Nakon što je ruski avion povrijedio zračni prostor Turske, vlasti ove zemlje su prvi put zaprijetile da će obustaviti realizaciju zajedničkog plinskog projekta „Turski tok”. Prema riječima stručnjaka RBTH, prijetnja nije realna, međutim, budućnost ruskog tržišta plina u velikoj mjeri ovisi o stavu Turske…
„Obustavljanje projekta ᾿Turski tok᾿ zbog nezadovoljstva Turske politikom Rusije u Siriji je teško moguće, prije svega zbog interesa Turske za opskrbljivanje resursima i za povećanje uloge ove zemlje na energetskom tržištu EU nakon puštanja u rad ovog projekta”, rekao je za RBTH Ivan Kapitonov, docent Instituta za državnu službu i menadžment Ruske akademije nacionalne privrede i javne uprave.
Prema njegovim riječima, turska strana će prije zahtijevati veći popust za kupovinu ruskog plina, nego što će realno prijetiti zatvaranjem projekta.
Prema riječima analitičara Investicijske kompanije „Premijer” Sergeja Iljina, izjava turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana nosi, najvjerojatnije, političku poruku, a ne ekonomsku, i namijenjena je unutarnjoj publici.
„Turska dobiva iz Rusiju oko 60% plina (27 milijarde kubnih metara u 2014. godini), i usprkos formalno dostupnim alternativama, ova količina bi mogla samo zamijeniti ukoliko stvori novu infrastrukturu, izgradi nove plinovode i terminale za skladištenje plina”, ističe Kapitonov. (poslovnipuls.com)
„Obustavljanje projekta ᾿Turski tok᾿ zbog nezadovoljstva Turske politikom Rusije u Siriji je teško moguće, prije svega zbog interesa Turske za opskrbljivanje resursima i za povećanje uloge ove zemlje na energetskom tržištu EU nakon puštanja u rad ovog projekta”, rekao je za RBTH Ivan Kapitonov, docent Instituta za državnu službu i menadžment Ruske akademije nacionalne privrede i javne uprave.
Prema njegovim riječima, turska strana će prije zahtijevati veći popust za kupovinu ruskog plina, nego što će realno prijetiti zatvaranjem projekta.
Prema riječima analitičara Investicijske kompanije „Premijer” Sergeja Iljina, izjava turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana nosi, najvjerojatnije, političku poruku, a ne ekonomsku, i namijenjena je unutarnjoj publici.
„Turska dobiva iz Rusiju oko 60% plina (27 milijarde kubnih metara u 2014. godini), i usprkos formalno dostupnim alternativama, ova količina bi mogla samo zamijeniti ukoliko stvori novu infrastrukturu, izgradi nove plinovode i terminale za skladištenje plina”, ističe Kapitonov. (poslovnipuls.com)
