U svojoj tužbama protiv Švedske, primalje Ellinor Grimmark i Linda Steen tvrdile su kako onemogućavanje zapošljavanja zbog njihovih uvjerenja predstavlja kršenje prava na slobodu savjesti i vjeroispovijesti, no Europski sud za ljudska prava u Strassborgu (dalje: ESLJP) nije želio prihvatiti njihov slučaj i time na neki način opravdao prethodne presude švedskih sudova.
Kako prenosi CNA, u obrazloženju suda navodi se kako odluke švedskih sudova ne predstavljaju kršenje prava na slobodu savjesti i vjeroispovijesti, te kako švedske vlasti imaju pravo „tražiti da zaposlenici obavljaju sve dužnosti vezane uz radno mjesto“, izazvalo je oduševljenje u svjetskim, ali i domaćim krugovima koji zagovaraju ukidanje priziva savjesti u ime „prava na uslugu pobačaja“, no za zamjenika ravnatelja međunarodne pravne organizacije ADF International Roberta Clarkea odluka ESLJP-a je razočaravajuća.
„Razočarani smo odlukom suda da ne prihvati slučaj gđe. Grimmark i Steen. Pozitivna odluka ESLJP-a bila bi važan korak u zaštiti prava na slobodu savjesti. Zdravstvenim radnicima morao bi biti omogućen rad bez prisiljavanja na izbor između uvjerenja i njihovih karijera. Sloboda savjesti zaštićena je kao temeljno pravo u gotovo svim europskim državama“, kazao je Clarke, dodavši kako je Europski sud za ljudska prava propustio priliku još jednom potvrditi pravo na slobodu savjesti.
Odluku Europskog suda za ljudska prava komentirao je i Gregor Puppinck iz Europskog centra za zakon i pravdu naglasivši kako je „troje sudaca Europskog suda za ljudska prava uskratilo europskim primaljama jamstvo na njihovo pravo na priziv savjesti kod pobačaja“, te proglasilo kako je pristup pobačaju iznad poštivanja osobne slobode savjesti, a što može imati posljedice na čitavu medicinsku struku.
Puppinck upozorava kako suci ESLJP-a nisu uvažili činjenice da su primalje ponudile nadoknaditi svoje nesudjelovanje kod pobačaja obavljanjem drugih poslova, da svojim prizivom savjesti nijedna od njih nije ugrozila pristup pobačaju u Švedskoj, te da Konvencija o ljudskim pravima jamči slobodu savjesti, ali ne i „pravo na pobačaj“.
Ova odluka poručuje vladama da smiju odbaciti klauzule koje se odnose na priziv savjesti, bez straha od posljedica pred Europskim sudom za ljudska prava. Ovo je veliki korak unatrag za slobodu savjesti, načinjen od strane Suda koji za sebe tvrdi da je „savjest Europe“.
Začuđujuće je, smatra Puppinck, što je o ovako važnom slučaju odlučivalo samo troje sudaca, a ne vijeće od sedam odnosno Veliko vijeće od 17 sudaca, budući da vijeća od troje sudaca redovito rješavaju rutinske slučajeve, primjenjujući prethodnim odlukama utemeljene zakonske principe. Također, važno je naglasiti kako mišljenje suda nije doneseno u obliku presude na koju je moguće uložiti žalbu, već u obliku konačne odluke.
„Ova je odluka rezultat međunarodne kampanje vođene od strane nekih civilnih udruga koje promiču pobačaj, a koje već 15 godina nastoje ukloniti klauzu o prizivu savjesti kod pobačaja na temelju tvrdnje kako takva klauza „stigmatizira pobačaj“ i ugrožava njegovo obavljanje. Činjenica je kako je u nekim zemljama raste broj osoba koje odbijaju obavljati pobačaje, a što je rezultat napretka u metodi ultrazvuka i prenatalnoj medicini“, piše Puppinck, dodajući kako je dvoje od troje sudaca koji su sudjelovali u donošenju ove odluke, tijekom svoje karijere bilo uključeno u feminističke pokrete koji promiču apsolutno pravo na pobačaj, piše Bitno.net.
Podsjećamo, slučaj švedske primalje Ellinor Grimmark započeo je 2013. godine kada klinika Höglandssjukhuset odbacila njezinu prijavu za posao zbog odbijanja sudjelovanja u pobačajima.
“Nisam mogla u tome sudjelovati”, kazala je Grimmark u jednom razgovoru, prisjetivši se slučaja njezine kolegice koja je na rukama držala još uvijek živo pobačeno dijete koje se gotovo sat vremena borilo za život.
Nekoliko mjeseci kasnije, Grimmark se prijavila za posao u klinici Ryhoys, no dobila je odgovor kako osoba koja odbija sudjelovati u pobačajima ne može raditi u klinici za ženske bolesti i porodništvo. Konačno, Grimmark je pronašla posao u bolnici Värnamo, no nakon što je doznala za njezinu tužbu protiv prve klinike, uprava bolnice odbila ju je zaposliti.
Grimmark je u međuvremenu izgubila dvije tužbe pred švedskim sudovima i morala je platiti sudske troškove od 109 tisuća američkih dolara.
U travnju 2017. godine, nakon tri godine pravnih bitki, švedski prizivni sud odbacio je tužbu primalje Ellinor Grimmark kojoj je zbog odbijanja da sudjeluje u pobačajima onemogućen rad u tri bolnice. U njezinom slučaju, kao i u slučaju Linde Steen, švedski sudovi presudili su kako bolnice koje su ih odbile zaposliti svoju odluku nisu donijele zbog neslaganja s religijskim uvjerenjima, već stoga što nisu bile spremne „izvršavati dužnosti koje spadaju u opis posla”.
Nažalost, švedske primalje nemaju pravo na žalbu pred Europskim sudom za ljudska prava koji, prema izvješću ADF Internationala, prihvati saslušati samo 6% od ukupnog broja pristiglih tužbi.
Slučaj švedskih primalja podsjeća nas na slučaj kninske primalje Jage Stojak. koja je 2015. godine iz stih razloga kao i njezina švedska kolegica, ostala bez posla u kninskoj bolnici “Hrvatski ponos”. Jaga Stojak otkaz je dobila jer kao katolkinja i zbog vjerskih razloga nije htjela sudjelovati u pobačajima. Ravnateljica bolnice tada se pozvala na Zakon o radu, no njezina je odluka naišla na kritike Hrvatske liječničke komore i hrvatskih liječnika, koji zagovaraju pravo na prigovor savjesti – pravo na koje se prema neslužbenim statistikama poziva 75 hrvatskih ginekologa.
Nakon što je sud uvažio njezinu tužbu, Jaga Stojak vraćena je na posao. U razgovoru za medije kninska je primalja izjavila kako je sretna što i dalje može raditi posao koji voli, te da joj nitko ne može uskratiti pravo na prigovor savjesti.
"Otkuda nekome pravo da mene tjera i uskraćuje mi pravo na grižnju savjesti, što mi je na kraju i Ustavom zagarantirano. Znate što, ja sam i kršćanka, iz velike kršćanske obitelji, a i na kraju da i nisam i da sam i najveći ateist, ja sam protiv toga. Meni je to nešto što mi se ne sviđa i ja to ne mogu raditi. Meni je to osobno ubojstvo. U mom primaljskom zakonu također stoji da je primalja ta koja je dužna da dijete čuva od začeća do rođenja", kazala je Jaga Stojak.
Nažalost, slučaj švedskih primalja nije imao ovakav epilog, a koje će biti posljedice odluke ESLJP-a pokazat će vrijeme.
Kako prenosi CNA, u obrazloženju suda navodi se kako odluke švedskih sudova ne predstavljaju kršenje prava na slobodu savjesti i vjeroispovijesti, te kako švedske vlasti imaju pravo „tražiti da zaposlenici obavljaju sve dužnosti vezane uz radno mjesto“, izazvalo je oduševljenje u svjetskim, ali i domaćim krugovima koji zagovaraju ukidanje priziva savjesti u ime „prava na uslugu pobačaja“, no za zamjenika ravnatelja međunarodne pravne organizacije ADF International Roberta Clarkea odluka ESLJP-a je razočaravajuća.
„Razočarani smo odlukom suda da ne prihvati slučaj gđe. Grimmark i Steen. Pozitivna odluka ESLJP-a bila bi važan korak u zaštiti prava na slobodu savjesti. Zdravstvenim radnicima morao bi biti omogućen rad bez prisiljavanja na izbor između uvjerenja i njihovih karijera. Sloboda savjesti zaštićena je kao temeljno pravo u gotovo svim europskim državama“, kazao je Clarke, dodavši kako je Europski sud za ljudska prava propustio priliku još jednom potvrditi pravo na slobodu savjesti.
Odluku Europskog suda za ljudska prava komentirao je i Gregor Puppinck iz Europskog centra za zakon i pravdu naglasivši kako je „troje sudaca Europskog suda za ljudska prava uskratilo europskim primaljama jamstvo na njihovo pravo na priziv savjesti kod pobačaja“, te proglasilo kako je pristup pobačaju iznad poštivanja osobne slobode savjesti, a što može imati posljedice na čitavu medicinsku struku.
Puppinck upozorava kako suci ESLJP-a nisu uvažili činjenice da su primalje ponudile nadoknaditi svoje nesudjelovanje kod pobačaja obavljanjem drugih poslova, da svojim prizivom savjesti nijedna od njih nije ugrozila pristup pobačaju u Švedskoj, te da Konvencija o ljudskim pravima jamči slobodu savjesti, ali ne i „pravo na pobačaj“.
Ova odluka poručuje vladama da smiju odbaciti klauzule koje se odnose na priziv savjesti, bez straha od posljedica pred Europskim sudom za ljudska prava. Ovo je veliki korak unatrag za slobodu savjesti, načinjen od strane Suda koji za sebe tvrdi da je „savjest Europe“.
Začuđujuće je, smatra Puppinck, što je o ovako važnom slučaju odlučivalo samo troje sudaca, a ne vijeće od sedam odnosno Veliko vijeće od 17 sudaca, budući da vijeća od troje sudaca redovito rješavaju rutinske slučajeve, primjenjujući prethodnim odlukama utemeljene zakonske principe. Također, važno je naglasiti kako mišljenje suda nije doneseno u obliku presude na koju je moguće uložiti žalbu, već u obliku konačne odluke.
„Ova je odluka rezultat međunarodne kampanje vođene od strane nekih civilnih udruga koje promiču pobačaj, a koje već 15 godina nastoje ukloniti klauzu o prizivu savjesti kod pobačaja na temelju tvrdnje kako takva klauza „stigmatizira pobačaj“ i ugrožava njegovo obavljanje. Činjenica je kako je u nekim zemljama raste broj osoba koje odbijaju obavljati pobačaje, a što je rezultat napretka u metodi ultrazvuka i prenatalnoj medicini“, piše Puppinck, dodajući kako je dvoje od troje sudaca koji su sudjelovali u donošenju ove odluke, tijekom svoje karijere bilo uključeno u feminističke pokrete koji promiču apsolutno pravo na pobačaj, piše Bitno.net.
Podsjećamo, slučaj švedske primalje Ellinor Grimmark započeo je 2013. godine kada klinika Höglandssjukhuset odbacila njezinu prijavu za posao zbog odbijanja sudjelovanja u pobačajima.
“Nisam mogla u tome sudjelovati”, kazala je Grimmark u jednom razgovoru, prisjetivši se slučaja njezine kolegice koja je na rukama držala još uvijek živo pobačeno dijete koje se gotovo sat vremena borilo za život.
Nekoliko mjeseci kasnije, Grimmark se prijavila za posao u klinici Ryhoys, no dobila je odgovor kako osoba koja odbija sudjelovati u pobačajima ne može raditi u klinici za ženske bolesti i porodništvo. Konačno, Grimmark je pronašla posao u bolnici Värnamo, no nakon što je doznala za njezinu tužbu protiv prve klinike, uprava bolnice odbila ju je zaposliti.
Grimmark je u međuvremenu izgubila dvije tužbe pred švedskim sudovima i morala je platiti sudske troškove od 109 tisuća američkih dolara.
U travnju 2017. godine, nakon tri godine pravnih bitki, švedski prizivni sud odbacio je tužbu primalje Ellinor Grimmark kojoj je zbog odbijanja da sudjeluje u pobačajima onemogućen rad u tri bolnice. U njezinom slučaju, kao i u slučaju Linde Steen, švedski sudovi presudili su kako bolnice koje su ih odbile zaposliti svoju odluku nisu donijele zbog neslaganja s religijskim uvjerenjima, već stoga što nisu bile spremne „izvršavati dužnosti koje spadaju u opis posla”.
Nažalost, švedske primalje nemaju pravo na žalbu pred Europskim sudom za ljudska prava koji, prema izvješću ADF Internationala, prihvati saslušati samo 6% od ukupnog broja pristiglih tužbi.
Slučaj švedskih primalja podsjeća nas na slučaj kninske primalje Jage Stojak. koja je 2015. godine iz stih razloga kao i njezina švedska kolegica, ostala bez posla u kninskoj bolnici “Hrvatski ponos”. Jaga Stojak otkaz je dobila jer kao katolkinja i zbog vjerskih razloga nije htjela sudjelovati u pobačajima. Ravnateljica bolnice tada se pozvala na Zakon o radu, no njezina je odluka naišla na kritike Hrvatske liječničke komore i hrvatskih liječnika, koji zagovaraju pravo na prigovor savjesti – pravo na koje se prema neslužbenim statistikama poziva 75 hrvatskih ginekologa.
Nakon što je sud uvažio njezinu tužbu, Jaga Stojak vraćena je na posao. U razgovoru za medije kninska je primalja izjavila kako je sretna što i dalje može raditi posao koji voli, te da joj nitko ne može uskratiti pravo na prigovor savjesti.
"Otkuda nekome pravo da mene tjera i uskraćuje mi pravo na grižnju savjesti, što mi je na kraju i Ustavom zagarantirano. Znate što, ja sam i kršćanka, iz velike kršćanske obitelji, a i na kraju da i nisam i da sam i najveći ateist, ja sam protiv toga. Meni je to nešto što mi se ne sviđa i ja to ne mogu raditi. Meni je to osobno ubojstvo. U mom primaljskom zakonu također stoji da je primalja ta koja je dužna da dijete čuva od začeća do rođenja", kazala je Jaga Stojak.
Nažalost, slučaj švedskih primalja nije imao ovakav epilog, a koje će biti posljedice odluke ESLJP-a pokazat će vrijeme.
