Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, Zlatko Dalić, u posljednjem intervjuu govorio je o raznim temama.
Ja sam ostao isti čovjek kakav sam bio i prije ovog uspjeha, normalan i jednostavan. Pripadam ovom narodu i nisam drugačiji od njih. Mene veseli poštovanje ovih ljudi, njihova podrška, vjera u mene i ja taj odnos održavam. Nikome ne uskratim ni razgovor, ni pozdrav ni fotografiranje. Nekada čak i prvi to potenciram, jer smatram da je to moja obaveza i dužnost, kazao je za MeridianSport.
I prije sam stalno govorio – samo da me ne prebaci. Samo da ne odem u krivom smjeru, jer kod nas je to čest slučaj. Ljudi koji nešto naprave i postignu odu u krivom smjeru i postanu nedodirljivi.
To nije dobro. Ja sam jedan od ovih ljudi. Ovo je moj grad, tu sam rođen, priča o svom Livnu i njegovim žiteljima Zlatko Dalić.
Ono što Dalića razlikuje od većine, svakako je i stav koji ima prema novcu. Nemalo puta je izjavio da nova za njega nije primarni motiv za bavljenje ovim poslom.
Novac je, nažalost, sredstvo bez koga ne možete. Kada sam morao zbog sebe i obitelji zaraditi novac, otišao sam u Saudijsku Arabiju. Pružila mi se mogućnost i otišao sam bez znanja jezika, običaja, ljudi… Potpuno nova, nepoznata situacija, a ja sam se trebao izboriti za egzistenciju i zaraditi. Trebao sam izgraditi svoj put. Sedam godina sam bio vani i riješio sam problem, priča izbornik “Vatrenih” i nastavlja:
Sada novac i egzistencija više nisu primarni. Što meni znači sada imam li nečega tri ili pet? Ništa mi ne znači. I zbog toga stalno spominjem da novac više nije bitan. Imao sam ja sjajnih ponuda. Nakon Svjetskog prvenstva stigao je poziv iz Kine, da sam mogao osigurati pet generacija potomaka. To me nije privlačilo.
Ovo što ja doživljavam u Hrvatskoj i ovdje u Livnu nema cijenu koju netko može platiti. Toliko poštovanja, radost nakon utakmica koje pobijedimo. To me fascinira i veseli i to su moji novci. To je moje bogatstvo. Moje bogatstvo je da me ljudi poštuju, da me svuda lijepo dočekaju i da ja mogu pomoći svakome. Ono drugo, materijalno… Dovoljno mi je ono što imam.
Na pitanje je li upravo to što je veliki vjernik utjecalo na formiranje njegove osobnosti i odnosa prema ljudima, Dalić odgovara:
Vjernik sam, uvijek sam to govorio i ne bojim se to reći. Ni jedna vjera ne uči te ničem lošem, naprotiv. Samo te uči dobrom. Tako je mene moja majka učila. Nisam ekstreman, nisam radikalan. Ja vjerujem i meni to daje snagu. Puno puta sam rekao da je za sve što sam napravio u životu zaslužna moja obitelj i dragi Bog.
Sedam godina sam bio u Saudijskoj Arabiji, gdje je druga vjera. Ja sam sve to poštovao – vjeru, kulturu, običaje. I to je ono što čovjeka čini – jesi ili nisi čovjek. Ne možeš ti samo gledati svoje, moraš poštovati sve. Vjerojatno odatle i poštovanje prema meni, jer ja poštujem sve druge.
Nakon Mundijala zahvalio sam se ljudima u Hrvatskoj, Hrvatima u Bosni i Hercegovini… Ali nisu samo Hrvati za mene navijali. Navijala je cijela BiH, čitava regija. Svi normalni ljudi u regiji su u tom trenutku navijali za Hrvatsku, jer ona je bila ta, najbolja s Balkana.
Doživljava li Livno kao svoj dom?
Ja sam u Varaždinu 30, a u Livnu sam živio 18 godina. Više vremena sam proveo u Hrvatskoj, nego u Livnu. Ali, ovdje je moja obitelj, ovdje sam rođen i nikada to nisam zaboravio. Možda se netko stidi svoga porijekla, ali ja nisam takav.
Ja sam se ovdje rodio, ovdje sam počeo, naučio prve nogometne korake. Ovdje sam se oformio kao osoba, čovjek, kao netko tko nešto može napraviti. I to me usmjerilo. Zato se nikada nisam bojao reći odakle sam. Ja sam iz Livna, Livnjak sam i ja sam čovjek koji to kaže punog srca.
Ali žao mi je da kada dođem ovdje, vidim da to nije onako kako sam zamišljao. Sve je gore i gore, ljudi odlaze, nema mlađih, a ni moja generacija više nije tu. Ipak, ja volim doći i ovdje se osjećam kao doma, dodao je Dalić.
(www.jabuka.tv)
Ja sam ostao isti čovjek kakav sam bio i prije ovog uspjeha, normalan i jednostavan. Pripadam ovom narodu i nisam drugačiji od njih. Mene veseli poštovanje ovih ljudi, njihova podrška, vjera u mene i ja taj odnos održavam. Nikome ne uskratim ni razgovor, ni pozdrav ni fotografiranje. Nekada čak i prvi to potenciram, jer smatram da je to moja obaveza i dužnost, kazao je za MeridianSport.
I prije sam stalno govorio – samo da me ne prebaci. Samo da ne odem u krivom smjeru, jer kod nas je to čest slučaj. Ljudi koji nešto naprave i postignu odu u krivom smjeru i postanu nedodirljivi.
To nije dobro. Ja sam jedan od ovih ljudi. Ovo je moj grad, tu sam rođen, priča o svom Livnu i njegovim žiteljima Zlatko Dalić.
Ono što Dalića razlikuje od većine, svakako je i stav koji ima prema novcu. Nemalo puta je izjavio da nova za njega nije primarni motiv za bavljenje ovim poslom.
Novac je, nažalost, sredstvo bez koga ne možete. Kada sam morao zbog sebe i obitelji zaraditi novac, otišao sam u Saudijsku Arabiju. Pružila mi se mogućnost i otišao sam bez znanja jezika, običaja, ljudi… Potpuno nova, nepoznata situacija, a ja sam se trebao izboriti za egzistenciju i zaraditi. Trebao sam izgraditi svoj put. Sedam godina sam bio vani i riješio sam problem, priča izbornik “Vatrenih” i nastavlja:
Sada novac i egzistencija više nisu primarni. Što meni znači sada imam li nečega tri ili pet? Ništa mi ne znači. I zbog toga stalno spominjem da novac više nije bitan. Imao sam ja sjajnih ponuda. Nakon Svjetskog prvenstva stigao je poziv iz Kine, da sam mogao osigurati pet generacija potomaka. To me nije privlačilo.
Ovo što ja doživljavam u Hrvatskoj i ovdje u Livnu nema cijenu koju netko može platiti. Toliko poštovanja, radost nakon utakmica koje pobijedimo. To me fascinira i veseli i to su moji novci. To je moje bogatstvo. Moje bogatstvo je da me ljudi poštuju, da me svuda lijepo dočekaju i da ja mogu pomoći svakome. Ono drugo, materijalno… Dovoljno mi je ono što imam.
Na pitanje je li upravo to što je veliki vjernik utjecalo na formiranje njegove osobnosti i odnosa prema ljudima, Dalić odgovara:
Vjernik sam, uvijek sam to govorio i ne bojim se to reći. Ni jedna vjera ne uči te ničem lošem, naprotiv. Samo te uči dobrom. Tako je mene moja majka učila. Nisam ekstreman, nisam radikalan. Ja vjerujem i meni to daje snagu. Puno puta sam rekao da je za sve što sam napravio u životu zaslužna moja obitelj i dragi Bog.
Sedam godina sam bio u Saudijskoj Arabiji, gdje je druga vjera. Ja sam sve to poštovao – vjeru, kulturu, običaje. I to je ono što čovjeka čini – jesi ili nisi čovjek. Ne možeš ti samo gledati svoje, moraš poštovati sve. Vjerojatno odatle i poštovanje prema meni, jer ja poštujem sve druge.
Nakon Mundijala zahvalio sam se ljudima u Hrvatskoj, Hrvatima u Bosni i Hercegovini… Ali nisu samo Hrvati za mene navijali. Navijala je cijela BiH, čitava regija. Svi normalni ljudi u regiji su u tom trenutku navijali za Hrvatsku, jer ona je bila ta, najbolja s Balkana.
Doživljava li Livno kao svoj dom?
Ja sam u Varaždinu 30, a u Livnu sam živio 18 godina. Više vremena sam proveo u Hrvatskoj, nego u Livnu. Ali, ovdje je moja obitelj, ovdje sam rođen i nikada to nisam zaboravio. Možda se netko stidi svoga porijekla, ali ja nisam takav.
Ja sam se ovdje rodio, ovdje sam počeo, naučio prve nogometne korake. Ovdje sam se oformio kao osoba, čovjek, kao netko tko nešto može napraviti. I to me usmjerilo. Zato se nikada nisam bojao reći odakle sam. Ja sam iz Livna, Livnjak sam i ja sam čovjek koji to kaže punog srca.
Ali žao mi je da kada dođem ovdje, vidim da to nije onako kako sam zamišljao. Sve je gore i gore, ljudi odlaze, nema mlađih, a ni moja generacija više nije tu. Ipak, ja volim doći i ovdje se osjećam kao doma, dodao je Dalić.
(www.jabuka.tv)
