Majstori na građevini, ugostitelji i vozači tražena su radna snaga na primorju pred početak ljetne turističke sezone. Trebinjci su do sada, uglavnom, odlazili da rade u crnogorsko primorje, a u posljednje vrijeme sve je više poslodavaca iz Dubrovnika koji dolaze u ovaj grad u potrazi za radnom snagom. Već neko vrijeme građevinski radnici odlaze u susjednu Hrvatsku pošto su dnevnice dva do tri puta veće nego na jugu Republike Srpske i kreću se i do 100 KM. U Trebinju je prije nekoliko dana osvanuo i neobičan oglas.
''Tražim zidara. Dnevnica 100 KM'', napisano je na oglasu uz broj telefona za informacije i prijave. Da radna snaga iz Hrvatske odlazi u bogatije zemlje, a Hercegovci šansu da nešto više zarade vide u graničnom pojasu EU postalo je jasno i vlasnicima trebinjskih građevinskih tvrtki, pa su pojedini, da bi zadržali radnike, podigli dnevnice građevinarima.
''Dnevnice su nešto veće nego do sada. Kod nas građevinski radnici dnevno mogu zaraditi od 30 do 55 KM uz jedan obrok'', rečeno je EuroBlicu u jednoj građevinskoj firmi. U ovom poduzeću kažu da pošto su veliko poduzeće radnike, uglavnom, ne angažiraju pojedinačno, već kao podizvođače uzimaju druge tvrtke, pa se odlazak građevinara puno i ne osjeti.
''Radnici u Trebinje dolaze iz unutrašnjosti BiH. To je kao kružni tok, svi idu gdje misle da je bolja zarada. Jedni dolaze u Hercegovinu, drugi idu u Dubrovnik ili na crnogorsko primorje. Uvijek se snađemo'', objašnjavaju u ovom poduzeću. Osim građevinara tražena radna snaga pred ljetnu sezonu na dubrovačkom primorju su konobari i kuhari. Prema saznanjima „EuroBlica“ odlazak u susjedstvo najavili su i pojedini konobari iz trebinjskih hotela.
''Nekoliko posljednjih godina u Trebinju vodim radnike u kuhinji za restoran u Dubrovniku u ljetnoj sezoni. Do sada sam bio zadovoljan radnom snagom'', kaže za EuroBlic vlasnik jednog dubrovačkog ugostiteljskog objekta. Priznaje da mu je supruga iz trebinjskog kraja, pa ima i više poznanika i bolje preporuke. Tražena radna snaga su i spremačice i njegovateljice starih osoba.
''Već neko vrijeme brinem o starici u Dubrovniku. Plata je 600 eura, a radim svaki drugi mjesec. Zadovoljna sam uvjetima i plaćom'', priča jedna trebinjska umirovljenica. Ona dodaje da je sretna što je uspjela dopuniti kućni proračun, pošto joj je tvrtka u kojoj je radila propala nakon privatizacije, pa je mirovina jako mala. Granica Europske unije sve je labavija kada je susjedska svakodnevnica u pitanju.
Trebinje za Dubrovčane, koji su redovni gosti na jugu Hercegovine, više nije samo mjesto jeftinije kupovine i dobre hrane, nego i izvjesna burza rada. Susjedni Dubrovnik za Trebinjce, osim primamljive destinacije za kupanje i šetnju, postao je mjesto za bolju zaradu. Radici za posao na hrvatskom primorju se snalaze bez posredovanja Zavoda za zapošljavanje, jer Hrvatska i BiH još nemaju potpisan sporazum u ovoj oblasti.
''Tražim zidara. Dnevnica 100 KM'', napisano je na oglasu uz broj telefona za informacije i prijave. Da radna snaga iz Hrvatske odlazi u bogatije zemlje, a Hercegovci šansu da nešto više zarade vide u graničnom pojasu EU postalo je jasno i vlasnicima trebinjskih građevinskih tvrtki, pa su pojedini, da bi zadržali radnike, podigli dnevnice građevinarima.
''Dnevnice su nešto veće nego do sada. Kod nas građevinski radnici dnevno mogu zaraditi od 30 do 55 KM uz jedan obrok'', rečeno je EuroBlicu u jednoj građevinskoj firmi. U ovom poduzeću kažu da pošto su veliko poduzeće radnike, uglavnom, ne angažiraju pojedinačno, već kao podizvođače uzimaju druge tvrtke, pa se odlazak građevinara puno i ne osjeti.
''Radnici u Trebinje dolaze iz unutrašnjosti BiH. To je kao kružni tok, svi idu gdje misle da je bolja zarada. Jedni dolaze u Hercegovinu, drugi idu u Dubrovnik ili na crnogorsko primorje. Uvijek se snađemo'', objašnjavaju u ovom poduzeću. Osim građevinara tražena radna snaga pred ljetnu sezonu na dubrovačkom primorju su konobari i kuhari. Prema saznanjima „EuroBlica“ odlazak u susjedstvo najavili su i pojedini konobari iz trebinjskih hotela.
''Nekoliko posljednjih godina u Trebinju vodim radnike u kuhinji za restoran u Dubrovniku u ljetnoj sezoni. Do sada sam bio zadovoljan radnom snagom'', kaže za EuroBlic vlasnik jednog dubrovačkog ugostiteljskog objekta. Priznaje da mu je supruga iz trebinjskog kraja, pa ima i više poznanika i bolje preporuke. Tražena radna snaga su i spremačice i njegovateljice starih osoba.
''Već neko vrijeme brinem o starici u Dubrovniku. Plata je 600 eura, a radim svaki drugi mjesec. Zadovoljna sam uvjetima i plaćom'', priča jedna trebinjska umirovljenica. Ona dodaje da je sretna što je uspjela dopuniti kućni proračun, pošto joj je tvrtka u kojoj je radila propala nakon privatizacije, pa je mirovina jako mala. Granica Europske unije sve je labavija kada je susjedska svakodnevnica u pitanju.
Trebinje za Dubrovčane, koji su redovni gosti na jugu Hercegovine, više nije samo mjesto jeftinije kupovine i dobre hrane, nego i izvjesna burza rada. Susjedni Dubrovnik za Trebinjce, osim primamljive destinacije za kupanje i šetnju, postao je mjesto za bolju zaradu. Radici za posao na hrvatskom primorju se snalaze bez posredovanja Zavoda za zapošljavanje, jer Hrvatska i BiH još nemaju potpisan sporazum u ovoj oblasti.
