U organizaciji Sindikalnih podružnica (sindikalna podružnica Osnovne škole Marka Marulića Prozor, sindikalna podružnica Osnovne škole fra Jeronima Vladića Ripci, sindikalna podružnica Osnovne škole Ivana Mažuranića Gračac i sindikalna podružnica SŠ Prozor) u motelu „Rama“ svečano je obilježen Dan učitelja uz nazočnost gotovo svih djelatnika zaposlenih u osnovnom i srednjem obrazovanju u našoj Općini. Pokrovitelj večeri bila je Općina Prozor-Rama.
Obilježavanje Svjetskog dana učitelja je prilika da se učiteljima bar na jedan dan pokloni zaslužena pozornost, za sve dane, mjesece i godine koje provode radeći s djecom. Cilj Svjetskog dana učitelja je pružiti podršku i društvenu važnost koju zaslužuju učitelji kako bi se osiguralo da oni u budućnosti ispunjavaju potrebe mladih generacija, ali i podizanje obrazovanja na razinu društvene važnosti koje zaslužuje.
Svim učiteljima, nastavnicima, profesorima, odgajateljima i stručnim suradnicima sretan Svjetski dan učitelja uz želje da uspješno nastave misiju obrazovanja i odgoja mladih.
Prigodni govor sindikalnog povjerenika Milana Topića
Pozdravljam cijenjene kolegice i kolege, drage goste i uzvanike kao i naše umirovljene kolege i kolegice koji su se odazvali našem pozivu. (Lijepo je da smo se vratili tradiciji zajedničkog obilježavanja Dana učitelja).
Bez obzira što ni ja, a vjerojatno ni vi, ne volite osobito nikakve govore, ipak, bilo bi nekako šuplje i prazno da se ne kaže ne ništa povodom Svjetskog dana učitelja.
Učiteljski posao, a pod pojmom učiteljski smatram posao svakog prosvjetnog djelatnika, iz perspektive neupućenog čovjeka, izgleda prelagan i zato, neki smatraju preplaćen, ali to ni izbliza nije tako. Težak je to, mukotrpan i iznad svega odgovoran posao koji zahtjeva veliko strpljenje, upornost i ustrajnost da bi se postigli željeni rezultati. Teško je u jednoj imaginarnoj političkoj karikaturi od države kakva je Bosna i Hercegovina i u jednom vremenu u kojem sa svih strana vreba zlo, uliti nadu budućim pokoljenjima u jedno bolje, ljepše i sretnije sutra pogotovo što i oni sami, osluškujući sredinu u kojoj žive, osjećaju da je tunel svakidašnjice prilično dugačak i da se svjetlo još dugo ne nazire. Još teže je uvjeriti ih da oni mogu i moraju promijeniti ovdašnje prilike ili bolje rečeno neprilike. Prije koju godinu Svjetski dan učitelja obilježen je pod geslom OBNOVA POČINJE OD NASTAVNIKA ODNOSNO UČITELJA što je i logično jer oni bi trebali biti inicijatori promjena u čovjeku, a samim tim i u društvu, ali stvarne promjene postojećeg stanja mogu donijeti samo nove generacije ljudi, ljudi koji će biti produkt ustrajnog rada svih prosvjetnih djelatnika u suradnja s roditeljima, starateljima kao i vjeroučiteljima. Tako odgojen, obrazovan i produhovljen čovjek može promijeniti ovoga postojećeg koji je prilično zatrovan raznim porocima u što uključujem i politiku koja je u većini slučajeva za mnoge postala opijum, opsesija, ovisnost koja pojedincu donosi korist, a zajednici štetu i propadanje bez kraja i dna.
Da je ipak moguće promijeniti takvog čovjeka kazuje i jednostavna priča Ivana Ićana Ramljaka „Kruh svetog Ante“ u kojoj stari lukavi švercer Matiša jeftinu kupuje bolesno june koje je imalo malo izgleda za preživljavanje, obećavši pritom da će dati pola od onoga što dobije za june kad ga proda, u kruh svetom Anti ukoliko, june ozdravi. Začudo, june je ozdravilo, a Matiša je dok je vodio june na Pazar smislio način kako će ispuniti dati zavjet sa što manje štete te na tržnici prodaje june tako što traži četiri puta više za priuzu nego za june. Sve to promatra dječak Pave kojeg je Matiša poveo sa sobom da mu pomogne. Kad je Matiša prodao june uputili su se u crkvu da Matiša ispuni svoj zavjet. U crkvi je Matiša onu jednu petinu prepolovio pa i od nje odvojio dvije novčanice jer mu se činilo da je i to puno sv. Anti. Jednu sitnu novčanicu dao je i dječaku pomolio se Bogu i izašao. Dječak je onu novčanicu koju je dobio od Matiše stavio u škrinju za milodare, a Matiša to nije primijetio. Kad je Matiša nakon izlaska iz crkve predložio da odu u gostionicu da se okrijepe, dječak je rekao da on nema novaca. Iznenađen, Matiša je upitao gdje mu je novčanica koju mu je dao u crkvi. Dječak je rekao da ju je stavio u kruh sv. Anti. Pa zašto si ti dao nisi se ti zavjetovao upitao je Matiša.
Da nas Bog ne skameni, odgovorio je dječak. I sam znaš koliko si obećao, a koliko si dao.
Te riječi iskrenog i bogobojaznog dječaka snažno su potresle starog švercera te se nešto u njemu prelomilo, iz onog zdravog oka kliznula je niz lice jedna suza pa je posegnuo za džep izvadio novčanicu za koju je dječak mogao kupiti sve što mu je majka rekla pa mu je čak i ostalo. Pritom se Matiši ruka nije zatresla iako se uvijek tresla kada se radilo o novcu.
To je samo jedan primjer kako mladi i neiskvareni mogu svojim postupcima mijenjati one koju svoju sreću grade na varkama i koji misle da i Boga mogu prevariti.
Eto, u takvom jednom pozitivnom razmišljanju i u jednom vedrom i veselom ozračju provedimo ovu večer.
Svim prosvjetnim djelatnicima čestitam Dan učitelja, a ostalim gostima želim da se ugodno i lijepo osjećaju.
Pozivam sada našeg župnika don Stipu Kneževića da nam uputi nekoliko prigodnih riječi i da nam udjeli Božji blagoslov.
Obilježavanje Svjetskog dana učitelja je prilika da se učiteljima bar na jedan dan pokloni zaslužena pozornost, za sve dane, mjesece i godine koje provode radeći s djecom. Cilj Svjetskog dana učitelja je pružiti podršku i društvenu važnost koju zaslužuju učitelji kako bi se osiguralo da oni u budućnosti ispunjavaju potrebe mladih generacija, ali i podizanje obrazovanja na razinu društvene važnosti koje zaslužuje.
Svim učiteljima, nastavnicima, profesorima, odgajateljima i stručnim suradnicima sretan Svjetski dan učitelja uz želje da uspješno nastave misiju obrazovanja i odgoja mladih.
Prigodni govor sindikalnog povjerenika Milana Topića
Pozdravljam cijenjene kolegice i kolege, drage goste i uzvanike kao i naše umirovljene kolege i kolegice koji su se odazvali našem pozivu. (Lijepo je da smo se vratili tradiciji zajedničkog obilježavanja Dana učitelja).
Bez obzira što ni ja, a vjerojatno ni vi, ne volite osobito nikakve govore, ipak, bilo bi nekako šuplje i prazno da se ne kaže ne ništa povodom Svjetskog dana učitelja.
Učiteljski posao, a pod pojmom učiteljski smatram posao svakog prosvjetnog djelatnika, iz perspektive neupućenog čovjeka, izgleda prelagan i zato, neki smatraju preplaćen, ali to ni izbliza nije tako. Težak je to, mukotrpan i iznad svega odgovoran posao koji zahtjeva veliko strpljenje, upornost i ustrajnost da bi se postigli željeni rezultati. Teško je u jednoj imaginarnoj političkoj karikaturi od države kakva je Bosna i Hercegovina i u jednom vremenu u kojem sa svih strana vreba zlo, uliti nadu budućim pokoljenjima u jedno bolje, ljepše i sretnije sutra pogotovo što i oni sami, osluškujući sredinu u kojoj žive, osjećaju da je tunel svakidašnjice prilično dugačak i da se svjetlo još dugo ne nazire. Još teže je uvjeriti ih da oni mogu i moraju promijeniti ovdašnje prilike ili bolje rečeno neprilike. Prije koju godinu Svjetski dan učitelja obilježen je pod geslom OBNOVA POČINJE OD NASTAVNIKA ODNOSNO UČITELJA što je i logično jer oni bi trebali biti inicijatori promjena u čovjeku, a samim tim i u društvu, ali stvarne promjene postojećeg stanja mogu donijeti samo nove generacije ljudi, ljudi koji će biti produkt ustrajnog rada svih prosvjetnih djelatnika u suradnja s roditeljima, starateljima kao i vjeroučiteljima. Tako odgojen, obrazovan i produhovljen čovjek može promijeniti ovoga postojećeg koji je prilično zatrovan raznim porocima u što uključujem i politiku koja je u većini slučajeva za mnoge postala opijum, opsesija, ovisnost koja pojedincu donosi korist, a zajednici štetu i propadanje bez kraja i dna.
Da je ipak moguće promijeniti takvog čovjeka kazuje i jednostavna priča Ivana Ićana Ramljaka „Kruh svetog Ante“ u kojoj stari lukavi švercer Matiša jeftinu kupuje bolesno june koje je imalo malo izgleda za preživljavanje, obećavši pritom da će dati pola od onoga što dobije za june kad ga proda, u kruh svetom Anti ukoliko, june ozdravi. Začudo, june je ozdravilo, a Matiša je dok je vodio june na Pazar smislio način kako će ispuniti dati zavjet sa što manje štete te na tržnici prodaje june tako što traži četiri puta više za priuzu nego za june. Sve to promatra dječak Pave kojeg je Matiša poveo sa sobom da mu pomogne. Kad je Matiša prodao june uputili su se u crkvu da Matiša ispuni svoj zavjet. U crkvi je Matiša onu jednu petinu prepolovio pa i od nje odvojio dvije novčanice jer mu se činilo da je i to puno sv. Anti. Jednu sitnu novčanicu dao je i dječaku pomolio se Bogu i izašao. Dječak je onu novčanicu koju je dobio od Matiše stavio u škrinju za milodare, a Matiša to nije primijetio. Kad je Matiša nakon izlaska iz crkve predložio da odu u gostionicu da se okrijepe, dječak je rekao da on nema novaca. Iznenađen, Matiša je upitao gdje mu je novčanica koju mu je dao u crkvi. Dječak je rekao da ju je stavio u kruh sv. Anti. Pa zašto si ti dao nisi se ti zavjetovao upitao je Matiša.
Da nas Bog ne skameni, odgovorio je dječak. I sam znaš koliko si obećao, a koliko si dao.
Te riječi iskrenog i bogobojaznog dječaka snažno su potresle starog švercera te se nešto u njemu prelomilo, iz onog zdravog oka kliznula je niz lice jedna suza pa je posegnuo za džep izvadio novčanicu za koju je dječak mogao kupiti sve što mu je majka rekla pa mu je čak i ostalo. Pritom se Matiši ruka nije zatresla iako se uvijek tresla kada se radilo o novcu.
To je samo jedan primjer kako mladi i neiskvareni mogu svojim postupcima mijenjati one koju svoju sreću grade na varkama i koji misle da i Boga mogu prevariti.
Eto, u takvom jednom pozitivnom razmišljanju i u jednom vedrom i veselom ozračju provedimo ovu večer.
Svim prosvjetnim djelatnicima čestitam Dan učitelja, a ostalim gostima želim da se ugodno i lijepo osjećaju.
Pozivam sada našeg župnika don Stipu Kneževića da nam uputi nekoliko prigodnih riječi i da nam udjeli Božji blagoslov.
Tekst i foto: Nikica Beljo
