Sud Bosne i Hercegovine, odlučujući po prijedlogu Državnog tužiteljstva, utvrdio je da postoji dovoljno dokaza koji potvrđuju postojanje osnovane sumnje da su premijer Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) Fadil Novalić, direktor Federalne uprave civilne zaštite Fahrudin Solak i vlasnik firme “F.H. Srebrena malina” Fikret Hodžić počinili više krivičnih djela prilikom uvoza respiratora za vrijeme pandemije koronavirusa, ali da nije osnovan prijedlog da im se odredi pritvor, piše BIRN.
Postoji dovoljno dokaza
Prema rješenju suca za prethodni postupak, u koji je Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) imala uvid, zaključeno je da prijedlog Tužiteljstva, uzevši u obzir fazu krivičnog postupka, u dovoljnoj mjeri konkretizira i opisuje radnje svih osumnjičenih ponaosob, što uključuje i način, vrijeme i mjesto, a iz kojih proizlaze sva zakonska obilježja krivičnih djela, odnosno postojanje bitnih elemenata krivičnih djela.
Sud je našao da iz predočenih dokaza jasno proizlazi i povezanost osumnjičenih s izvršenjem konkretnih krivičnih radnji koje im se stavljaju na teret u ovom predmetu, ali i sama organizacija grupe, kao i njihove uloge u njoj.
“Analizom dostavljenih dokaza, Sud je izveo zaključak o načinu djelovanja organizirane grupe i pojedinačnih uloga i zadataka osumnjičenih u izvršenju pojedinih krivičnih djela, te utvrdio da su isti u inkriminiranom razdoblju kontinuirano ostvarivali međusobnu komunikaciju u vezi izvršenja predmetnih krivičnih djela. Cijeneći naprijed navedeno, Sud je utvrdio da, u ovoj fazi postupka, postoji dovoljno dokaza koji potvrđuju postojanje osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili predmetna krivična djela”, navodi se u rješenju Suda.
Neosnovan prijedlog za pritvor
Tužiteljstvo je, na ročištu na kojem se raspravljalo o određivanju pritvora, reklo da su osumnjičeni s drugim osobama u Vladi Federacije, Agenciji za lijekove BiH i drugima, koristeći okolnosti pandemije, pripremili plan kako bi pribavili novac iz proračuna Federacije kojim su nabavljeni respiratori čije prikazane cijene ne odgovaraju njihovoj stvarnoj vrijednosti, što je osumnjičenim omogućilo da ostvare imovinsku korist od najmanje milijun KM.
Šteta za proračun, kako je Tužiteljstvo na istom ročištu navelo, iznosi 10.530.000 KM, jer su isporučeni respiratori neupotrebljivi za srednje i teško oboljele, kao i da se Novalić, Solak i Hodžić sumnjiče za udruživanje radi činjenja krivičnog djela, zloupotrebu položaja, primanje nagrade za trgovinu utjecajem, pranje novca i krivotvorenje isprava.
Nakon što je utvrđeno da je ispunjen opći uvjet za postojanje osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili krivična djela koja im se stavljaju na teret, Sud je izveo zaključak da prijedlog Tužiteljstva da im se odredi pritvor nije osnovan.
U rješenju se ističe kako je nesporno da se osumnjičenima na teret stavlja počinjenje krivičnih djela za koja se može izreći kazna zatvora deset godina ili teža kazna, te da su ona posebno teška zbog načina izvršenja ili posljedica, ali i da je zaključak Suda da nisu ispunjeni i ostali zakonom propisani uvjeti za određivanje mjere pritvora po ovom pritvorskom osnovu, odnosno Tužiteljstvo nije dokazalo postojanje “vanrednih okolnosti” na koje se u prijedlogu poziva, kao ni postojanje stvarne prijetnje narušavanja javnog reda.
Stvarne prijetnje
Tužiteljstvo se u prijedlogu poziva na egzistiranje vanrednog stanja u Republici Srpskoj (RS), koje je ukinuto odlukom Narodne skupštine RS-a i koja je stupila na snagu 23. svibnja 2020., kao i stanja nesreće u FBiH, za koje je Federalna vlada donijela odluku o prestanku i koja je stupila na snagu 31. svibnja.
“Dakle, prema ovakvom stanju stvari, sasvim se jasno dâ zaključiti da se trenutno na teritoriji BiH ne može govoriti o postojanju vanrednih okolnosti, a uzevši u obzir i činjenicu da su skoro sve mjere restrikcija i ograničenja određene odlukama kriznih štabova u BiH u cijelosti ili djelomično ukinute”, stoji u sudskom rješenju.
Navodi se i da tužitelj nije učinio vjerojatnim niti postojanje stvarne prijetnje narušavanjem javnog reda ukoliko osumnjičenima ne bi bila određena mjera pritvora, odnosno postojanje medijskog interesa za praćenje istrage i aktivnosti nadležnih organa u cilju rasvjetljavanja okolnosti kupovine i uvoza respiratora, odnosno potencijalna milijunska zloupotreba javnih prihoda građana BiH za svrhe saniranja posljedica koronavirusa, što dodatno pojačava interes javnosti.
Tužiteljstvo je smatralo kako bi u slučaju puštanja osumnjičenih da se brane sa slobode takva odluka bila smatrana signalom nezainteresiranosti nadležnih pravosudnih organa da provedu do kraja istragu u ovom krivičnom predmetu.
Pretpostavke tužiteljstva
Međutim, stav Suda, koji svoje uporište nalazi i u odlukama Ustavnog suda BiH, kao i Europskog suda za ljudska prava, jeste da činjenica da postoji pojačan interes javnosti za procesuiranje nekog krivičnog djela, sama po sebi, nije relevantna činjenica na osnovu koje bi bilo moguće dokazivati standard “stvarne prijetnje javnom redu”.
Ustavni sud, kako stoji u ovom rješenju, u svojim odlukama jasno navodi da isticanje medijskog pritiska u ovakvim slučajevima dovodi samo do pojačavanja pritiska na rad sudskih organa i implicira da oni nisu neovisni.
Bez konkretnih dokaza, kako stoji u dokumentu, kojima bi bilo učinjeno vjerojatnim postojanje opasnosti od narušavanja javnog reda, sama pretpostavka koju je Tužiteljstvo navelo u svom prijedlogu nije dovoljna da bi Sud utvrdio postojanje navedene opasnosti, odnosno dokazi Tužiteljstva ostali su na razini pretpostavki ograničenog stepena vjerojatnoće, na kojima nije moguće zasnivati zakonitu sudsku odluku.
“Sud zaključuje da Tužiteljstvo u prijedlogu za određivanje pritvora po ovom osnovu nije u dovoljnoj mjeri konkretizirao i objektivizirao postojanje vanrednih okolnosti i stvarne prijetnje narušavanja javnog reda, koja bi nastupila boravkom osumnjičenih na slobodi, zbog čega je prijedlog za pritvor po ovom osnovu Sud odbio kao neosnovan”, navedeno je u rješenju.
Sud nije cijenio navode o uništavanju dokaza
Sud je, istim rješenjem, utvrdio da na strani osumnjičenih postoje okolnosti koje ukazuju da bi oni mogli ometati krivični postupak, u ovom konkretnom slučaju kontaktom sa svjedocima, u slučaju da se nađu na slobodi, ali da navedene okolnosti nemaju karakter naročitih, koje bi opravdale određivanje mjere pritvora.
Umjesto mjere pritvora, Novaliću, Solaku i Hodžiću su određene mjere zabrane jer je Sud našao da se neometano vođenje istrage, odnosno sprečavanje utjecaja na svjedoke, ali i sva druga lica u ovom krivičnom predmetu, može nesumnjivo osigurati i blažim mjerama, konkretno mjerom zabrane sastajanja sa određenim osobama.
Pri tome je cijenjena činjenica da se krivični postupak nalazi u početnoj fazi, da se u konkretnom slučaju radi o obimnoj i složenoj istrazi, koja obuhvata veći broj osoba osumnjičenih za ozbiljna i teška djela za koja se osnovano sumnja da su počinjena u sastavu grupe.
Sud nije cijenio navode Tužiteljstva da su osumnjičeni u prethodnom periodu poduzeli radnje u cilju uništenja, sakrivanja, izmjene ili krivotvorenja dokaza ili tragova, jer ti navodi nisu potkrijepljeni relevantnim dokazima, a utvrđeno je da oni u periodu navodnog vršenja nedozvoljenog utjecaja nisu imali svojstvo osumnjičenih jer iz dokaza jasno proizlazi da su o tome službeno obaviješteni prilikom saslušanja u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA).
Postoji dovoljno dokaza
Prema rješenju suca za prethodni postupak, u koji je Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) imala uvid, zaključeno je da prijedlog Tužiteljstva, uzevši u obzir fazu krivičnog postupka, u dovoljnoj mjeri konkretizira i opisuje radnje svih osumnjičenih ponaosob, što uključuje i način, vrijeme i mjesto, a iz kojih proizlaze sva zakonska obilježja krivičnih djela, odnosno postojanje bitnih elemenata krivičnih djela.
Sud je našao da iz predočenih dokaza jasno proizlazi i povezanost osumnjičenih s izvršenjem konkretnih krivičnih radnji koje im se stavljaju na teret u ovom predmetu, ali i sama organizacija grupe, kao i njihove uloge u njoj.
“Analizom dostavljenih dokaza, Sud je izveo zaključak o načinu djelovanja organizirane grupe i pojedinačnih uloga i zadataka osumnjičenih u izvršenju pojedinih krivičnih djela, te utvrdio da su isti u inkriminiranom razdoblju kontinuirano ostvarivali međusobnu komunikaciju u vezi izvršenja predmetnih krivičnih djela. Cijeneći naprijed navedeno, Sud je utvrdio da, u ovoj fazi postupka, postoji dovoljno dokaza koji potvrđuju postojanje osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili predmetna krivična djela”, navodi se u rješenju Suda.
Neosnovan prijedlog za pritvor
Tužiteljstvo je, na ročištu na kojem se raspravljalo o određivanju pritvora, reklo da su osumnjičeni s drugim osobama u Vladi Federacije, Agenciji za lijekove BiH i drugima, koristeći okolnosti pandemije, pripremili plan kako bi pribavili novac iz proračuna Federacije kojim su nabavljeni respiratori čije prikazane cijene ne odgovaraju njihovoj stvarnoj vrijednosti, što je osumnjičenim omogućilo da ostvare imovinsku korist od najmanje milijun KM.
Šteta za proračun, kako je Tužiteljstvo na istom ročištu navelo, iznosi 10.530.000 KM, jer su isporučeni respiratori neupotrebljivi za srednje i teško oboljele, kao i da se Novalić, Solak i Hodžić sumnjiče za udruživanje radi činjenja krivičnog djela, zloupotrebu položaja, primanje nagrade za trgovinu utjecajem, pranje novca i krivotvorenje isprava.
Nakon što je utvrđeno da je ispunjen opći uvjet za postojanje osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili krivična djela koja im se stavljaju na teret, Sud je izveo zaključak da prijedlog Tužiteljstva da im se odredi pritvor nije osnovan.
U rješenju se ističe kako je nesporno da se osumnjičenima na teret stavlja počinjenje krivičnih djela za koja se može izreći kazna zatvora deset godina ili teža kazna, te da su ona posebno teška zbog načina izvršenja ili posljedica, ali i da je zaključak Suda da nisu ispunjeni i ostali zakonom propisani uvjeti za određivanje mjere pritvora po ovom pritvorskom osnovu, odnosno Tužiteljstvo nije dokazalo postojanje “vanrednih okolnosti” na koje se u prijedlogu poziva, kao ni postojanje stvarne prijetnje narušavanja javnog reda.
Stvarne prijetnje
Tužiteljstvo se u prijedlogu poziva na egzistiranje vanrednog stanja u Republici Srpskoj (RS), koje je ukinuto odlukom Narodne skupštine RS-a i koja je stupila na snagu 23. svibnja 2020., kao i stanja nesreće u FBiH, za koje je Federalna vlada donijela odluku o prestanku i koja je stupila na snagu 31. svibnja.
“Dakle, prema ovakvom stanju stvari, sasvim se jasno dâ zaključiti da se trenutno na teritoriji BiH ne može govoriti o postojanju vanrednih okolnosti, a uzevši u obzir i činjenicu da su skoro sve mjere restrikcija i ograničenja određene odlukama kriznih štabova u BiH u cijelosti ili djelomično ukinute”, stoji u sudskom rješenju.
Navodi se i da tužitelj nije učinio vjerojatnim niti postojanje stvarne prijetnje narušavanjem javnog reda ukoliko osumnjičenima ne bi bila određena mjera pritvora, odnosno postojanje medijskog interesa za praćenje istrage i aktivnosti nadležnih organa u cilju rasvjetljavanja okolnosti kupovine i uvoza respiratora, odnosno potencijalna milijunska zloupotreba javnih prihoda građana BiH za svrhe saniranja posljedica koronavirusa, što dodatno pojačava interes javnosti.
Tužiteljstvo je smatralo kako bi u slučaju puštanja osumnjičenih da se brane sa slobode takva odluka bila smatrana signalom nezainteresiranosti nadležnih pravosudnih organa da provedu do kraja istragu u ovom krivičnom predmetu.
Pretpostavke tužiteljstva
Međutim, stav Suda, koji svoje uporište nalazi i u odlukama Ustavnog suda BiH, kao i Europskog suda za ljudska prava, jeste da činjenica da postoji pojačan interes javnosti za procesuiranje nekog krivičnog djela, sama po sebi, nije relevantna činjenica na osnovu koje bi bilo moguće dokazivati standard “stvarne prijetnje javnom redu”.
Ustavni sud, kako stoji u ovom rješenju, u svojim odlukama jasno navodi da isticanje medijskog pritiska u ovakvim slučajevima dovodi samo do pojačavanja pritiska na rad sudskih organa i implicira da oni nisu neovisni.
Bez konkretnih dokaza, kako stoji u dokumentu, kojima bi bilo učinjeno vjerojatnim postojanje opasnosti od narušavanja javnog reda, sama pretpostavka koju je Tužiteljstvo navelo u svom prijedlogu nije dovoljna da bi Sud utvrdio postojanje navedene opasnosti, odnosno dokazi Tužiteljstva ostali su na razini pretpostavki ograničenog stepena vjerojatnoće, na kojima nije moguće zasnivati zakonitu sudsku odluku.
“Sud zaključuje da Tužiteljstvo u prijedlogu za određivanje pritvora po ovom osnovu nije u dovoljnoj mjeri konkretizirao i objektivizirao postojanje vanrednih okolnosti i stvarne prijetnje narušavanja javnog reda, koja bi nastupila boravkom osumnjičenih na slobodi, zbog čega je prijedlog za pritvor po ovom osnovu Sud odbio kao neosnovan”, navedeno je u rješenju.
Sud nije cijenio navode o uništavanju dokaza
Sud je, istim rješenjem, utvrdio da na strani osumnjičenih postoje okolnosti koje ukazuju da bi oni mogli ometati krivični postupak, u ovom konkretnom slučaju kontaktom sa svjedocima, u slučaju da se nađu na slobodi, ali da navedene okolnosti nemaju karakter naročitih, koje bi opravdale određivanje mjere pritvora.
Umjesto mjere pritvora, Novaliću, Solaku i Hodžiću su određene mjere zabrane jer je Sud našao da se neometano vođenje istrage, odnosno sprečavanje utjecaja na svjedoke, ali i sva druga lica u ovom krivičnom predmetu, može nesumnjivo osigurati i blažim mjerama, konkretno mjerom zabrane sastajanja sa određenim osobama.
Pri tome je cijenjena činjenica da se krivični postupak nalazi u početnoj fazi, da se u konkretnom slučaju radi o obimnoj i složenoj istrazi, koja obuhvata veći broj osoba osumnjičenih za ozbiljna i teška djela za koja se osnovano sumnja da su počinjena u sastavu grupe.
Sud nije cijenio navode Tužiteljstva da su osumnjičeni u prethodnom periodu poduzeli radnje u cilju uništenja, sakrivanja, izmjene ili krivotvorenja dokaza ili tragova, jer ti navodi nisu potkrijepljeni relevantnim dokazima, a utvrđeno je da oni u periodu navodnog vršenja nedozvoljenog utjecaja nisu imali svojstvo osumnjičenih jer iz dokaza jasno proizlazi da su o tome službeno obaviješteni prilikom saslušanja u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA).
