Graditelj svratišta d.o.o. Prozor-Rama. Radovi su započeli 1.7. 2024. Rok izvedbe ugovorenih radova je 365 dana. Stručni promatrači zamjećuju da je izvedba na visokoj razini.
Fra Andrija: Zahvalan sam svim izvođačima. Neka se njihova imena urežu u trajan memorijski materijal i zahvalnost:
Zahvalni smo inženjerima: Dipl. ing. arh. Tomislav Markešić, dipl. ing. arh. Jozo Čuljak, gosp. Draganu Radiću vlasniku firme Graditelj Svratišta; Radnicima i mnogim angažiranim kooperantima.
Pitanje financijske konstrukcije:
Fra Andrija: Projekt Galerije i Knjižnice izvodimo u sveukupno nepovoljnim okolnostima: tržište građevnog materijala i tržište rada nestabilni, atmosfera u našoj užoj i široj zajednici toksična, ulaganje u kulturu, općenito u afirmaciju duha nije prioritet modernog hedoniste, štoviše zna biti stvar poruge i diskvalificiranja za ludost.
Već prigodom prvog organiziranog promidžbenog susreta na jednoj donatorskoj večeri u Zagrebu 23.2.2023. koju su poduprli Ramska zajednica, Hrvatska zajednica iseljenika, ING-grad Zagreb, i nekolicina naših dobrostojećih nesebičnih ljudi naučio sam lekciju da treba dobrotu afirmirati, dobro širiti i pričom i gestom pa neće biti nemoguće preporoditi naš kulturni ambijent. A tada je sve moguće! Ovom prigodom zahvaljujem svim donatorima, a na otvaranju Galerije ćemo se pobrinuti da imena svih dragih ljudi budu trajno utisnute u razne oblike naše memorije.
Na koncu bitno pitanje: Tko je s ovim projektom na dobitku?
Fra Andrija: Kao odgovor na to pitanje citirat ću dio teksta o našem projektu u Matici, mjesečnoj reviji Hrvatske Matice iseljenika:
„Mi franjevci u hrvatskom narodu, a osobito u Rami imamo iskustvo kako su kulturne vrijednosti kao simbolička mjesta prve na udaru kad nas se kani uništiti i zapriječiti naše poslanje. Mi se ipak ne možemo odreći poslanja odgoja svoga naroda za dobro, istinu i lijepo. To je duhovna i kulturna uloga naših knjižnica i galerija. Ove institucije spadaju u definiciju samostana. U tom pogledu Franjevački samostan u Rami od 1687. izgubio je taj status jer je sve spaljeno i napušteno. Formalno nam je vraćen status samostana tek 1939. Ispunjavao je pored ostaloga uvjete da bude samostan i zbog kulturnih svojim krovom: bogatom knjižnicom i raznim zbirkama.
Ali, ne zadugo. Sve je ponovno spaljeno 1942.
Danas možemo sa zahvalnošću istaknuti da se nakon 2. svjetskog rata i poratnih godina nasilja puno entuzijasta franjevca i prijatelja samostana angažiralo u pribavljanju velikog broja naslova, oko 25.000 knjiga, kao i vrijednih umjetnina.
Ipak sve su te vrijednosti bile neprikladno i neuporabljivo uskladištene. Tek kad budemo imali primjereno uređen prostore za knjižnicu i galeriju, te vrednote izići će iz bunkera u komunikaciju sa svijetom duha i kulture.
Dakako, bit će to veliko obogaćenje za naš samostan i za mnoge ljude koji nam dolaze kao hodočasnici i kao turisti. Svi možemo biti na dobitku. To nam sada, kad smo skoro pri završetku projekta Galerije i Knjižnice od srca želim.
Damir Mišura / www.rama-prozor.info
