Iako su Kinezi već u 6. stoljeću rabili rezbarene drvene ploče za umnožavanje tekstova te su pokretna metalna slova korištena za tiskanje u Koreji sredinom 13. stoljeća, u Europi su se do sredine 15. stoljeća knjige umnožavale prepisivanjem rukom, što ih je činilo skupima i rijetkima.
Sve se vrtoglavo počelo mijenjati zahvaljujući Johannu (Johannesu) Gutenbergu, njemačkom tiskaru, izumitelju tipografije u Europi.
Johannes Gensfleisch zur Laden zum Gutenberg rođen je vjerojatno u Mainzu 1397. godine, a u tom je gradu preminuo na današnji dan, 3. veljače 1468. godine.
O njegovu životu i radu postoje samo fragmentirani i dijelom nesigurni podaci. John Lienhard, povjesničar tehnologije, navodi da je Gutenberg odrastao poznavajući zlatarski zanat.
Njegovo prezime proizlazi iz kuće koju su naseljavali njegov otac i preci po očevoj strani 'zu Laden, zu Gutenberg'. Kuća Gänsfleisch bila je jedna od patricijskih obitelji u gradu, koja ima zapise o precima iz 13. stoljeća. Patriciji (aristokrati) u Mainzu dobivali su često nazive prema kućama koje su posjedovali. Oko 1427. godine ime zu Gutenberg, po nazivu obiteljske kuće u Mainzu, po prvi puta je zabilježeno u upotrebi.
Pretpostavlja se da je studirao na Sveučilištu u Erfurtu, a da je zbog političkih razloga preselio u Strassburg (Strasbourg), gdje je obitelj vjerojatno imala poznanstva.
U ožujku 1434. godine njegovo pismo ukazuje da je živio u Strasbourgu, gdje je imao rođake po majčinoj strani. Čini se da je bio i zlatar, član strasburške milicije. Postoje i dokazi iz 1437. godine da je učio bogate trgovce kako polirati drago kamenje, ali nije poznato gdje je on to naučio.
Već 1436. posjeduje tiskarski uređaj i njime vrši pokuse. Smatra se da je u Strasbourgu 1440. Gutenberg razvio tehniku tiskanja. Od 1448. opet je u Mainzu, a 1450. njegov tiskarski stroj je u upotrebi i tiska njemačku poemu, vjerojatno prvo tiskanje. U to vrijeme već je bio upoznat s tehnikom dubokog tiska ("intaglio").
Došao je na ideju da izlijeva pojedinačna slova od metala i da od slova sastavlja redove i stranice. Konstruirao je drvenu prešu pomoću koje se dobivao otisak pritiskom ravne ploče preko lista papira. Sama slova izradio je od slitine antimona, olova i kositra, a slitina je ostala gotovo nepromijenjena i u modernijim tiskarskim strojevima.
Ova tehnologija značajna je za širenje pismenosti, kulture, duhovnosti i ideja. Razvilo se tiskanje knjiga koje je dovelo do napretka znanosti i umjetnosti. Sve veći broj pisaca mogao je objavljivati svoje radove i činiti ih dostupnima širokoj publici.
Godine 1455. dovršava svoj prvi tipografski rad, latinsku Bibliju na 1282 folio stranice u 2 stupca po 42 retka, tiskanu u 100-200 primjeraka, dijelom na pergamentu, dijelom na papiru ("Biblija od 42 retka").
Imitirajući u lijevnim slovima tadašnji gotički krasopis s njegovim ligaturama i kraticama, upotrijebio je za to svoje izdanje 290 različitih znakova.
Dugo se tvrdilo da je, još prije Biblije, grubljim slovima tiskao i neka manja djela (Fragment o sudu svijeta; Astronomski kalendar za 1448), ali se to nije moglo dokumentarno provjeriti.
Iste godine kada je dovršena Biblija (1455), J. Fust utužio je Gutenberga zbog duga; iako ishod toga procesa nije poznat, čini se da je vjerovnik sudskom odlukom došao u posjed Gutenbergove tiskare, jer je već dvije godine poslije (1457) tiskao elegantno izdanje Mainziškoga psaltira, na kojem su kao tiskari potpisani Fust i njegov zet P. Schöffer, bez Gutenberga.
O daljnjem Gutenbergovu tiskarskom radu ne zna se ništa pouzdano; pripisuje mu se, među ostalim, tiskanje izdanja Missale speciale; Mainzer Catholicon i Biblije od 36 redaka, izdane u Bambergu.
Posljednje tri godine života proveo je na dvoru kneza izbornika, nadbiskupa Adolfa Nassauskoga u Mainzu, živeći od nadarbine koju je uživao kao član kneževe dvorske svite.
Sve se vrtoglavo počelo mijenjati zahvaljujući Johannu (Johannesu) Gutenbergu, njemačkom tiskaru, izumitelju tipografije u Europi.
Johannes Gensfleisch zur Laden zum Gutenberg rođen je vjerojatno u Mainzu 1397. godine, a u tom je gradu preminuo na današnji dan, 3. veljače 1468. godine.
O njegovu životu i radu postoje samo fragmentirani i dijelom nesigurni podaci. John Lienhard, povjesničar tehnologije, navodi da je Gutenberg odrastao poznavajući zlatarski zanat.
Njegovo prezime proizlazi iz kuće koju su naseljavali njegov otac i preci po očevoj strani 'zu Laden, zu Gutenberg'. Kuća Gänsfleisch bila je jedna od patricijskih obitelji u gradu, koja ima zapise o precima iz 13. stoljeća. Patriciji (aristokrati) u Mainzu dobivali su često nazive prema kućama koje su posjedovali. Oko 1427. godine ime zu Gutenberg, po nazivu obiteljske kuće u Mainzu, po prvi puta je zabilježeno u upotrebi.
Pretpostavlja se da je studirao na Sveučilištu u Erfurtu, a da je zbog političkih razloga preselio u Strassburg (Strasbourg), gdje je obitelj vjerojatno imala poznanstva.
U ožujku 1434. godine njegovo pismo ukazuje da je živio u Strasbourgu, gdje je imao rođake po majčinoj strani. Čini se da je bio i zlatar, član strasburške milicije. Postoje i dokazi iz 1437. godine da je učio bogate trgovce kako polirati drago kamenje, ali nije poznato gdje je on to naučio.
Već 1436. posjeduje tiskarski uređaj i njime vrši pokuse. Smatra se da je u Strasbourgu 1440. Gutenberg razvio tehniku tiskanja. Od 1448. opet je u Mainzu, a 1450. njegov tiskarski stroj je u upotrebi i tiska njemačku poemu, vjerojatno prvo tiskanje. U to vrijeme već je bio upoznat s tehnikom dubokog tiska ("intaglio").
Došao je na ideju da izlijeva pojedinačna slova od metala i da od slova sastavlja redove i stranice. Konstruirao je drvenu prešu pomoću koje se dobivao otisak pritiskom ravne ploče preko lista papira. Sama slova izradio je od slitine antimona, olova i kositra, a slitina je ostala gotovo nepromijenjena i u modernijim tiskarskim strojevima.
Ova tehnologija značajna je za širenje pismenosti, kulture, duhovnosti i ideja. Razvilo se tiskanje knjiga koje je dovelo do napretka znanosti i umjetnosti. Sve veći broj pisaca mogao je objavljivati svoje radove i činiti ih dostupnima širokoj publici.
Godine 1455. dovršava svoj prvi tipografski rad, latinsku Bibliju na 1282 folio stranice u 2 stupca po 42 retka, tiskanu u 100-200 primjeraka, dijelom na pergamentu, dijelom na papiru ("Biblija od 42 retka").
Imitirajući u lijevnim slovima tadašnji gotički krasopis s njegovim ligaturama i kraticama, upotrijebio je za to svoje izdanje 290 različitih znakova.
Dugo se tvrdilo da je, još prije Biblije, grubljim slovima tiskao i neka manja djela (Fragment o sudu svijeta; Astronomski kalendar za 1448), ali se to nije moglo dokumentarno provjeriti.
Iste godine kada je dovršena Biblija (1455), J. Fust utužio je Gutenberga zbog duga; iako ishod toga procesa nije poznat, čini se da je vjerovnik sudskom odlukom došao u posjed Gutenbergove tiskare, jer je već dvije godine poslije (1457) tiskao elegantno izdanje Mainziškoga psaltira, na kojem su kao tiskari potpisani Fust i njegov zet P. Schöffer, bez Gutenberga.
O daljnjem Gutenbergovu tiskarskom radu ne zna se ništa pouzdano; pripisuje mu se, među ostalim, tiskanje izdanja Missale speciale; Mainzer Catholicon i Biblije od 36 redaka, izdane u Bambergu.
Posljednje tri godine života proveo je na dvoru kneza izbornika, nadbiskupa Adolfa Nassauskoga u Mainzu, živeći od nadarbine koju je uživao kao član kneževe dvorske svite.
