U sklopu 5. Ramskih dana kulture, sinoć je u Prozoru u Domu kulture, predstavljena knjiga “Krijesnice“.
Knjiga “Krijesnice” posebna je po tome što nema jedinstvenog autora. Sadržaj knjige potpisuju osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama u razvoju, njihovi roditelji, braća, sestre, stručnjaci i ostali ljudi koji se svakodnevno susreću s navedenom populacijom.
Knjiga za cilj ima uklanjanje svih predrasuda vezanih uz ovu populaciju koji su nažalost vezane uz različita područja njihova života, od obiteljskog života, školovanja, zapošljavanja pa sve do općenitog života u zajednici.
Organizatorica predstavljanja knjige Biljana Glibo u svom pozdarvnom govoru kazala je:
„Večeras sam posebno sretna i zahvalna drage djevojke vama što ste se odazvali mome pozivu a i svim dragim gostima koji su večeras ovdje s nama. Znam da je knjiga predstavljana u mnogim gradovima BiH te mi je drago da ste večeras ovdje u našoj Rami. Teme koje ste obrađivali dotiču se svih nas. Zapravo nas svaka ova priča uči o vrijednostima i vrlinama svake osobe ,a istovremeno nas tjera na razmišljanje jer često toga nismo svjesni. Ovo je jedan veliki iskorak vas mladih studentica koji zaslužuje svaku pohvalu. Ponosna sam na našu Ivu Ines Pavlović jednu od urednica kao i koordinatoricu ove večeri. Još jedno veliko hvala svima i dobro nam došli.“
Na predstavljaju su govorile autorica Iva-Ines Pavlović i prof. Ankica Markešić.
Autorica knjige Iva-Ines Pavlović u svom govoru kazala je:
„Ispričati ću vam kako je sve krenilo. Spoj nas 7 kolegica je nespojiv. Svaka ima svoj život, svoje obveze i svoje snove. Ali sve smo imale isti cilj. Nastanak ove knjige bio je plod iznenadne ideje, koja je prerasla u borbeno ostvarivanje iste. Prva vrata na koja smo pokucali, nisu se otvorila. Nismo dobile vjetar u leđa koji nam je bio potreban. Ali nismo ni odustale. Nešto jače nas je guralo dalje da nastavimo, da ne odustajemo. Ni jedna od nas nije imala ideju o koliko zahtjevnom i velikom projektu se radi. Sve dok nisu krenule dolaziti Krijesnice. Jedna, druga, treća i na kraju svih njih devedeset i jedna. Moram priznat, bilo je trenutaka kad sam sumnjala u sve ovo. U svih ovih 247 stranica, ali one nisu. Marija-Zorka, Anđelka, Andrea, Azra, Antea i Marina, hvala vam što niste sumnjale, što ste vjerovale i ustrajale u onom istom cilju.
A to je da se čuje glas osoba s invaliditetom, djece s teškoćama u razvoju, njihove braće i sestra, roditelja, prijatelja, stručnjaka, studenata. Puno hrabrosti treba imati da se stavi na papir životna priča, da se priča o onome što je se unutar njih događalo i osjećalo. Samo kako bi potakli mene, Vas i Svijet na promjene. Svaka napisana priča je poput novog buđenja iz sna, a sve imaju istu zadaću. Srušiti diskriminacije, podizati svijest i obrisati predrasude. Pokrenuti društvo ka boljem, trznuti ga iz sna u kojem odavno spava. Suočiti ga s onim što sve ima u životu i koja prava uživa, a, na metar od njega, netko tko ta prava ne uživa i nema. Jer kako kaže društvo, taj netko je drugačiji pa ga otpišu odmah na početku. Nisu nam potrebni super heroji stvoreni maštom i snovima, mi te super heroje imamo pored sebe. U našim kućama i susjedstvima. Ti super heroji su svoje priče napisali evo u ovoj knjizi, a kad je uzmete u ruke budite spremni na oluju emocija. Na neke priče ćete plakat, na neke se smijati, na neke ćete čak biti ljuti. Neke priče će vas posramiti, a neke ohrabriti jer daju vjeru u bolje sutra. Iz svake priče možete nešto naučit. Svaka je priča posebna na svoj način i svaka nosi svoju pouku. Upravo to je čar cijele knjige. Životne priče koje vrijede jer prenose iskustva i stvarnost.
Od Vas večeras tražim samo jedno. Pričajte. Govorite o njima. O krijesnicam. O ovim našim, ali i o onim koje još nisu zasjale. O onim koje se nalaze u svoja četri zida i ne žele izaći van jer će ih se gledati s drugim očima na drugi način. Budite spremni širiti dalje ovu poruku koju knjiga nosi. Stvarajte promjene jer osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju vas trebaju i računaju na vas, ne samo oni nego i njihov najbliži. Mijenjajmo se, prihvaćajmo, pokažimo razumjevanje. Zaslužuju ovaj svijet, jednako kao i mi svi. Budite hrabri nekoga ispraviti kada kažu retardiran, hendikepiran, s posebnim potrebama. Neka vam para uši u tolikoj mjeri da možete ispraviti svakoga da je pravilno samo reći osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju. Kao zahvalu za njihovo postojanje, za one trenutke kada nas dovedu do suza, bilo zbog sreće ili tuge, pokazuje i to da sav novac prikupljen prodajom knjiga ide nazad njima. Našim krijesnicama.
Za kraj pozdravi i zahvale. Pozdravljam sve vas večeras prisutne. Hvala vam sto ste uočili naš trud. Postali ste dio novog društva koje želi i čini promjene. Pozdravljam sve ljude koji su pisali priču, komentar, recenziju, a neki su i s nama večeras ovdje. Budite ponosni na sebe. Pozdravljam svoju obitelj, roditelje i prijatelje, nadam se da ste svi svjesni da bez vaše ljubavi i podrške neke stvari na ovom putu ne bi bile izdržive. Zahvaljujem se Biljani Glibo, mojoj životnoj prijateljici i podršci. Ne bih ja bila ja da me vi niste naučili. Hvala vam što ste nas pozvali da budemo dio ovih 5ih Ramskih dana kulture. Zahvale idu i Mondeu koji je sponzor baš ove večeri. Armando, hvala i tebi. Hvala mojim kolegicama, urednicama ove knjige koje su došle samo da bi večeras bile ovdje s nama. Ako sam nekoga zoboravila, nemojte zamjeriti. Hvala.“
Profesorica Ankica Markešić u svom izlaganju kazala je:
„Sretna sam što sam dio ove priče u kojoj sudjeluje i ovo naše dijete Iva-Ines Pavlović. Svaki sam dan s knjigama, pričama, likovima i mislila sam „Još jedna knjiga u nizu“. Počela sam čitati autobiografski, epistolarno in vedis res ah.... stani.... čitaš za sebe, za svoju dušu...... Sjetih se Kafke „Nužne su knjige koje na nas djeluju poput nesreće koja nas jako boli“. Knjiga mora biti sjekira za zamrznulo more u nama. I tako prvi redci knjige tražiše da otvorim oči. Druga priča: strah, treća priča me upozori svi koji rade s djecom molim da najave promjene koje dijete očekuje. Zastadoh na spoznajom Krijesnica: rođena sam biti sretna i ništa manje od toga . Kroz sve ove priče roditelja, braće, sestara, odgojitelja osjetih da je nužno ostaviti malo po strani ovu knjigu koja izaziva erupciju osjećaja. Htjela sam vrištati, stanite, posebni su . Možda ne mogu sve kao drugi ! Oni mogu više. I onda se sjetih da i ja pripadam toj , nažalost, dugoj strani. Neumoljivoj birokraciji potrebi za više za bolje, nužnost za asistentima . Vidite ne želim govoriti o glavnim nositeljima radnje u ovoj knjizi kao tek nekim likovima, ne želim ih svrstati , a tako me puno naučiše kroz ovu knjigu.
Pitam se, a i vi čete sigurno, zašto žele biti običniji i pripadati ovom svijetu kad je njihov puno bolji? Stani, Krijesnice pomjeraju granice..... putuju..... ostvaruju i osvajaju srca i medalje. Krijesnice nas trebaju da se pokrenemo.....
Ne klonite dušom, ne budimo mlitavi jer stvoreni smo čitavi... U grudima nosimo srce cijelo .... i dopustimo im da svoje potrebe i potencijale ostvare kao ravnopravni članovi društva .
Od prve do zadnje stranice sam razmišljala o tim obiteljima; prvim susretima s dijagnozama, guglala i učila o Spektru, Downu.....gnjavila ljude oko sebe pitanjima i shvatila da se trebamo pomoći međusobno. U knjizi najprije idu osobne priče, potom rehabilitatatori, učitelji, odgajatelji i onda dođe bonton ponašanja prema osobama s invaliditetom . Nadam se da ćemo ga svi pročitati svojoj djeci, mi po školama istaknuti na vidljiva mjesta. Podcrtah ovo jedno pravilo koje izjednačava sve svjetove koji postoje.
I na kraju zaključit ću riječima naše Ive Ines ONI NISU POGREŠKA.“
Knjiga “Krijesnice” posebna je po tome što nema jedinstvenog autora. Sadržaj knjige potpisuju osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama u razvoju, njihovi roditelji, braća, sestre, stručnjaci i ostali ljudi koji se svakodnevno susreću s navedenom populacijom.
Knjiga za cilj ima uklanjanje svih predrasuda vezanih uz ovu populaciju koji su nažalost vezane uz različita područja njihova života, od obiteljskog života, školovanja, zapošljavanja pa sve do općenitog života u zajednici.
Organizatorica predstavljanja knjige Biljana Glibo u svom pozdarvnom govoru kazala je:
„Večeras sam posebno sretna i zahvalna drage djevojke vama što ste se odazvali mome pozivu a i svim dragim gostima koji su večeras ovdje s nama. Znam da je knjiga predstavljana u mnogim gradovima BiH te mi je drago da ste večeras ovdje u našoj Rami. Teme koje ste obrađivali dotiču se svih nas. Zapravo nas svaka ova priča uči o vrijednostima i vrlinama svake osobe ,a istovremeno nas tjera na razmišljanje jer često toga nismo svjesni. Ovo je jedan veliki iskorak vas mladih studentica koji zaslužuje svaku pohvalu. Ponosna sam na našu Ivu Ines Pavlović jednu od urednica kao i koordinatoricu ove večeri. Još jedno veliko hvala svima i dobro nam došli.“
Na predstavljaju su govorile autorica Iva-Ines Pavlović i prof. Ankica Markešić.
Autorica knjige Iva-Ines Pavlović u svom govoru kazala je:
„Ispričati ću vam kako je sve krenilo. Spoj nas 7 kolegica je nespojiv. Svaka ima svoj život, svoje obveze i svoje snove. Ali sve smo imale isti cilj. Nastanak ove knjige bio je plod iznenadne ideje, koja je prerasla u borbeno ostvarivanje iste. Prva vrata na koja smo pokucali, nisu se otvorila. Nismo dobile vjetar u leđa koji nam je bio potreban. Ali nismo ni odustale. Nešto jače nas je guralo dalje da nastavimo, da ne odustajemo. Ni jedna od nas nije imala ideju o koliko zahtjevnom i velikom projektu se radi. Sve dok nisu krenule dolaziti Krijesnice. Jedna, druga, treća i na kraju svih njih devedeset i jedna. Moram priznat, bilo je trenutaka kad sam sumnjala u sve ovo. U svih ovih 247 stranica, ali one nisu. Marija-Zorka, Anđelka, Andrea, Azra, Antea i Marina, hvala vam što niste sumnjale, što ste vjerovale i ustrajale u onom istom cilju.
A to je da se čuje glas osoba s invaliditetom, djece s teškoćama u razvoju, njihove braće i sestra, roditelja, prijatelja, stručnjaka, studenata. Puno hrabrosti treba imati da se stavi na papir životna priča, da se priča o onome što je se unutar njih događalo i osjećalo. Samo kako bi potakli mene, Vas i Svijet na promjene. Svaka napisana priča je poput novog buđenja iz sna, a sve imaju istu zadaću. Srušiti diskriminacije, podizati svijest i obrisati predrasude. Pokrenuti društvo ka boljem, trznuti ga iz sna u kojem odavno spava. Suočiti ga s onim što sve ima u životu i koja prava uživa, a, na metar od njega, netko tko ta prava ne uživa i nema. Jer kako kaže društvo, taj netko je drugačiji pa ga otpišu odmah na početku. Nisu nam potrebni super heroji stvoreni maštom i snovima, mi te super heroje imamo pored sebe. U našim kućama i susjedstvima. Ti super heroji su svoje priče napisali evo u ovoj knjizi, a kad je uzmete u ruke budite spremni na oluju emocija. Na neke priče ćete plakat, na neke se smijati, na neke ćete čak biti ljuti. Neke priče će vas posramiti, a neke ohrabriti jer daju vjeru u bolje sutra. Iz svake priče možete nešto naučit. Svaka je priča posebna na svoj način i svaka nosi svoju pouku. Upravo to je čar cijele knjige. Životne priče koje vrijede jer prenose iskustva i stvarnost.
Od Vas večeras tražim samo jedno. Pričajte. Govorite o njima. O krijesnicam. O ovim našim, ali i o onim koje još nisu zasjale. O onim koje se nalaze u svoja četri zida i ne žele izaći van jer će ih se gledati s drugim očima na drugi način. Budite spremni širiti dalje ovu poruku koju knjiga nosi. Stvarajte promjene jer osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju vas trebaju i računaju na vas, ne samo oni nego i njihov najbliži. Mijenjajmo se, prihvaćajmo, pokažimo razumjevanje. Zaslužuju ovaj svijet, jednako kao i mi svi. Budite hrabri nekoga ispraviti kada kažu retardiran, hendikepiran, s posebnim potrebama. Neka vam para uši u tolikoj mjeri da možete ispraviti svakoga da je pravilno samo reći osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju. Kao zahvalu za njihovo postojanje, za one trenutke kada nas dovedu do suza, bilo zbog sreće ili tuge, pokazuje i to da sav novac prikupljen prodajom knjiga ide nazad njima. Našim krijesnicama.
Za kraj pozdravi i zahvale. Pozdravljam sve vas večeras prisutne. Hvala vam sto ste uočili naš trud. Postali ste dio novog društva koje želi i čini promjene. Pozdravljam sve ljude koji su pisali priču, komentar, recenziju, a neki su i s nama večeras ovdje. Budite ponosni na sebe. Pozdravljam svoju obitelj, roditelje i prijatelje, nadam se da ste svi svjesni da bez vaše ljubavi i podrške neke stvari na ovom putu ne bi bile izdržive. Zahvaljujem se Biljani Glibo, mojoj životnoj prijateljici i podršci. Ne bih ja bila ja da me vi niste naučili. Hvala vam što ste nas pozvali da budemo dio ovih 5ih Ramskih dana kulture. Zahvale idu i Mondeu koji je sponzor baš ove večeri. Armando, hvala i tebi. Hvala mojim kolegicama, urednicama ove knjige koje su došle samo da bi večeras bile ovdje s nama. Ako sam nekoga zoboravila, nemojte zamjeriti. Hvala.“
Profesorica Ankica Markešić u svom izlaganju kazala je:
„Sretna sam što sam dio ove priče u kojoj sudjeluje i ovo naše dijete Iva-Ines Pavlović. Svaki sam dan s knjigama, pričama, likovima i mislila sam „Još jedna knjiga u nizu“. Počela sam čitati autobiografski, epistolarno in vedis res ah.... stani.... čitaš za sebe, za svoju dušu...... Sjetih se Kafke „Nužne su knjige koje na nas djeluju poput nesreće koja nas jako boli“. Knjiga mora biti sjekira za zamrznulo more u nama. I tako prvi redci knjige tražiše da otvorim oči. Druga priča: strah, treća priča me upozori svi koji rade s djecom molim da najave promjene koje dijete očekuje. Zastadoh na spoznajom Krijesnica: rođena sam biti sretna i ništa manje od toga . Kroz sve ove priče roditelja, braće, sestara, odgojitelja osjetih da je nužno ostaviti malo po strani ovu knjigu koja izaziva erupciju osjećaja. Htjela sam vrištati, stanite, posebni su . Možda ne mogu sve kao drugi ! Oni mogu više. I onda se sjetih da i ja pripadam toj , nažalost, dugoj strani. Neumoljivoj birokraciji potrebi za više za bolje, nužnost za asistentima . Vidite ne želim govoriti o glavnim nositeljima radnje u ovoj knjizi kao tek nekim likovima, ne želim ih svrstati , a tako me puno naučiše kroz ovu knjigu.
Pitam se, a i vi čete sigurno, zašto žele biti običniji i pripadati ovom svijetu kad je njihov puno bolji? Stani, Krijesnice pomjeraju granice..... putuju..... ostvaruju i osvajaju srca i medalje. Krijesnice nas trebaju da se pokrenemo.....
Ne klonite dušom, ne budimo mlitavi jer stvoreni smo čitavi... U grudima nosimo srce cijelo .... i dopustimo im da svoje potrebe i potencijale ostvare kao ravnopravni članovi društva .
Od prve do zadnje stranice sam razmišljala o tim obiteljima; prvim susretima s dijagnozama, guglala i učila o Spektru, Downu.....gnjavila ljude oko sebe pitanjima i shvatila da se trebamo pomoći međusobno. U knjizi najprije idu osobne priče, potom rehabilitatatori, učitelji, odgajatelji i onda dođe bonton ponašanja prema osobama s invaliditetom . Nadam se da ćemo ga svi pročitati svojoj djeci, mi po školama istaknuti na vidljiva mjesta. Podcrtah ovo jedno pravilo koje izjednačava sve svjetove koji postoje.
I na kraju zaključit ću riječima naše Ive Ines ONI NISU POGREŠKA.“
