U prvoj godini mandata predsjednika Billa Clintona otvorila se velika afera u SAD-u oko prodaje oružja iz Irana za BiH i kršenja međunarodnog embarga. Radi se o posebno osjetljivoj temi zbog višedesetljetnih prijepora između Irana i Sjedinjenih Država i utjecaja koji se proširio imajući na umu činjenicu da je iz Irana, uz oružje, pristizao i njihov utjecaj na bošnjačke političare i javnost u BiH. Cijela lavina optužbi je pokrenuta i afera se protegnula pune četiri godine kada je Washington Times 1994. godine objavio da je uz ‘mig’ Clintonove administracije isporučivano iransko oružje za bošnjačku stranu u ratu u BiH. Članak Washington Timesa je započeo s rečenicom “Hrvatska je postala glavna tranzitna točka za potajnu dopremu oružja za BiH”, što je imalo prikrivrenu potporu Washingtona. Navodi se to u dokumentu iz arhive bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona koja nosi oznaku ‘Obavještajni nadzorni odbor’, a objavljena je prije šest dana. Ovaj megadokument sastavljen je od više desetaka različitih dopisa, pisama senatora, predstavnika za nacionalnu sigurnost Bijele kuće, kao i iskaza visokih dužnosnika koji su svjedočili pred kongresnim odborima.
‘Nesporazum’
U suštini predstavnici američkih vlasti, a što se u jednome od dopisa zgodno objašnjava, potpuno su se ogradili od odobravanja isporuke naoružanja za BiH te su sve prebacili na ‘nesporazum’ ili nešto za što Washington nije dao službeno odobrenje, ali se može zaključiti da su prešutno to izveli. Iako je, po svemu sudeći, naoružanje preko Hrvatske stizalo za vlasti u Sarajevu i tijekom 1992. i 1993. godine, u javnost je to isplivalo tek nakon što je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman zatražio od tadašnjeg veleposlanika SAD-a u BiH Petera Galbraitha odobrenje za prolaz pošiljci naoružanja za BiH preko teritorija Hrvatske.
“Jasno je istaknuo kako bi Iran mogao biti jedan od opskrbljivača. Nakon što je to provjerio s Washingtonom, naš veleposlanik je odgovorio da je on ostao bez instrukcija. Drugim riječima, dok mi to nismo odobrili, nismo ni prosvjedovali”, stoji u jednom od nedavno dostupnih dokumenata. Objašnjava se kako je bila jako delikatna situacija u to vrijeme. Prije svega s obzirom na velike međusobne prijepore koje Washington ima s Teheranom, a s druge strane na činjenicu da su snage u Sarajevu bile u jako slaboj vojnoj situaciji. Naime, Srbi su držali 70 % teritorija BiH, a Goražde i Sarajevo bili su pod velikim pritiskom. Također se navodi i zabrinutost europskih zemalja koje su imale svoje postrojbe na terenu te su smatrale da bi ukidanje vojnog embarga, koje je bilo na snazi, dovelo do stradanja njihovih vojnika.
Tuđman ‘krivac’
Sam veleposlanik Galbraith je cijelu odgovornost prebacio na pokojnog predsjednika Tuđmana, kao i hrvatske vlasti koje su dopuštale transport oružja. No, njegova je uloga bila krajnje kontroverzna jer je jedan američki agent Središnje obavještajne agencije (CIA) tvrdio posve drukčije, tj. da je Galbraith imao jasnu ulogu u tome. Nekoliko američkih službi, kao i tijela koja nadziru njihov rad, provelo je više istraga, a objavljeno je i svjedočanstvo tadašnjeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Tonya Lakea koji je zanijekao povezanost SAD-a s time, ali je ustvrdio da bi zaustavljanje isporuke naoružanja uništilo upravo stvorenu hrvatsko-bošnjačku Federaciju. Dodao je da se radilo o teškoj odluci tadašnje američke administracije.
Zoran Krešić / Večernji list
‘Nesporazum’
U suštini predstavnici američkih vlasti, a što se u jednome od dopisa zgodno objašnjava, potpuno su se ogradili od odobravanja isporuke naoružanja za BiH te su sve prebacili na ‘nesporazum’ ili nešto za što Washington nije dao službeno odobrenje, ali se može zaključiti da su prešutno to izveli. Iako je, po svemu sudeći, naoružanje preko Hrvatske stizalo za vlasti u Sarajevu i tijekom 1992. i 1993. godine, u javnost je to isplivalo tek nakon što je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman zatražio od tadašnjeg veleposlanika SAD-a u BiH Petera Galbraitha odobrenje za prolaz pošiljci naoružanja za BiH preko teritorija Hrvatske.
“Jasno je istaknuo kako bi Iran mogao biti jedan od opskrbljivača. Nakon što je to provjerio s Washingtonom, naš veleposlanik je odgovorio da je on ostao bez instrukcija. Drugim riječima, dok mi to nismo odobrili, nismo ni prosvjedovali”, stoji u jednom od nedavno dostupnih dokumenata. Objašnjava se kako je bila jako delikatna situacija u to vrijeme. Prije svega s obzirom na velike međusobne prijepore koje Washington ima s Teheranom, a s druge strane na činjenicu da su snage u Sarajevu bile u jako slaboj vojnoj situaciji. Naime, Srbi su držali 70 % teritorija BiH, a Goražde i Sarajevo bili su pod velikim pritiskom. Također se navodi i zabrinutost europskih zemalja koje su imale svoje postrojbe na terenu te su smatrale da bi ukidanje vojnog embarga, koje je bilo na snazi, dovelo do stradanja njihovih vojnika.
Tuđman ‘krivac’
Sam veleposlanik Galbraith je cijelu odgovornost prebacio na pokojnog predsjednika Tuđmana, kao i hrvatske vlasti koje su dopuštale transport oružja. No, njegova je uloga bila krajnje kontroverzna jer je jedan američki agent Središnje obavještajne agencije (CIA) tvrdio posve drukčije, tj. da je Galbraith imao jasnu ulogu u tome. Nekoliko američkih službi, kao i tijela koja nadziru njihov rad, provelo je više istraga, a objavljeno je i svjedočanstvo tadašnjeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Tonya Lakea koji je zanijekao povezanost SAD-a s time, ali je ustvrdio da bi zaustavljanje isporuke naoružanja uništilo upravo stvorenu hrvatsko-bošnjačku Federaciju. Dodao je da se radilo o teškoj odluci tadašnje američke administracije.
Zoran Krešić / Večernji list
