Planina Ravašnica, tako blizu, a ipak daleko, rekli bi mnogi. Zbog činjenice da je u Domovinskom ratu na njoj bila prva crta obrane, samo se rijetki još uvijek usude popeti na Ravašnicu i njen najviši vrh Straža. Iako postoji realna opasnost od mina, uz poštivanje uputa i praćenja znakova upozorenja, uspon je siguran.
Za članove HPD “Rama”, Ravašnica je već odavno sigurna zona i na njoj su bili u svim godišnjim dobima.
Nastavljajući s tradicijom organiziranja uspona za vrijeme božićnih blagdana, izbor je bila planina Ravašnica i kota Straža.
Svi oni koji su barem jednom prošli regionalnom cestom Rama – Tomislavgrad, zasigurno su zamijetili dominantnu uzvisinu na sjeveroistočnoj strani Ravanjskog polja, koja se nadvila nad cijeli taj prostor i koja svojim izgledom i položajem “opravdava” naziv – Straža.
Kada nema snijega, uspon u prosjeku traje 40-ak minuta i nije osobito težak., tek toliko da se tijelo navikne na prirodno okruženje i čist planinski zrak.
Zbog sigurnosnih razloga, uspon vodi makadamskim putom koji je napravljen za vrijeme Domovinskog rata i koji dolazi nekih tristotinjak metara ispod Straže.
Prolazeći sada ovim putom, teško je i zamisliti što se događalo prije dvadeset i devet godina i da je to bio prostor na kojemu se često ginulo. Kao nijemi svjedoci i potsjetnici na stradanja ramske mladosti stoje spomen obilježja poginulim braniteljima. Na samom vrhu, nalazi se spomen obilježje Davidu i Marku Brajko, čije postavljanje su inicirali upravo članovi HPD “Rama”.
Iako je bio sunčan dan i relativno toplo za ovaj period godine, ledeni sjeverac nije dopuštao dulje zadržavanje na Straži, nego požurivao natrag prema nižim predjelima.
Božićni uspon na Ravašnicu, iako relativno kratak (3600 metara i toliko nazad), samo je nastavak tradicije božićnih uspona koji se prakticiraju svake godine na neku od ramskih planina, ali i završetak ciklusa i aktivnosti na terenu za ovu godinu. HPD “Rama” svima želi sretan Božić i Novu godinu!
Za članove HPD “Rama”, Ravašnica je već odavno sigurna zona i na njoj su bili u svim godišnjim dobima.
Nastavljajući s tradicijom organiziranja uspona za vrijeme božićnih blagdana, izbor je bila planina Ravašnica i kota Straža.
Svi oni koji su barem jednom prošli regionalnom cestom Rama – Tomislavgrad, zasigurno su zamijetili dominantnu uzvisinu na sjeveroistočnoj strani Ravanjskog polja, koja se nadvila nad cijeli taj prostor i koja svojim izgledom i položajem “opravdava” naziv – Straža.
Kada nema snijega, uspon u prosjeku traje 40-ak minuta i nije osobito težak., tek toliko da se tijelo navikne na prirodno okruženje i čist planinski zrak.
Zbog sigurnosnih razloga, uspon vodi makadamskim putom koji je napravljen za vrijeme Domovinskog rata i koji dolazi nekih tristotinjak metara ispod Straže.
Prolazeći sada ovim putom, teško je i zamisliti što se događalo prije dvadeset i devet godina i da je to bio prostor na kojemu se često ginulo. Kao nijemi svjedoci i potsjetnici na stradanja ramske mladosti stoje spomen obilježja poginulim braniteljima. Na samom vrhu, nalazi se spomen obilježje Davidu i Marku Brajko, čije postavljanje su inicirali upravo članovi HPD “Rama”.
Iako je bio sunčan dan i relativno toplo za ovaj period godine, ledeni sjeverac nije dopuštao dulje zadržavanje na Straži, nego požurivao natrag prema nižim predjelima.
Božićni uspon na Ravašnicu, iako relativno kratak (3600 metara i toliko nazad), samo je nastavak tradicije božićnih uspona koji se prakticiraju svake godine na neku od ramskih planina, ali i završetak ciklusa i aktivnosti na terenu za ovu godinu. HPD “Rama” svima želi sretan Božić i Novu godinu!
