Hodajući uz tok rijeke Rame nailazi se na neobičan kameni most od kojeg je ostala sačuvana samo jedna polovica mosta a nalazi se na Lugu.
Lugom protječu dvije rijeke Crima i Rama, Crima je mala rječica i ulijeva se u Ramu a Rama se ulijeva u Neretvu i njezina je desna pritoka.
Stari most sagrađen je početkom prošlog stoljeća te je povezivao lijevu i desnu obalu rijeke Rame.
U to vrijeme gradila se brana na Mluši a preko starog mosta prevozio se materijal za izgradnju brane te je Stari most zbog velikog tereta sve više propadao.
Dijelovi mosta su otpadali i ostala je samo jedna polovica mosta koja i dalje ponosno stoji iznad rijeke Rame i svojom ljepotom privlači posjetitelje.
Nakon što je prestalo prometovanje mostom mnogi su svoje prve plivačke korake napravili na Rami što im je zauvijek urezalo u sjećanje.
Rijeka Rama postala je glavno okupljalište svih Lužana koji svoje djetinjstvo pamte po bezbrižnim danima, a oni posebno hrabri skakali su s mosta praveći vratolomije.
Jedna od osoba koja je svoje djetinjstvo provela igrajući se na starom mostu je Vedrana Ćavar Beganović koja se s nostalgijom prisjeća na to bezbrižno razdoblje u životu.
„Imala sam najljepše djetinjstvo na svijetu. Nismo imali puno ali smo imali sve, voljeli smo se, igrali, družili, nikada se nismo svađali, nitko nije gledao tko je koje vjere, stalno smo se kupali na rijeci Rami. Rijeka nam je bila toliko hladna da bi nam usta poplavljela toliko da smo se odmah išli kupati na rijeku Crimu koja je bila tako topla nakon ledene Rame“, izjavila je bivša stanovnica Luga Vedrana Ćavar Beganović.
Rama teče svojim tokom i ne zaustavlja se nikada, okružena brdima koji su njezini vjerni čuvari.
Na zidiću koji gleda prema rijeci događala su se druženja, zaljubljivanja, razgovori do dugo u noć, stvarala su se nova prijateljstva i obnavljala stara.
Ova bajka ne može se doživjeti u svakom mjestu jer tišina koja vlada posebno se osjeća kada je pogled uperen prema rijeci koja ostavlja bez daha.
Stari most uspomena je mnogima na neka bezbrižnija, ljepša i sretnija vremena kojih će se uvijek sa radošću sjećati i prepričavati novim generacijama.
Tekst: Zorica Ćavar
Video: Damir Mišura
Lugom protječu dvije rijeke Crima i Rama, Crima je mala rječica i ulijeva se u Ramu a Rama se ulijeva u Neretvu i njezina je desna pritoka.
Stari most sagrađen je početkom prošlog stoljeća te je povezivao lijevu i desnu obalu rijeke Rame.
U to vrijeme gradila se brana na Mluši a preko starog mosta prevozio se materijal za izgradnju brane te je Stari most zbog velikog tereta sve više propadao.
Dijelovi mosta su otpadali i ostala je samo jedna polovica mosta koja i dalje ponosno stoji iznad rijeke Rame i svojom ljepotom privlači posjetitelje.
Nakon što je prestalo prometovanje mostom mnogi su svoje prve plivačke korake napravili na Rami što im je zauvijek urezalo u sjećanje.
Rijeka Rama postala je glavno okupljalište svih Lužana koji svoje djetinjstvo pamte po bezbrižnim danima, a oni posebno hrabri skakali su s mosta praveći vratolomije.
Jedna od osoba koja je svoje djetinjstvo provela igrajući se na starom mostu je Vedrana Ćavar Beganović koja se s nostalgijom prisjeća na to bezbrižno razdoblje u životu.
„Imala sam najljepše djetinjstvo na svijetu. Nismo imali puno ali smo imali sve, voljeli smo se, igrali, družili, nikada se nismo svađali, nitko nije gledao tko je koje vjere, stalno smo se kupali na rijeci Rami. Rijeka nam je bila toliko hladna da bi nam usta poplavljela toliko da smo se odmah išli kupati na rijeku Crimu koja je bila tako topla nakon ledene Rame“, izjavila je bivša stanovnica Luga Vedrana Ćavar Beganović.
Rama teče svojim tokom i ne zaustavlja se nikada, okružena brdima koji su njezini vjerni čuvari.
Na zidiću koji gleda prema rijeci događala su se druženja, zaljubljivanja, razgovori do dugo u noć, stvarala su se nova prijateljstva i obnavljala stara.
Ova bajka ne može se doživjeti u svakom mjestu jer tišina koja vlada posebno se osjeća kada je pogled uperen prema rijeci koja ostavlja bez daha.
Stari most uspomena je mnogima na neka bezbrižnija, ljepša i sretnija vremena kojih će se uvijek sa radošću sjećati i prepričavati novim generacijama.
Tekst: Zorica Ćavar
Video: Damir Mišura
