Čovjek koji je prije gotovo tri desetljeća izumio World Wide Web, Tim Bernes-Lee smatra kako su tri najveće prijetnje s kojima se internet danas sučeljava gubitak nadzora nad osobnim podacima, širenje lažnih vijesti i nepostojanje regulacija u vezi s političkim oglašavanjem.
12. ožujka 1989. taj je informatički znanstvenik podnio CERN-u prijedlog za nešto što će ubrzo postati World Wide Web (WWW).
Brojne ljude sve više brine online širenje dezinformacija, od ciničnog širenja lažnih vijesti kako bi se brzo zaradilo od oglašavanja do sofisticiranih političkih kampanja.
Društvene nam mreže "pokazuju sadržaj za koji misle da ćemo kliknuti, što znači da se dezinformacije, ili "lažne vijesti", koje su šokantne, iznenađujuće ili dizajnirane da budu u skladu s našim vlastitim predrasudama mogu širiti poput šumskog požara", napisao je Berners-Lee.
"A uz pomoć znanosti o podacima i vojske botova, oni s lošim namjerama mogu namjestiti sustav da širi dezinformacije za financijsku i političku korist".
Ljudi predaju svoje osobne podatke kada se prijavljuju na određene stranice, a to je zabrinulo Bernersa-Leeja.
"Dok se naši podaci drže na posebnim mjestima, skriveni od nas, mi gubimo koristi koje bismo imali kada bismo imali izravnu kontrolu nad našim podacima i kada bismo sami odlučivali kada i s kime ćemo ih dijeliti. Štoviše, često nemamo nikakvog načina da odredimo koje podatke ne želimo dijeliti, posebno s trećim stranama – najčešće je sve ili ništa."
Rizici su još veći u državama s autoritarnim režimima, gdje kolaboracija vlasti i velikih IT tvrtki dovodi u rizik živote građana.
Otac WWW-a tvrdi kako je sofisticirano moderno oglašavanje rizik za demokraciju. Pojavile su se tvrdnje kako se neki politički oglasi, kako u SAD-u tako i drugdje u svijetu, koriste na neetičan način, kako bi usmjerili glasače na lažne vijesti, ili ih obeshrabrili da se uopće i pojave na glasačkim mjestima.
"Ciljano oglašavanje omogućuje političkim kampanjama da pošalju potpuno različite, moguće i konfliktne poruke različitim grupama. Je li to demokratično?", pita se Berners-Lee. Postoji jedna zajednička crta koja se provlači kroz sva tri trenda: moć ogromnih IT tvrtki poput Facebooka ili Googlea, te kako kad nad njima ne postoji nadzor mogu imati korozivan učinak na građansko društvo.
Nema jednostavnog rješenja ovih problema. Kako piše vecernji.ba, Tim Berners-Lee predlaže razne stvari, od poticanja privatnih tvrtki da umjesto oglašavanja kao način financiranja koriste pretplatu i mikroisplate, do osiguranja da imamo "više algoritamske transparentnosti kako bismo razumjeli kako se donose važne odluke koje utječu na naše živote."
"Svi smo mi izgrađivali internet kakav imamo danas", kaže u zaključku, "a sada ovisi o nama hoćemo li izgraditi internet kakav želimo - za svakoga."
12. ožujka 1989. taj je informatički znanstvenik podnio CERN-u prijedlog za nešto što će ubrzo postati World Wide Web (WWW).
Brojne ljude sve više brine online širenje dezinformacija, od ciničnog širenja lažnih vijesti kako bi se brzo zaradilo od oglašavanja do sofisticiranih političkih kampanja.
Društvene nam mreže "pokazuju sadržaj za koji misle da ćemo kliknuti, što znači da se dezinformacije, ili "lažne vijesti", koje su šokantne, iznenađujuće ili dizajnirane da budu u skladu s našim vlastitim predrasudama mogu širiti poput šumskog požara", napisao je Berners-Lee.
"A uz pomoć znanosti o podacima i vojske botova, oni s lošim namjerama mogu namjestiti sustav da širi dezinformacije za financijsku i političku korist".
Ljudi predaju svoje osobne podatke kada se prijavljuju na određene stranice, a to je zabrinulo Bernersa-Leeja.
"Dok se naši podaci drže na posebnim mjestima, skriveni od nas, mi gubimo koristi koje bismo imali kada bismo imali izravnu kontrolu nad našim podacima i kada bismo sami odlučivali kada i s kime ćemo ih dijeliti. Štoviše, često nemamo nikakvog načina da odredimo koje podatke ne želimo dijeliti, posebno s trećim stranama – najčešće je sve ili ništa."
Rizici su još veći u državama s autoritarnim režimima, gdje kolaboracija vlasti i velikih IT tvrtki dovodi u rizik živote građana.
Otac WWW-a tvrdi kako je sofisticirano moderno oglašavanje rizik za demokraciju. Pojavile su se tvrdnje kako se neki politički oglasi, kako u SAD-u tako i drugdje u svijetu, koriste na neetičan način, kako bi usmjerili glasače na lažne vijesti, ili ih obeshrabrili da se uopće i pojave na glasačkim mjestima.
"Ciljano oglašavanje omogućuje političkim kampanjama da pošalju potpuno različite, moguće i konfliktne poruke različitim grupama. Je li to demokratično?", pita se Berners-Lee. Postoji jedna zajednička crta koja se provlači kroz sva tri trenda: moć ogromnih IT tvrtki poput Facebooka ili Googlea, te kako kad nad njima ne postoji nadzor mogu imati korozivan učinak na građansko društvo.
Nema jednostavnog rješenja ovih problema. Kako piše vecernji.ba, Tim Berners-Lee predlaže razne stvari, od poticanja privatnih tvrtki da umjesto oglašavanja kao način financiranja koriste pretplatu i mikroisplate, do osiguranja da imamo "više algoritamske transparentnosti kako bismo razumjeli kako se donose važne odluke koje utječu na naše živote."
"Svi smo mi izgrađivali internet kakav imamo danas", kaže u zaključku, "a sada ovisi o nama hoćemo li izgraditi internet kakav želimo - za svakoga."
