Policija bi u BiH mogla imati posla 25. , odnosno 26. , rujna, ukoliko referendum o proslavi devetog januara bude održan - a bit će. Obzirom da je po članku 239. Ustava nedopustiv, možda će biti potrebno uhapsiti sve one koji na referendum - izađu.
Šalu na stranu, ovim potezom, što god tko o njemu mislio, Dodik se jednostavno zacementirao kao neprikosnoveni lider ovog bh entiteta, nadalje, referendum koji će biti održan samo tjedan dana prije lokalnih izbora nije slučajno tempiran baš tjedan dana prije lokalnih izbora. Na ovaj način predsjednik Srpske kupuje vrijeme i stvara iluziju o tome da je nedodirljiv. Uspije li još i u tome da njegov kandidat Radojčić porazi Dragana Čavića u utrci za gradonačelnika Banja Luke, Dodik od skore propasti postaje lider broj jedan u Srpskoj.
Opozicija, koliko god joj bolno bilo, ne može i ne smije pokušati opstruirati referendum jer bi to značilo zanemarivanje srpskih interesa. Tako da, praktično, sve stranke u RS-u, htjele to priznati ili ne, krče put Dodikovom SNSD-u prema tronu. Stranka koja je prije nekog vremena djelovala bezidejno, slomljeno i poraženo, stranka kojoj je prije samo četiri mjeseca prijetio veliki opozicijski marš i prosvjed, stranka čije je ime u nekim dijelovima naše zemlje potpuno zabranjeno, uzdiže se kao Feniks i ponovno zauzima primat u branjenju srpstva. Što god to značilo.
Ustavni sud je kazao da je odluka o referendumu neustavna, ali Dodik pere po svom.
U vrijeme rata u BiH, devedesetih godina, stvorena je jedna snimka, na kojoj, znamo već tko, upozorava Aliju Izetbegovića da ne kreće putem kojim su krenule Slovenija i Hrvatska jer bi Bosnu i Hercegovinu mogao odvest u propast, a muslimane u nestanak. Danas, dvadeset i koju godinu nakon, pojedini bošnjački političari isto bi poručili Dodiku u svezi referenduma, al' ne mogu, jer, kako reče jedan hrvatski novinar iz Srednje Bosne - valjalo bi objavit rat, a ostat žrtva. Pojedini intelektualci tako nam ovih dana kazivaju da nije u redu "komadati Bosnu" jer su "probosanske snage uložile živote da ona bude takva kakva je" - skupa i nefunkcionalna valjda? Postoji kod pojedinaca, taj neki vjekovni strah od Srba, koji se manifestira ugnjetavanjem nad Hrvatima. Njih ima na njih ne možemo, al' Hrvata je manje, njih ćemo, kad već Srbe ne možemo. Doć će Kolinda svakako na ćevape s Halidom. To je ta logika, ono što je danas bošnjačko, treba ostat takvo, a ono što ima prilike biti hrvatsko ili srpsko mora (p)ostati zajedničko. Jazuk je tako, za pojedince i referendum i prijedlog reorganizacije Federacije. Jer mi svoje imamo, a vama vaše - ne treba. A nama treba, da bi sve skupa bilo obojano nekakvom fejk multietičnošću.
Dok se BiH bavi vječnim pitanjem referenduma, u Hrvatskoj HDZ-u cvijetaju ruže. Poklopile mu se stvari. Milanovićeva retorika i nebavljenje Karamarkovim i inim propustima omogućile su Plenkoviću rezultat koji ni najvjerniji i najzagriženiji HDZ-ovci nisu sanjali. SDP se srozao, Milanoviću pao moral i dao čovjek ostavku. Pobjedio ga kolega. Bivši. A bivše stranačke kolege ga počele cipelarit. Tako je to u (hrvatskoj) politici, dok si gore gledamo te k'o Boga, klanjamo se i ulizujemo, kad padneš, odjednom se svi sjetimo svega što si propustio i profalio.
Hrvatski su političari, čast izuzecima, svi u jednom jednaki.
- Nedosljedni u svojoj dosljednosti i nevjerodostojni u vjerodostojnosti.
Ipak, sreća je, kolika - tolika, da su likovi poput Ćorića, Tepeša, Ivana Šukera, Stipe Mesića još malo pa davna prošlost. Još da se i Reiner politički eutanazira.
Manjinci se guraju u vladu, a iz mađarskih manjinaca plivaju afere o kupovini glasova za 100 kuna. Uz glas, gratis dobiješ i mađarizaciju. Prostim riječnikom kazano, pomađariš se. I onda kažu Lijan nepošten?! Čovjek fino davao 100 maraka i mog'o si mu dat glas i ostat, makar načelno, ono što si i do tad bio. - ništa. A ovi jadni, em su ništa, em postali Mađari.
Ivan Crnjac / Prvi.tv
Šalu na stranu, ovim potezom, što god tko o njemu mislio, Dodik se jednostavno zacementirao kao neprikosnoveni lider ovog bh entiteta, nadalje, referendum koji će biti održan samo tjedan dana prije lokalnih izbora nije slučajno tempiran baš tjedan dana prije lokalnih izbora. Na ovaj način predsjednik Srpske kupuje vrijeme i stvara iluziju o tome da je nedodirljiv. Uspije li još i u tome da njegov kandidat Radojčić porazi Dragana Čavića u utrci za gradonačelnika Banja Luke, Dodik od skore propasti postaje lider broj jedan u Srpskoj.
Opozicija, koliko god joj bolno bilo, ne može i ne smije pokušati opstruirati referendum jer bi to značilo zanemarivanje srpskih interesa. Tako da, praktično, sve stranke u RS-u, htjele to priznati ili ne, krče put Dodikovom SNSD-u prema tronu. Stranka koja je prije nekog vremena djelovala bezidejno, slomljeno i poraženo, stranka kojoj je prije samo četiri mjeseca prijetio veliki opozicijski marš i prosvjed, stranka čije je ime u nekim dijelovima naše zemlje potpuno zabranjeno, uzdiže se kao Feniks i ponovno zauzima primat u branjenju srpstva. Što god to značilo.
Ustavni sud je kazao da je odluka o referendumu neustavna, ali Dodik pere po svom.
U vrijeme rata u BiH, devedesetih godina, stvorena je jedna snimka, na kojoj, znamo već tko, upozorava Aliju Izetbegovića da ne kreće putem kojim su krenule Slovenija i Hrvatska jer bi Bosnu i Hercegovinu mogao odvest u propast, a muslimane u nestanak. Danas, dvadeset i koju godinu nakon, pojedini bošnjački političari isto bi poručili Dodiku u svezi referenduma, al' ne mogu, jer, kako reče jedan hrvatski novinar iz Srednje Bosne - valjalo bi objavit rat, a ostat žrtva. Pojedini intelektualci tako nam ovih dana kazivaju da nije u redu "komadati Bosnu" jer su "probosanske snage uložile živote da ona bude takva kakva je" - skupa i nefunkcionalna valjda? Postoji kod pojedinaca, taj neki vjekovni strah od Srba, koji se manifestira ugnjetavanjem nad Hrvatima. Njih ima na njih ne možemo, al' Hrvata je manje, njih ćemo, kad već Srbe ne možemo. Doć će Kolinda svakako na ćevape s Halidom. To je ta logika, ono što je danas bošnjačko, treba ostat takvo, a ono što ima prilike biti hrvatsko ili srpsko mora (p)ostati zajedničko. Jazuk je tako, za pojedince i referendum i prijedlog reorganizacije Federacije. Jer mi svoje imamo, a vama vaše - ne treba. A nama treba, da bi sve skupa bilo obojano nekakvom fejk multietičnošću.
Dok se BiH bavi vječnim pitanjem referenduma, u Hrvatskoj HDZ-u cvijetaju ruže. Poklopile mu se stvari. Milanovićeva retorika i nebavljenje Karamarkovim i inim propustima omogućile su Plenkoviću rezultat koji ni najvjerniji i najzagriženiji HDZ-ovci nisu sanjali. SDP se srozao, Milanoviću pao moral i dao čovjek ostavku. Pobjedio ga kolega. Bivši. A bivše stranačke kolege ga počele cipelarit. Tako je to u (hrvatskoj) politici, dok si gore gledamo te k'o Boga, klanjamo se i ulizujemo, kad padneš, odjednom se svi sjetimo svega što si propustio i profalio.
Hrvatski su političari, čast izuzecima, svi u jednom jednaki.
- Nedosljedni u svojoj dosljednosti i nevjerodostojni u vjerodostojnosti.
Ipak, sreća je, kolika - tolika, da su likovi poput Ćorića, Tepeša, Ivana Šukera, Stipe Mesića još malo pa davna prošlost. Još da se i Reiner politički eutanazira.
Manjinci se guraju u vladu, a iz mađarskih manjinaca plivaju afere o kupovini glasova za 100 kuna. Uz glas, gratis dobiješ i mađarizaciju. Prostim riječnikom kazano, pomađariš se. I onda kažu Lijan nepošten?! Čovjek fino davao 100 maraka i mog'o si mu dat glas i ostat, makar načelno, ono što si i do tad bio. - ništa. A ovi jadni, em su ništa, em postali Mađari.
Ivan Crnjac / Prvi.tv
