Bosna i Hercegovina za Dalmatince odavno više nije zemlja većih mogućnosti, odnosno država u kojoj za manje novca možete dobiti puno više nego u Hrvatskoj, piše Slobodna Dalmacija.
Svejedno, teško da će ikada iščeznuti par desetljeća duga tradicija kupnje odjeće, obuće, namirnica, a pogotovo duhanskih proizvoda u Hercegovini.
Kako se od Vrgorca ili Vinjana krećete prema unutrašnjosti susjedne države, s kunom u novčaniku sve teže možete plaćati u većim trgovačkim lancima. No, s druge strane, ne trebate niti pitati primaju li kune u ugostiteljskim objektima ili manjim privatnim trgovinama, pogotovo onima u pograničnom području. Sve dolazi u obzir – marke, kune ili euri. Ali dokad?
– Ne znam. Treba vidit oće li od iduće godine iti jedna banka uopće primat kune – kazala nam je prodavačica kožnog remenja svih mogućih “visokih” modnih brendova.
Svega 200-tinjak metara od graničnog prijelaza Vinjani Donji u izlogu šljašte kopče Louis Vuittona, Guccija, Pierre Cardina, a nas dvije na blagajni s kalkulatorom, kao nekakve brokerice, raspravljamo o apoenima i valutama te kako će se trgovci u Hercegovini ponašati s kunama nakon 1. siječnja, kad Hrvatska postane 20. članica eurozone. Na kraju priznaje da im konverzija kuna početkom iduće godine može samo “komplicirati život”.
ETO JOŠ TO MALO KUNA…
– Lakše nam je primat euro, tako će vjerojatno bit kad cijela Hrvatska prijeđe na euro – veli nam prodavačica i nastavi svoj posao. Za muški remen traži 10 konvertibilnih maraka, a ženski su od 15 do 25 maraka. Odabrala sam muški remen, ima ih u raznim veličinama i kopče su, najblaže rečeno, decentnije od onih na proizvodima namijenjenim ženama.
– Deset maraka. Oćeš u kunama, eurima ili markama? – pitala me.
– Hajdemo onda u kunama – odgovorila sam joj i pružila novčanicu od pedeset kuna. Vratila mi je papirnatih deset kuna s portretom Jurja Dobrile.
– Eto, zabavljaj se s kunama dokle mo’š – osmjehnula se i namignula mi.
Uputila me je kod susjednih trgovaca kako bi mi pomogli s dilemom. Svjesna je i sama da uskoro kreću “migracije” Dalmatinaca prema Blidinju, Kupresu i Jahorini, a da nisu sigurni hoće li čuvati kune za zimovanje ili će od siječnja i u susjednu Bosnu i Hercegovinu morati samo s eurima u novčaniku.
– Baš smo nedavno pričali o tome, ne znam šta nas čeka. Na kraju će biti onako kako gazda odluči – kazao nam je jedan od prodavača, ali veliku prednost daje euru.
Mi ti već odavno jednakom brzinom preračunavamo i euro i kunu u marke, tako da je nama svejedno. Ako niti jedna banka ne bude primala kune, nećemo ni mi – uz osmijeh je laički pojasnio trgovac, smješten u malom montažnom objektu.
Dovoljno smo doznali od pograničnih poduzetnika koji najviše trguju s Hrvatima pa smo krenuli put Mostara…
Više na portalu Slobodne Dalmacije.
Svejedno, teško da će ikada iščeznuti par desetljeća duga tradicija kupnje odjeće, obuće, namirnica, a pogotovo duhanskih proizvoda u Hercegovini.
Kako se od Vrgorca ili Vinjana krećete prema unutrašnjosti susjedne države, s kunom u novčaniku sve teže možete plaćati u većim trgovačkim lancima. No, s druge strane, ne trebate niti pitati primaju li kune u ugostiteljskim objektima ili manjim privatnim trgovinama, pogotovo onima u pograničnom području. Sve dolazi u obzir – marke, kune ili euri. Ali dokad?
– Ne znam. Treba vidit oće li od iduće godine iti jedna banka uopće primat kune – kazala nam je prodavačica kožnog remenja svih mogućih “visokih” modnih brendova.
Svega 200-tinjak metara od graničnog prijelaza Vinjani Donji u izlogu šljašte kopče Louis Vuittona, Guccija, Pierre Cardina, a nas dvije na blagajni s kalkulatorom, kao nekakve brokerice, raspravljamo o apoenima i valutama te kako će se trgovci u Hercegovini ponašati s kunama nakon 1. siječnja, kad Hrvatska postane 20. članica eurozone. Na kraju priznaje da im konverzija kuna početkom iduće godine može samo “komplicirati život”.
ETO JOŠ TO MALO KUNA…
– Lakše nam je primat euro, tako će vjerojatno bit kad cijela Hrvatska prijeđe na euro – veli nam prodavačica i nastavi svoj posao. Za muški remen traži 10 konvertibilnih maraka, a ženski su od 15 do 25 maraka. Odabrala sam muški remen, ima ih u raznim veličinama i kopče su, najblaže rečeno, decentnije od onih na proizvodima namijenjenim ženama.
– Deset maraka. Oćeš u kunama, eurima ili markama? – pitala me.
– Hajdemo onda u kunama – odgovorila sam joj i pružila novčanicu od pedeset kuna. Vratila mi je papirnatih deset kuna s portretom Jurja Dobrile.
– Eto, zabavljaj se s kunama dokle mo’š – osmjehnula se i namignula mi.
Uputila me je kod susjednih trgovaca kako bi mi pomogli s dilemom. Svjesna je i sama da uskoro kreću “migracije” Dalmatinaca prema Blidinju, Kupresu i Jahorini, a da nisu sigurni hoće li čuvati kune za zimovanje ili će od siječnja i u susjednu Bosnu i Hercegovinu morati samo s eurima u novčaniku.
– Baš smo nedavno pričali o tome, ne znam šta nas čeka. Na kraju će biti onako kako gazda odluči – kazao nam je jedan od prodavača, ali veliku prednost daje euru.
Mi ti već odavno jednakom brzinom preračunavamo i euro i kunu u marke, tako da je nama svejedno. Ako niti jedna banka ne bude primala kune, nećemo ni mi – uz osmijeh je laički pojasnio trgovac, smješten u malom montažnom objektu.
Dovoljno smo doznali od pograničnih poduzetnika koji najviše trguju s Hrvatima pa smo krenuli put Mostara…
Više na portalu Slobodne Dalmacije.
