Ovo povrće koje je većina zaboravila jesti potječe iz Srednje Amerike, a već u pretkolumbijsko doba bilo je prošireno po cijeloj Americi, gdje je domaće stanovništvo koristilo gomolje kao zimsku namirnicu. Prema obliku, kultivari mogu imati okrugle, ovalne ili vretenaste gomolje. Višegodišnja je ovo biljka, ali uzgaja se kao jednogodišnja kultura. Stabljika i lišće kvalitetna su stočna hrana, a može se kositi 2 – 3 puta, sušiti ili koristiti za silažu. Gomolji se također mogu koristiti za stočnu hranu, za proizvodnju alkohola (za žestoka pića i kao obnovljivi izvor energije), kao povrće svježi ili kuhani i kao sirovina za različite dijetetske proizvode (može potpuno zamijeniti krumpir), piše Agroklub.
Čičoka, poznata i kao jeruzalemska artičoka, biljka je koja je nekad bila cijenjena na europskim stolovima, a danas je gotovo zaboravljena. Riječ je o gomoljastoj kulturi koja u Europu dolazi u 17. stoljeću, a u nekim krajevima, pa i na prostorima Hrvatske, bila je uzgajana kao osnovna namirnica. Zbog svoje izdržljivosti, otpornosti na bolesti i sposobnosti da uspijeva i na lošijem tlu, predstavljala je sigurnu hranu u vremenima oskudice.
Zdravstvene vrijednosti čičoke su izvanredne. Najvažniji spoj koji sadrži je inulin, složeni ugljikohidrat koji se ne probavlja u želucu i tankom crijevu, već dolazi nepromijenjen do debelog crijeva, gdje djeluje kao prebiotik. Time hrani korisne bakterije, poboljšava probavu i doprinosi zdravlju crijevne flore.
Upravo zbog toga čičoka je posebno korisna za dijabetičare, jer ne podiže razinu šećera u krvi na način na koji to čini krumpir ili drugo škrobno povrće. Osim toga, bogata je vlaknima, kalijem, željezom, magnezijem i vitaminima B skupine, što je čini snažnim saveznikom u jačanju imuniteta, očuvanju zdravlja srca i regulaciji krvnog tlaka. Gomolji su niskokalorični, a istovremeno zasitni, pa su zanimljiv izbor i za one koji žele kontrolirati tjelesnu težinu.
Iako je riječ o biljci visoke nutritivne vrijednosti i vrlo jednostavnoj za uzgoj, čičoka je s vremenom pala u zaborav. Često se smatra povrćem siromašnih, pa je u urbanim sredinama potpuno nestala s jelovnika.
U posljednje vrijeme interes za nju ponovno raste zahvaljujući trendovima zdrave prehrane i povratku tradicionalnim kulturama, no i dalje je mnogo manje zastupljena od moderne "superhrane" koja dolazi iz uvoza. Ipak, nutricionisti sve češće naglašavaju kako je upravo čičoka domaća alternativa egzotičnim namirnicama, jer sadrži rijetku kombinaciju prebiotika, minerala i vitamina, prenosi Podravski.
UZGOJ ČIČOKE
Temperatura
Minimalna temperatura rasta iznosi 5 °C, a mlada biljka može podnijeti -5 °C. Optimalna temperatura rasta je 15 – 20 °C. Gomolji u tlu mogu prezimiti pri -30 do -40 °C.
Svjetlost
Čičoka je biljka izrazito kratkog dana te cvate tek kada je dan kraći od 12 sati (u listopadu), a kultivari duže vegetacije često ne cvatu.
Voda
Pri dobroj opskrbljenosti vodom biljka stvara veliku nadzemnu i podzemnu masu. U uvjetima ljetne suše stagnira, ali nakon prvih kiša opet intezivno raste.
Tlo
Za uzgoj su prikladnija lakša tla uz pH 6 – 7,5, ali i na manje prikladnim tlima daje bolju proizvodnju organske mase nekog druge kulture.
AGROTEHNIKA PRI UZGOJU ČIČOKE
Plodored
Čičoka se može uzgajati na istoj površini 2 – 3 godine jer je teško izvaditi baš sve gomolje, pa ih uvijek ostane toliko da se zasnuje novi usjev. Kao pretkultura nije poželjan suncokret, a nakon čičoke poželjna je neka okopavina jer se pojedine biljke redovito pojavljuju, pa ih treba pravovremeno uništiti.
Gnojidba
Za dobar rast i razvoj čičoki je potrebno mnogo kalija. Preporučuje se gnojiti sa 100 kg/ha dušika, 50 kg/ha fosfora i 15 kg/ha kalija. Polovica dušika primjenjuje se u prihrani. Prevelika količina dušika može previše pospješiti razvoj nadzemnog dijela.
Njega usjeva
Tijekom vegetacije potrebne su jedna do dvije međuredne obrade uz prihranu. Pri zadnjoj obradi redove treba malo nagrnuti, što pospješuje više površinski razvoj gomolja.
Sadnja
Čičoka se razmnožava gomoljima. Za sadnju su najprikladniji oni koji su teški 30 – 50 g, odnosno 1 000 – 1 300 kg gomolja po hektaru. Nije preporučljivo rezati gomolje. Saditi se može kasno u jesen ili u rano proljeće do sredine travnja. Sadi se na međuredni razmak 50 – 70 cm i 40 – 50 cm u redu na dubinu od 6 – 10 cm, ovisno o tlu. Može se saditi u plitke brazde ručno, ili sadilicom za krumpir.
Vađenje
Gomolji čičoke mogu se vaditi od listopada do početka vegetacije u proljeće. Prije vađenja pokose se i odstrane stabljike, koje su u to vrijeme već suhe, a zatim se vadi ručno ili mehanizacijom za vađenje krumpira. Na većim površinama prinosi mogu biti 30 – 50 t/ha. Gomolji čičoke imaju vrlo tanku i nježnu pokožicu koja se pri vađenju lako oštećuje, pa je zato najbolje postupno vaditi prema potrebi. piše Agroklub.
Za prodaju na tržištu pripremaju se ujednačeni, oprani gomolji, pakirani u letvarice ili kutije, a najbolje je jedinično pakiranje u perforirane PE vrečice. Kraće vrijeme može se skladištiti u podrumima u vlažnom pijesku ili u hladnjači pri temperaturi 0 – 1 °C i relativnoj vlazi zraka 95 – 97 %. Za čičoku koja se planira vaditi zimi, preporučuje se pokrivanje slamom ili kakvim drugim materijalom, da se izbjegne smrzavanje tla. Gomolje predviđene za sadnju najbolje je vaditi krajem zime ili početkom proljeća.
Čičoka, poznata i kao jeruzalemska artičoka, biljka je koja je nekad bila cijenjena na europskim stolovima, a danas je gotovo zaboravljena. Riječ je o gomoljastoj kulturi koja u Europu dolazi u 17. stoljeću, a u nekim krajevima, pa i na prostorima Hrvatske, bila je uzgajana kao osnovna namirnica. Zbog svoje izdržljivosti, otpornosti na bolesti i sposobnosti da uspijeva i na lošijem tlu, predstavljala je sigurnu hranu u vremenima oskudice.
Zdravstvene vrijednosti čičoke su izvanredne. Najvažniji spoj koji sadrži je inulin, složeni ugljikohidrat koji se ne probavlja u želucu i tankom crijevu, već dolazi nepromijenjen do debelog crijeva, gdje djeluje kao prebiotik. Time hrani korisne bakterije, poboljšava probavu i doprinosi zdravlju crijevne flore.
Upravo zbog toga čičoka je posebno korisna za dijabetičare, jer ne podiže razinu šećera u krvi na način na koji to čini krumpir ili drugo škrobno povrće. Osim toga, bogata je vlaknima, kalijem, željezom, magnezijem i vitaminima B skupine, što je čini snažnim saveznikom u jačanju imuniteta, očuvanju zdravlja srca i regulaciji krvnog tlaka. Gomolji su niskokalorični, a istovremeno zasitni, pa su zanimljiv izbor i za one koji žele kontrolirati tjelesnu težinu.
Iako je riječ o biljci visoke nutritivne vrijednosti i vrlo jednostavnoj za uzgoj, čičoka je s vremenom pala u zaborav. Često se smatra povrćem siromašnih, pa je u urbanim sredinama potpuno nestala s jelovnika.
U posljednje vrijeme interes za nju ponovno raste zahvaljujući trendovima zdrave prehrane i povratku tradicionalnim kulturama, no i dalje je mnogo manje zastupljena od moderne "superhrane" koja dolazi iz uvoza. Ipak, nutricionisti sve češće naglašavaju kako je upravo čičoka domaća alternativa egzotičnim namirnicama, jer sadrži rijetku kombinaciju prebiotika, minerala i vitamina, prenosi Podravski.
UZGOJ ČIČOKE
Temperatura
Minimalna temperatura rasta iznosi 5 °C, a mlada biljka može podnijeti -5 °C. Optimalna temperatura rasta je 15 – 20 °C. Gomolji u tlu mogu prezimiti pri -30 do -40 °C.
Svjetlost
Čičoka je biljka izrazito kratkog dana te cvate tek kada je dan kraći od 12 sati (u listopadu), a kultivari duže vegetacije često ne cvatu.
Voda
Pri dobroj opskrbljenosti vodom biljka stvara veliku nadzemnu i podzemnu masu. U uvjetima ljetne suše stagnira, ali nakon prvih kiša opet intezivno raste.
Tlo
Za uzgoj su prikladnija lakša tla uz pH 6 – 7,5, ali i na manje prikladnim tlima daje bolju proizvodnju organske mase nekog druge kulture.
AGROTEHNIKA PRI UZGOJU ČIČOKE
Plodored
Čičoka se može uzgajati na istoj površini 2 – 3 godine jer je teško izvaditi baš sve gomolje, pa ih uvijek ostane toliko da se zasnuje novi usjev. Kao pretkultura nije poželjan suncokret, a nakon čičoke poželjna je neka okopavina jer se pojedine biljke redovito pojavljuju, pa ih treba pravovremeno uništiti.
Gnojidba
Za dobar rast i razvoj čičoki je potrebno mnogo kalija. Preporučuje se gnojiti sa 100 kg/ha dušika, 50 kg/ha fosfora i 15 kg/ha kalija. Polovica dušika primjenjuje se u prihrani. Prevelika količina dušika može previše pospješiti razvoj nadzemnog dijela.
Njega usjeva
Tijekom vegetacije potrebne su jedna do dvije međuredne obrade uz prihranu. Pri zadnjoj obradi redove treba malo nagrnuti, što pospješuje više površinski razvoj gomolja.
Sadnja
Čičoka se razmnožava gomoljima. Za sadnju su najprikladniji oni koji su teški 30 – 50 g, odnosno 1 000 – 1 300 kg gomolja po hektaru. Nije preporučljivo rezati gomolje. Saditi se može kasno u jesen ili u rano proljeće do sredine travnja. Sadi se na međuredni razmak 50 – 70 cm i 40 – 50 cm u redu na dubinu od 6 – 10 cm, ovisno o tlu. Može se saditi u plitke brazde ručno, ili sadilicom za krumpir.
Vađenje
Gomolji čičoke mogu se vaditi od listopada do početka vegetacije u proljeće. Prije vađenja pokose se i odstrane stabljike, koje su u to vrijeme već suhe, a zatim se vadi ručno ili mehanizacijom za vađenje krumpira. Na većim površinama prinosi mogu biti 30 – 50 t/ha. Gomolji čičoke imaju vrlo tanku i nježnu pokožicu koja se pri vađenju lako oštećuje, pa je zato najbolje postupno vaditi prema potrebi. piše Agroklub.
Za prodaju na tržištu pripremaju se ujednačeni, oprani gomolji, pakirani u letvarice ili kutije, a najbolje je jedinično pakiranje u perforirane PE vrečice. Kraće vrijeme može se skladištiti u podrumima u vlažnom pijesku ili u hladnjači pri temperaturi 0 – 1 °C i relativnoj vlazi zraka 95 – 97 %. Za čičoku koja se planira vaditi zimi, preporučuje se pokrivanje slamom ili kakvim drugim materijalom, da se izbjegne smrzavanje tla. Gomolje predviđene za sadnju najbolje je vaditi krajem zime ili početkom proljeća.
