Volite li ukiseljeno povrće, kiseli krastavci su uvijek dobar izbor, no kiseli kupus zauzima posebno mjesto kao glavni izvor vitamina C tijekom zime. Ključ uspjeha leži u pravilnom postupku kiseljenja, čuvanju i odabiru pravog trenutka za početak procesa kako bi kupus bio spreman kada ga najviše trebate.
Najbolje vrijeme za kiseljenje kupusa je sredina listopada, osobito u Lici gdje su klimatski uvjeti idealni za ovaj proces. Ako su vremenski uvjeti neuobičajeni, kiseljenje se može pomaknuti prema kraju mjeseca kako bi se produljio rok trajanja kupusa. Proces biofermentacije zahtijeva stabilne temperature između 18 i 21 stupanj Celzijusa, što omogućuje da se kupus brzo i kvalitetno ukiseli. Ako temperatura prijeđe 22 stupnja, postoji rizik da kupus promijeni boju i da se pojavi bijela naslaga na vrhu bačve—a to su znakovi da treba zaustaviti fermentaciju kako bi se spriječilo kvarenje.
Fermentacija kiselog kupusa obično traje do četiri tjedna. Ako započnete proces krajem rujna, možete računati da ćete već u listopadu ili početkom studenog imati ukusno kiselo zelje. Za dugotrajnije čuvanje, ako primijetite da se stvara “cvijet” i da je kupus pred kvarom, u bačvu se može dodati vinova loza kako bi se prekinuo proces fermentacije. Tako će se kupus moći čuvati gotovo cijelu zimu i uživati u njegovom okusu do ranog proljeća.
Glavice tek ubranog kupusa treba ostaviti da odstoje nekoliko dana na hladnom mjestu. Zatim ih treba oprati, očistiti oštećene listove i izdubiti korijen kako bi se napravila udubina. Glavice se slažu jedna po jedna u čistu bačvu, a svaka udubina napuni se solju. Po želji, udubine se mogu ispuniti četvrtinama kupusa koje se također lagano posole. Nakon što je sav kupus posložen, ostavi se da odstoji preko noći.
Sutradan se kupus prelije vodom tako da bude potpuno potopljen. Za opterećenje se koristi teški, čisti kamen ili boca napunjena vodom kako bi se pritisnuo kupus. Nakon 24 sata otvori se bačva, provjeri se razina vode i okus salamure. Ako nije dovoljno slano, po potrebi se doda još soli i bačva se ponovno zatvori. Svaki dan sljedećih sedam dana salamura se propuhuje čistim crijevom kako bi se sol što bolje otopila i voda ostala bistra.
Nakon 7 do 10 dana kupus bi trebao promijeniti boju i početi fermentirati. Kupus će biti potpuno ukiseljen i spreman za konzumaciju nakon otprilike četiri tjedna. Kako bi se spriječilo kvarenje, uvijek treba paziti da je kupus potpuno potopljen u salamuri. Redovita kontrola i održavanje higijene ključni su za uspješan proces kiseljenja. Ako se primijeti bijela naslaga na površini, dodavanje vinove loze u bačvu može pomoći u zaustavljanju fermentacije i očuvanju kupusa.
Najbolje vrijeme za kiseljenje kupusa je sredina listopada, osobito u Lici gdje su klimatski uvjeti idealni za ovaj proces. Ako su vremenski uvjeti neuobičajeni, kiseljenje se može pomaknuti prema kraju mjeseca kako bi se produljio rok trajanja kupusa. Proces biofermentacije zahtijeva stabilne temperature između 18 i 21 stupanj Celzijusa, što omogućuje da se kupus brzo i kvalitetno ukiseli. Ako temperatura prijeđe 22 stupnja, postoji rizik da kupus promijeni boju i da se pojavi bijela naslaga na vrhu bačve—a to su znakovi da treba zaustaviti fermentaciju kako bi se spriječilo kvarenje.
Fermentacija kiselog kupusa obično traje do četiri tjedna. Ako započnete proces krajem rujna, možete računati da ćete već u listopadu ili početkom studenog imati ukusno kiselo zelje. Za dugotrajnije čuvanje, ako primijetite da se stvara “cvijet” i da je kupus pred kvarom, u bačvu se može dodati vinova loza kako bi se prekinuo proces fermentacije. Tako će se kupus moći čuvati gotovo cijelu zimu i uživati u njegovom okusu do ranog proljeća.
Glavice tek ubranog kupusa treba ostaviti da odstoje nekoliko dana na hladnom mjestu. Zatim ih treba oprati, očistiti oštećene listove i izdubiti korijen kako bi se napravila udubina. Glavice se slažu jedna po jedna u čistu bačvu, a svaka udubina napuni se solju. Po želji, udubine se mogu ispuniti četvrtinama kupusa koje se također lagano posole. Nakon što je sav kupus posložen, ostavi se da odstoji preko noći.
Sutradan se kupus prelije vodom tako da bude potpuno potopljen. Za opterećenje se koristi teški, čisti kamen ili boca napunjena vodom kako bi se pritisnuo kupus. Nakon 24 sata otvori se bačva, provjeri se razina vode i okus salamure. Ako nije dovoljno slano, po potrebi se doda još soli i bačva se ponovno zatvori. Svaki dan sljedećih sedam dana salamura se propuhuje čistim crijevom kako bi se sol što bolje otopila i voda ostala bistra.
Nakon 7 do 10 dana kupus bi trebao promijeniti boju i početi fermentirati. Kupus će biti potpuno ukiseljen i spreman za konzumaciju nakon otprilike četiri tjedna. Kako bi se spriječilo kvarenje, uvijek treba paziti da je kupus potpuno potopljen u salamuri. Redovita kontrola i održavanje higijene ključni su za uspješan proces kiseljenja. Ako se primijeti bijela naslaga na površini, dodavanje vinove loze u bačvu može pomoći u zaustavljanju fermentacije i očuvanju kupusa.
