Još u proljeće 2012. godine državljani BiH počeli su s dragovoljnim odlascima na ratišta u Siriju. Tada su sigurnosno-obavještajne službe evidentirale tek 15-ak takvih odlazak na koje uopće u tom trenutku nisu preventivno reagirali. Širenjem ratnih sukoba u toj bliskoistočnoj državi tijekom 2013., broj odlazaka bh. državljana se naglo povećava i te godine tamo odlazi 114 bh. državljana.
Bh. ratnici u Iraku i Siriji
Godinu dana kasnije, kada su bh. vlasti poduzele mjere sprečavanja odlaska na ratišta u Siriju i Irak, 19 bh. državljana ipak se preko dobro organizirane mreže pridružilo tz. vojsci ISIL-a, dok u osam slučajeva nije bilo moguće pouzdano utvrditi vrijeme odlaska i mogućeg povratka. Ovi podaci s još puno zanimljivih pojedinosti izneseni su u studiji pod nazivom "Zov rata u Siriji i bosanskohercegovački kontingent stranih boraca" koju su za potrebe Atlantske inicijative, napravili dr. sc. Vlado Azinović i Muhamed Jusić, islamski teolog i publicist, a u kojoj su korištena svjedočanstva sudionika rata u Siriji i Iraku, kao i materijali kojima raspolažu obavještajne i policijske službe u BiH, piše Večernji list.
Istraživanjem je utvrđeno da su državljani BiH do Sirije, a kasnije i Iraka točnije na prostor koji nadziru postrojbe tzv. vojske ISIL, najčešće putovali zrakoplovom iz Međunarodnog aerodroma Sarajevo, po pravilu letovima za Istanbul. Put su potom nastavljali unutarnjim linijama turskih zrakoplovnih tvrtki, obično do gradova neposredno uz granicu sa Sirijom, najčešće do Gaziantepa, pa dalje kopnom do Killisa i Azaza. Druga najčešće korištena ruta vodila je zrakoplovom od Istanbula do Hataya, te kopnom do Reyhanlija i graničnog prijelaza Bab al-Hawa te dalje do Alepa (Halep) u Siriji. Takav put bio je prilično jeftin, a karta od Sarajeva preko Istanbula do Gaziantepa ili Hataya košta tek nešto više od 100 eura. Jedan dio državljana BiH putovao je i više puta, posebno u razdoblju od proljeća do rane jeseni 2013. godine, kada su se vraćali iz Sirije, te nakon nekoliko tjedana ponovno odlazili u tu zemlju, ali ovaj put u pratnji žena i djece. Dio ovih muškaraca bio je oženjen ranije, dok ih se dio oženio tijekom kratkog odmora u BiH. "Ovaj trend tumači se pogodnostima koje su u Siriji nuđene stranim borcima koji su dolazili s obiteljima i useljavani u napuštene kuće Sirijaca što su spas pred ratnim stradanjima potražili u izbjeglištvu. Osim što je služila kao ekonomski poticaj za dolazeće strane borce, ova je mjera posredno uklonila tradicionalnu otuđenost stranaca od sukoba u kojem se bore. Ti se ljudi nisu više borili samo za ispunjenje nečega što su vidjeli kao svoju misiju ili Božji nalog u dalekoj zemlji, nego su kroz fizičku prisutnost svojih obitelji u teatru ratnih operacija postali dodatno motivirani da se bore i za zaštitu svojih najbližih", piše u studiji. Iako su muškarci za razliku od njihovih žena manje koristili cestovne veze, ipak je jedan dio bh. državljana do Sirije i Iraka dolazio osobnim vozilima, najčešće preko Srbije, Bugarske i Turske.
Žene su često putovale s djecom pa je odlazak kopnenim putem procijenjen kao podesniji. U prvoj fazi, koja je trajala od zime 2012. do kasnog proljeća 2013. godine, pojedinci i skupine iz BiH tada još isključivo muškarci, na ratištima u Siriju zadržavali bi se po dva mjeseca, koliko je trajala jedna "smjena" ili „rotacija" na ratištu. U drugoj fazi, koja je počela u rano ljeto 2013. godine i trajala do početka zime te iste godine, nastavljeni su pojedinačni odlasci i povratci, s tim da se primjetan broj muškaraca vraćao u BiH na po nekoliko tjedana i onda opet odlazio u Siriju, ali ovaj put u pratnji žena i djece. Treća faza je obilježila gotovo cijelu 2014. godinu, a karakterizira je manji broj odlazaka i još manji broj povrataka, što upućuje na izglednu mogućnost da se znatna većina državljana BiH koji se trenutačno nalaze u Siriji i Iraku nema namjeru vraćati u matičnu zemlju. Glavnina tih osoba, prema pisanju autora studije, koji se pozivaju na službene izvore i izjave svjedoka - bivših dragovoljaca, boravi u postrojbama koje su izravno ili neizravno podčinjene ISIL-u. Oni su svoju odanost i odlučnost da tu ostanu potvrdili ceremonijalnim cijepanjem i paljenjem osobnih dokumenata, što je dio rituala za sve novopridošle pripadnike ISIL-a. Zanimljiva je generacijska struktura osoba koje iz BiH odlaze, ili su išle u u Siriju i Irak u nepune tri godine. Prema provedenim istraživanjima, prosječna starost muškaraca iz BiH na ratištima u Siriji je oko 32 godine. U vrijeme dolaska najmlađi muškarac imao je 18 godina, a najstariji 74. Iz ovoga se vidi prisutnost dviju vrlo jasno odijeljenih generacijskih skupina. U prvoj su, ističu autori, "osobe u ranim i srednjim četrdesetim godinama, često s iskustvom rata 1992. - 1995., dok su u drugoj mladići tinejdžerske ili tek nešto starije dobi". U studiji se iznosi i procjena zbog čega su bh. državljani zapravo motivirani da idu na spomenuta bliskoistočna ratišta. "Na temelju osobnih svjedočenja na društvenim mrežama i uvida u dio zapisnika s policijskih saslušanja moguće je zaključiti da je jedan dio tih osoba jednostavno želio živjeti u skladu sa svojim identitetskim i vrijednosnim određenjima i da je u Siriju/Irak došao kao u svoje novo, poželjno i buduće prebivalište. Često i s vlastitom obitelji. Jasno je također da ih je dio bio angažiran i u borbenim formacijama. Nije moguće utvrditi koliko su te formacije zbilja bile aktivno uključene u borbe, ali nema sumnje da je jedan dio državljana BiH obavljao i vojničke dužnosti", napominju autori studije. Jedan od bh. državljana postao je visoki zapovjednik u hijerahijskoj strukturi ISIL-a u Siriji. Po tvrdnjama stručnjaka, dobrovoljni odlazak državljana BiH na prostor koji se naziva Islamska država ne mora nužno biti uvjetovanom borbom, nego može biti i zbog uvjerenja da je musliman dužan napustiti nevjernička društva i pridružiti se "zajednici uređenoj prema volji Božijoj...". U cjelini, smatraju autori, "moglo bi se reći da je većina odlazaka isprva i u osnovi bila motivirana osjećanjem vjerske dužnosti da se pomogne pripadnicima iste identitetske skupine koji su u nevolji.
Socijalne okolnosti
Iz te motivacijske osnove, a u vezi s razvojem prilika u Siriji i Iraku, te posebno s nastankom takozvane Islamske države, vremenom se razvila spoznaja da se napuštanjem matične sredine (BiH), koja se doživljava kao nevjernička i neprijateljska, te prelaskom na teritorij pod kontrolom ISIL-a, zapravo slijedi put poslanika islama Muhameda koji je napustio nevjerničku sredinu u Meki i preseljenjem (hidžrom) u Medinu, zajedno sa svojim sljedbenicima, stvorio novu zajednicu vjernika". Spominje se i mogućnost da je dijelu starijih boraca iz BiH, koji su tijekom rata od 1992. do 1995. godine bili ideološki bliski krugovima oko odreda El-Mudžahid, odlazak u Siriju predstavljao nastavak napora koji je, protivno njihovoj volji, prekinut Daytonskim sporazumom. Mlađoj generaciji koja je podložna vjerskoj ili ideološkoj indoktrinaciji odlazak u rat u Siriju i Irak predstavlja neku vrstu adrenalinskog izazova.
Ne treba zaboraviti ni loše socijalne okolnosti, veliku stopu nezaposlenosti u kojoj 63 posto mladih do 24 godine nema nikakvo zaposlenje. Istraživanjem je utvrđeno da najveći broj dobrovoljaca iz BiH na ratištima u Siriji i Iraku dolazi iz poznatih vehabijskih zajednica poput onih u Gornjoj Maoči ili Ošvama. Više od 60 posto tih osoba duže su ili kraće živjele u tim zajednicama, posjećivale ih ili održavale veze sa stanovnicima tih naselja. Primjetno je također da znatan dio dragovoljaca dolazi i iz sličnih identitetskih zajednica koje djeluju u rubnim dijelovima većih gradova, posebno oko Sarajeva i Zenice. Istraživanje zemljopisne rasprostranjenosti pojave odlazaka u Siriju i Irak ukazuje na postupno sve veći udio osoba iz Bosanske krajine (Velika Kladuša, Bužim, Bosanska Bojna, Vrnograč i dr.). U prvim fazama, najviše takvih osoba dolazilo je iz središnje Bosne, posebno iz naselja oko Travnika i Zenice. Ovaj dio istraživanja otežan je i zbog činjenice da su naknadne policijske provjere prebivališta pokazale da neke od ovih osoba nikada nisu živjele na prijavljenim adresama.
Značajan broj osoba koje su bile na sirijskom ratištu već se vratio u Bosnu i Hercegovinu. Prema nalazima ovog istraživanja, to su do sada učinili 48 muškaraca i tri žene. Sasvim je moguće da se radi o osobama koje su bile razočarane onim što su vidjele i doživjele u Siriji i Iraku, ili koje vjeruju kako su ispunile svoju dužnost i želju da pomognu ugroženoj zajednici čijim se dijelom osjećaju. "Bilo bi za očekivati da te osobe žele u BiH nastaviti normalan i miran život. Međutim, bez obzira na njihove stvarne namjere, kontekst - globalni i lokalni, ne ide im u prilog. Uz već uobičajene pretpostavke o tome kako se ljudi sa stranih ratišta vraćaju kao moguće dodatno ideološki motivirani i operativno osposobljeni za akcije u matičnim sredinama, tijekom posljednjih nekoliko mjeseci, a u vezi sa sukobima u Siriji i Iraku, izvedeno je više od dvadeset terorističkih napada u Kanadi, Australiji, Belgiji, Francuskoj i Tunisu, a koje je izravno potaknuo ili ohrabrio ISIL", zaključuju u studiji pod nazivom "Zov rata u Siriji i bosanskohercegovački kontingent stranih boraca". (prvi.tv)
Bh. ratnici u Iraku i Siriji
Godinu dana kasnije, kada su bh. vlasti poduzele mjere sprečavanja odlaska na ratišta u Siriju i Irak, 19 bh. državljana ipak se preko dobro organizirane mreže pridružilo tz. vojsci ISIL-a, dok u osam slučajeva nije bilo moguće pouzdano utvrditi vrijeme odlaska i mogućeg povratka. Ovi podaci s još puno zanimljivih pojedinosti izneseni su u studiji pod nazivom "Zov rata u Siriji i bosanskohercegovački kontingent stranih boraca" koju su za potrebe Atlantske inicijative, napravili dr. sc. Vlado Azinović i Muhamed Jusić, islamski teolog i publicist, a u kojoj su korištena svjedočanstva sudionika rata u Siriji i Iraku, kao i materijali kojima raspolažu obavještajne i policijske službe u BiH, piše Večernji list.
Istraživanjem je utvrđeno da su državljani BiH do Sirije, a kasnije i Iraka točnije na prostor koji nadziru postrojbe tzv. vojske ISIL, najčešće putovali zrakoplovom iz Međunarodnog aerodroma Sarajevo, po pravilu letovima za Istanbul. Put su potom nastavljali unutarnjim linijama turskih zrakoplovnih tvrtki, obično do gradova neposredno uz granicu sa Sirijom, najčešće do Gaziantepa, pa dalje kopnom do Killisa i Azaza. Druga najčešće korištena ruta vodila je zrakoplovom od Istanbula do Hataya, te kopnom do Reyhanlija i graničnog prijelaza Bab al-Hawa te dalje do Alepa (Halep) u Siriji. Takav put bio je prilično jeftin, a karta od Sarajeva preko Istanbula do Gaziantepa ili Hataya košta tek nešto više od 100 eura. Jedan dio državljana BiH putovao je i više puta, posebno u razdoblju od proljeća do rane jeseni 2013. godine, kada su se vraćali iz Sirije, te nakon nekoliko tjedana ponovno odlazili u tu zemlju, ali ovaj put u pratnji žena i djece. Dio ovih muškaraca bio je oženjen ranije, dok ih se dio oženio tijekom kratkog odmora u BiH. "Ovaj trend tumači se pogodnostima koje su u Siriji nuđene stranim borcima koji su dolazili s obiteljima i useljavani u napuštene kuće Sirijaca što su spas pred ratnim stradanjima potražili u izbjeglištvu. Osim što je služila kao ekonomski poticaj za dolazeće strane borce, ova je mjera posredno uklonila tradicionalnu otuđenost stranaca od sukoba u kojem se bore. Ti se ljudi nisu više borili samo za ispunjenje nečega što su vidjeli kao svoju misiju ili Božji nalog u dalekoj zemlji, nego su kroz fizičku prisutnost svojih obitelji u teatru ratnih operacija postali dodatno motivirani da se bore i za zaštitu svojih najbližih", piše u studiji. Iako su muškarci za razliku od njihovih žena manje koristili cestovne veze, ipak je jedan dio bh. državljana do Sirije i Iraka dolazio osobnim vozilima, najčešće preko Srbije, Bugarske i Turske.
Žene su često putovale s djecom pa je odlazak kopnenim putem procijenjen kao podesniji. U prvoj fazi, koja je trajala od zime 2012. do kasnog proljeća 2013. godine, pojedinci i skupine iz BiH tada još isključivo muškarci, na ratištima u Siriju zadržavali bi se po dva mjeseca, koliko je trajala jedna "smjena" ili „rotacija" na ratištu. U drugoj fazi, koja je počela u rano ljeto 2013. godine i trajala do početka zime te iste godine, nastavljeni su pojedinačni odlasci i povratci, s tim da se primjetan broj muškaraca vraćao u BiH na po nekoliko tjedana i onda opet odlazio u Siriju, ali ovaj put u pratnji žena i djece. Treća faza je obilježila gotovo cijelu 2014. godinu, a karakterizira je manji broj odlazaka i još manji broj povrataka, što upućuje na izglednu mogućnost da se znatna većina državljana BiH koji se trenutačno nalaze u Siriji i Iraku nema namjeru vraćati u matičnu zemlju. Glavnina tih osoba, prema pisanju autora studije, koji se pozivaju na službene izvore i izjave svjedoka - bivših dragovoljaca, boravi u postrojbama koje su izravno ili neizravno podčinjene ISIL-u. Oni su svoju odanost i odlučnost da tu ostanu potvrdili ceremonijalnim cijepanjem i paljenjem osobnih dokumenata, što je dio rituala za sve novopridošle pripadnike ISIL-a. Zanimljiva je generacijska struktura osoba koje iz BiH odlaze, ili su išle u u Siriju i Irak u nepune tri godine. Prema provedenim istraživanjima, prosječna starost muškaraca iz BiH na ratištima u Siriji je oko 32 godine. U vrijeme dolaska najmlađi muškarac imao je 18 godina, a najstariji 74. Iz ovoga se vidi prisutnost dviju vrlo jasno odijeljenih generacijskih skupina. U prvoj su, ističu autori, "osobe u ranim i srednjim četrdesetim godinama, često s iskustvom rata 1992. - 1995., dok su u drugoj mladići tinejdžerske ili tek nešto starije dobi". U studiji se iznosi i procjena zbog čega su bh. državljani zapravo motivirani da idu na spomenuta bliskoistočna ratišta. "Na temelju osobnih svjedočenja na društvenim mrežama i uvida u dio zapisnika s policijskih saslušanja moguće je zaključiti da je jedan dio tih osoba jednostavno želio živjeti u skladu sa svojim identitetskim i vrijednosnim određenjima i da je u Siriju/Irak došao kao u svoje novo, poželjno i buduće prebivalište. Često i s vlastitom obitelji. Jasno je također da ih je dio bio angažiran i u borbenim formacijama. Nije moguće utvrditi koliko su te formacije zbilja bile aktivno uključene u borbe, ali nema sumnje da je jedan dio državljana BiH obavljao i vojničke dužnosti", napominju autori studije. Jedan od bh. državljana postao je visoki zapovjednik u hijerahijskoj strukturi ISIL-a u Siriji. Po tvrdnjama stručnjaka, dobrovoljni odlazak državljana BiH na prostor koji se naziva Islamska država ne mora nužno biti uvjetovanom borbom, nego može biti i zbog uvjerenja da je musliman dužan napustiti nevjernička društva i pridružiti se "zajednici uređenoj prema volji Božijoj...". U cjelini, smatraju autori, "moglo bi se reći da je većina odlazaka isprva i u osnovi bila motivirana osjećanjem vjerske dužnosti da se pomogne pripadnicima iste identitetske skupine koji su u nevolji.
Socijalne okolnosti
Iz te motivacijske osnove, a u vezi s razvojem prilika u Siriji i Iraku, te posebno s nastankom takozvane Islamske države, vremenom se razvila spoznaja da se napuštanjem matične sredine (BiH), koja se doživljava kao nevjernička i neprijateljska, te prelaskom na teritorij pod kontrolom ISIL-a, zapravo slijedi put poslanika islama Muhameda koji je napustio nevjerničku sredinu u Meki i preseljenjem (hidžrom) u Medinu, zajedno sa svojim sljedbenicima, stvorio novu zajednicu vjernika". Spominje se i mogućnost da je dijelu starijih boraca iz BiH, koji su tijekom rata od 1992. do 1995. godine bili ideološki bliski krugovima oko odreda El-Mudžahid, odlazak u Siriju predstavljao nastavak napora koji je, protivno njihovoj volji, prekinut Daytonskim sporazumom. Mlađoj generaciji koja je podložna vjerskoj ili ideološkoj indoktrinaciji odlazak u rat u Siriju i Irak predstavlja neku vrstu adrenalinskog izazova.
Ne treba zaboraviti ni loše socijalne okolnosti, veliku stopu nezaposlenosti u kojoj 63 posto mladih do 24 godine nema nikakvo zaposlenje. Istraživanjem je utvrđeno da najveći broj dobrovoljaca iz BiH na ratištima u Siriji i Iraku dolazi iz poznatih vehabijskih zajednica poput onih u Gornjoj Maoči ili Ošvama. Više od 60 posto tih osoba duže su ili kraće živjele u tim zajednicama, posjećivale ih ili održavale veze sa stanovnicima tih naselja. Primjetno je također da znatan dio dragovoljaca dolazi i iz sličnih identitetskih zajednica koje djeluju u rubnim dijelovima većih gradova, posebno oko Sarajeva i Zenice. Istraživanje zemljopisne rasprostranjenosti pojave odlazaka u Siriju i Irak ukazuje na postupno sve veći udio osoba iz Bosanske krajine (Velika Kladuša, Bužim, Bosanska Bojna, Vrnograč i dr.). U prvim fazama, najviše takvih osoba dolazilo je iz središnje Bosne, posebno iz naselja oko Travnika i Zenice. Ovaj dio istraživanja otežan je i zbog činjenice da su naknadne policijske provjere prebivališta pokazale da neke od ovih osoba nikada nisu živjele na prijavljenim adresama.
Značajan broj osoba koje su bile na sirijskom ratištu već se vratio u Bosnu i Hercegovinu. Prema nalazima ovog istraživanja, to su do sada učinili 48 muškaraca i tri žene. Sasvim je moguće da se radi o osobama koje su bile razočarane onim što su vidjele i doživjele u Siriji i Iraku, ili koje vjeruju kako su ispunile svoju dužnost i želju da pomognu ugroženoj zajednici čijim se dijelom osjećaju. "Bilo bi za očekivati da te osobe žele u BiH nastaviti normalan i miran život. Međutim, bez obzira na njihove stvarne namjere, kontekst - globalni i lokalni, ne ide im u prilog. Uz već uobičajene pretpostavke o tome kako se ljudi sa stranih ratišta vraćaju kao moguće dodatno ideološki motivirani i operativno osposobljeni za akcije u matičnim sredinama, tijekom posljednjih nekoliko mjeseci, a u vezi sa sukobima u Siriji i Iraku, izvedeno je više od dvadeset terorističkih napada u Kanadi, Australiji, Belgiji, Francuskoj i Tunisu, a koje je izravno potaknuo ili ohrabrio ISIL", zaključuju u studiji pod nazivom "Zov rata u Siriji i bosanskohercegovački kontingent stranih boraca". (prvi.tv)
