Svake godine 24. travnja Armenci diljem svijeta, u domovini i iseljeništvu, obilježavaju Dan genocida nad Armencima.
Portal Nedjelja piše kako je naziv "genocid" skovao poljski i američki pravnik, jedan od sastavljača Konvencije o genocidu iz 1948. Raphael Lemkin (1900. - 1959.) i to u svezi s masovnim pokoljem Armenaca u Osmanskom Carstvu.
Armenci nazivaju taj dan "metz yeghern" ("veliko zlodjelo").Turska i dan-danas niječe genocid nad Armencima u Osmanskom Carstvu, osporava broj žrtava, tvrdeći da je riječ o pojedinim tragičnim sukobima tijekom Prvoga svjetskoga rata. Armenska strana tvrdi da je u razdoblju od 1915. do 1923.. ubijeno 1,5 - 2 milijuna ljudi, a turska strana da je stradalo od 200 000 do 500 000 kao posljedica građanskoga rata i gladi. Armenska apostolska crkva kanonizirala je 1,5 milijuna žrtva genocida. Na kanonizaciji je nazočio švicarski kardinal Kurt Koch, predsjednik Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana.
Ubojstvo Armenaca papa Franjo je nazvao "prvim genocidom 20-oga stoljeća". Tijekom svojega posjeta Armeniji 2016. spomeničkomu kompleksu za žrtve genocida nad Armencima na brdu Cicernakaberd u Jerevanu, u muzejskoj knjizi žalosti papa Franjo napisao je sljedeće:
''Molim ovdje, s boli u srcu, da se nikada više ne dogode ovakve tragedije, molim da čovječanstvo ne zaboravi kako bi znalo zlo pobijediti dobrim. Neka Bog čuva sjećanje armenskoga naroda! Sjećanje se ne može zatomiti, ni zaboraviti! Sjećanje je izvor mira i budućnosti!'', rekao je.
Armenci diljem svijeta štuju uspomenu na svoje sunarodnjake koji su bili žrtve genocida prije i nakon Prvoga svjetskoga rata u Osmanskom Carstvu. Svake godine, stotine tisuća Armenaca, uključujući i pripadnike iseljeništva, u žalosti hodočaste na spomen-obilježja genocida nad Armencima.
Genocid nad Armencima su priznale i osudile mnoge zemlje i međunarodne organizacije: Europsko vijeće, Europarlament, UN-ova potkomisija za sprječavanje diskriminacije i zaštitu manjina; parlamenti Urugvaja, Francuske, Belgije, Danske, Italije, Nizozemske, Njemačke, Švicarske, Švedske, Rusije, Poljske, Libanona, Litve, Grčke, Slovačke, Cipra, Argentine, Venezuele, Čilea, Kanade, Vatikana, Italije, 43 od 50 država u SAD-u.
Portal Nedjelja piše kako je naziv "genocid" skovao poljski i američki pravnik, jedan od sastavljača Konvencije o genocidu iz 1948. Raphael Lemkin (1900. - 1959.) i to u svezi s masovnim pokoljem Armenaca u Osmanskom Carstvu.
Armenci nazivaju taj dan "metz yeghern" ("veliko zlodjelo").Turska i dan-danas niječe genocid nad Armencima u Osmanskom Carstvu, osporava broj žrtava, tvrdeći da je riječ o pojedinim tragičnim sukobima tijekom Prvoga svjetskoga rata. Armenska strana tvrdi da je u razdoblju od 1915. do 1923.. ubijeno 1,5 - 2 milijuna ljudi, a turska strana da je stradalo od 200 000 do 500 000 kao posljedica građanskoga rata i gladi. Armenska apostolska crkva kanonizirala je 1,5 milijuna žrtva genocida. Na kanonizaciji je nazočio švicarski kardinal Kurt Koch, predsjednik Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana.
Ubojstvo Armenaca papa Franjo je nazvao "prvim genocidom 20-oga stoljeća". Tijekom svojega posjeta Armeniji 2016. spomeničkomu kompleksu za žrtve genocida nad Armencima na brdu Cicernakaberd u Jerevanu, u muzejskoj knjizi žalosti papa Franjo napisao je sljedeće:
''Molim ovdje, s boli u srcu, da se nikada više ne dogode ovakve tragedije, molim da čovječanstvo ne zaboravi kako bi znalo zlo pobijediti dobrim. Neka Bog čuva sjećanje armenskoga naroda! Sjećanje se ne može zatomiti, ni zaboraviti! Sjećanje je izvor mira i budućnosti!'', rekao je.
Armenci diljem svijeta štuju uspomenu na svoje sunarodnjake koji su bili žrtve genocida prije i nakon Prvoga svjetskoga rata u Osmanskom Carstvu. Svake godine, stotine tisuća Armenaca, uključujući i pripadnike iseljeništva, u žalosti hodočaste na spomen-obilježja genocida nad Armencima.
Genocid nad Armencima su priznale i osudile mnoge zemlje i međunarodne organizacije: Europsko vijeće, Europarlament, UN-ova potkomisija za sprječavanje diskriminacije i zaštitu manjina; parlamenti Urugvaja, Francuske, Belgije, Danske, Italije, Nizozemske, Njemačke, Švicarske, Švedske, Rusije, Poljske, Libanona, Litve, Grčke, Slovačke, Cipra, Argentine, Venezuele, Čilea, Kanade, Vatikana, Italije, 43 od 50 država u SAD-u.
