U četvrtak, 14. studenoga obilježava se Svjetski dan borbe protiv dijabetesa. Ta bolest je već odavno poprimila epidemijski oblik i predstavlja jedan od najvećih izazova za zdravstveni sustav i sve one koji se bore protiv nje.
Udruga 'Insula' već nekih 10 godina okuplja ljude koji imaju dijagnozu dijabetesa i zajedno sa nadležnim institucijama pokušavaju osigurati što bolje uvjete za liječenje.
Na ovu temu Pogled.ba je razgovarao s predsjednicom udruge 'Insula' Vesnom Matijević.
Prije nekih mjesec i po dana ste preuzeli udrugu 'Insula'. Kako je biti na čelu jedne ovakve organizacije?
Na Skupštini prije mjesec i po dana izabran je novi Upravni odbor udruge koji je izabrao mene za novu predsjednicu. Moj prethodnik Mislav Stapić je odradio jedan ogroman posao i sve ono što se događalo do sada možemo zahvaliti najviše njemu i ekipi koja je bila u ranijem Upravnom odboru. Velike stvari su se napravile u zadnjih 10 godina i naš cilj je sve to zadržati i napraviti još neke pomake.
U četvrtak je Svjetski dan borbe protiv dijabetesa. Kakav ste program pripremili ove godine?
Svake godine organiziramo neke aktivnosti na taj dan. Ove godine će to biti mjerenja razine šećera u krvi u Mepas Mallu i Studentskom centru Sveučilišta u Mostaru. U Mepasu program počinje od 17h do 18:30, a u Studentskom centru od 16:30 do 21h, s tim da je planirana od 19 sati zakuska za članove udruge i goste, te zabavni kviz za djecu. Željeli smo malo proširiti program da ne bude to samo mjerenje šećera u krvi, iako, moramo naglasiti da je mjerenje šećera primarna aktivnost jer tako možemo doći do alarma za dijabetes. Pozivamo sve ljude da nam se pridruže u četvrtak, izmjere šećer i saznaju je li sve u granicama normalnog.
Što nam brojke govore, koliko ljudi boluje od dijabetesa?
Imamo veliki broj ljudi koji sa dijabetesom žive godinama, a to ne znaju. Nemamo točne brojke, ali liječnici kažu kako samo jedna trećina ljudi zna da boluje od dijabetesa, dok ostali nisu svjesni da nose ovu bolest i to je veliki problem. Nažalost, u nas ljudi nisu skloni redovnim kontrolama tako da mnogi saznaju da imaju dijabetes tek kada dođe do nekih zdravstvenih komplikacija. U mnogim slučajevima u podlozi brojnih zdravstvenih komplikacija je dijabetes i tek u tim poodmaklim fazama se počinje reagirati. To je uglavnom Tip 2 dijabetesa koji dovede do zdravstvenih komplikacija i ako se reagira na pravi način, onda možemo prilično brzo i učinkovito bolest staviti pod kontrolu.
Često čitamo kako je dijabetes sve više raširen među djecom. Je li to točno?
Nažalost, imamo veliko povećanje broja djece oboljele od dijabetesa. U HNŽ-u imamo preko 100 djece sa dijagnozom dijabetesa tipa 1. Prije 10 do 15 godina smo imali oko 10 novootkrivenih slučajeva tijekom jedne godine, a danas je to 30! Radi se uglavnom o tinejdžerima koji kroz nekoliko godina izlaze iz nadležnosti pedijatara. Povećanje je ogromno u svakom slučaju.
Jesmo li poboljšali dijagnostiku ili smo stil života toliko degradirali da imamo takav rast oboljelih?
I jedno i drugo. Ipak, mislim da je veliki problem sjedilački način života. Samo prođite kroz grad i vidite koliko se djece igra u parkovima, igralištima, koliko ih šeta? Imamo i situaciju da mnogo djece pati od nedostatka vitamina D, što jasno govori koliko su ta djeca na suncu, odnosno, koliko ne vide sunce. To je za jednu Hercegovinu apsurd! Djeca su uglavnom pred laptopima, mobitelima i prakticiraju virtualno druženje, a što ima jako negativan utjecaj na njihovo zdravlje.
Koliko vas prepoznaje zdravstveni sustav? Koliko ste zadovoljni brigom institucija za dijabetičare?
Što se tiče zdravstvenog sustava moram reći kako smo sve ove godine imali odličnu suradnju sa ZZO HNŽ i sa liječnicima. ZZO HNŽ je uvijek pratio trendove, proširivao liste u suradnji sa našom udrugom i zaista su uvijek izlazili u susret koliko su to mogli u okviru proračuna kojeg imaju. Nadamo se da će se to i nastaviti.
Koji projekti predstavljaju prioritet za udrugu 'Insula'? Kako dodatno poboljšati status osoba sa dijagnozom dijabetesa?
Ono što mi kao udruga želimo jeste pokretanje savjetovališta, što smatramo jako važnim. Imate dosta pacijenata koji imaju Tip 2 dijabetesa i nemaju dovoljno informacija o tome što trebaju raditi i kako se boriti protiv bolesti. Kada dijete dobije dijabetes roditelji jako brzo savladaju sve ono što treba kako bi dijete u što kraćem vremenu stavilo bolest pod kontrolu, ali imamo sasvim drugačiju sliku kada se bolest otkrije kod odraslih ljudi. Kroz savjetovalište želimo i odrasle naučiti kako se boriti protiv bolesti, kakav im treba biti jelovnik, kako redovno i točno mjeriti šećer i još mnogo toga. U biti, ljudi moraju svij život prilagoditi bolesti protiv koje se bore i to ih želimo učiti kroz savjetovalište. Želimo mnogo više pričati i o prevenciji bolesti, što je jako važno.
Spominjete mjerenje šećera u krvi. Koliko su senzori za kontinuirano mjerenje šećera pomogli dijabetičarima?
Imamo na našem tržištu senzore za kontinuirano mjerenje šećera u krvi, što je za nas velika stvar. Velika je razlika mjeriti šećer prije obroka, a zatim par sati nakon obroka ili sa senzorom sve to pratiti kontinuirano. Radi se o velikom iskoraku koji nam omogućuje u velikoj mjeri da držimo bolest pod kontrolom i da u svakom trenutku možemo znati što se događa s razinom šećera u krvi.
Rekli ste da samo jedna treći oboljelih zna da boluje od dijabetesa. Kako to promijeniti?
Najvažnija je redovna kontrola. Nažalost, prorijedili su se sistematski pregledi u školama, odrasli nemaju naviku redovne kontrole nalaza i to je veliki problem. Sve to treba podići na višu razinu. Moramo podići svijest društva o ovoj bolesti, da se ona može svakome dogoditi i da moramo naučiti kako se ponašati u tim slučajevima. Svatko od nas mora znati kako pomoći osobi koja dođe u krizu zbog razine šećera u krvi i još mnogo toga. Nije to ništa komplicirano, a može biti od velikog značaja.
Udruga 'Insula' već nekih 10 godina okuplja ljude koji imaju dijagnozu dijabetesa i zajedno sa nadležnim institucijama pokušavaju osigurati što bolje uvjete za liječenje.
Na ovu temu Pogled.ba je razgovarao s predsjednicom udruge 'Insula' Vesnom Matijević.
Prije nekih mjesec i po dana ste preuzeli udrugu 'Insula'. Kako je biti na čelu jedne ovakve organizacije?
Na Skupštini prije mjesec i po dana izabran je novi Upravni odbor udruge koji je izabrao mene za novu predsjednicu. Moj prethodnik Mislav Stapić je odradio jedan ogroman posao i sve ono što se događalo do sada možemo zahvaliti najviše njemu i ekipi koja je bila u ranijem Upravnom odboru. Velike stvari su se napravile u zadnjih 10 godina i naš cilj je sve to zadržati i napraviti još neke pomake.
U četvrtak je Svjetski dan borbe protiv dijabetesa. Kakav ste program pripremili ove godine?
Svake godine organiziramo neke aktivnosti na taj dan. Ove godine će to biti mjerenja razine šećera u krvi u Mepas Mallu i Studentskom centru Sveučilišta u Mostaru. U Mepasu program počinje od 17h do 18:30, a u Studentskom centru od 16:30 do 21h, s tim da je planirana od 19 sati zakuska za članove udruge i goste, te zabavni kviz za djecu. Željeli smo malo proširiti program da ne bude to samo mjerenje šećera u krvi, iako, moramo naglasiti da je mjerenje šećera primarna aktivnost jer tako možemo doći do alarma za dijabetes. Pozivamo sve ljude da nam se pridruže u četvrtak, izmjere šećer i saznaju je li sve u granicama normalnog.
Što nam brojke govore, koliko ljudi boluje od dijabetesa?
Imamo veliki broj ljudi koji sa dijabetesom žive godinama, a to ne znaju. Nemamo točne brojke, ali liječnici kažu kako samo jedna trećina ljudi zna da boluje od dijabetesa, dok ostali nisu svjesni da nose ovu bolest i to je veliki problem. Nažalost, u nas ljudi nisu skloni redovnim kontrolama tako da mnogi saznaju da imaju dijabetes tek kada dođe do nekih zdravstvenih komplikacija. U mnogim slučajevima u podlozi brojnih zdravstvenih komplikacija je dijabetes i tek u tim poodmaklim fazama se počinje reagirati. To je uglavnom Tip 2 dijabetesa koji dovede do zdravstvenih komplikacija i ako se reagira na pravi način, onda možemo prilično brzo i učinkovito bolest staviti pod kontrolu.
Često čitamo kako je dijabetes sve više raširen među djecom. Je li to točno?
Nažalost, imamo veliko povećanje broja djece oboljele od dijabetesa. U HNŽ-u imamo preko 100 djece sa dijagnozom dijabetesa tipa 1. Prije 10 do 15 godina smo imali oko 10 novootkrivenih slučajeva tijekom jedne godine, a danas je to 30! Radi se uglavnom o tinejdžerima koji kroz nekoliko godina izlaze iz nadležnosti pedijatara. Povećanje je ogromno u svakom slučaju.
Jesmo li poboljšali dijagnostiku ili smo stil života toliko degradirali da imamo takav rast oboljelih?
I jedno i drugo. Ipak, mislim da je veliki problem sjedilački način života. Samo prođite kroz grad i vidite koliko se djece igra u parkovima, igralištima, koliko ih šeta? Imamo i situaciju da mnogo djece pati od nedostatka vitamina D, što jasno govori koliko su ta djeca na suncu, odnosno, koliko ne vide sunce. To je za jednu Hercegovinu apsurd! Djeca su uglavnom pred laptopima, mobitelima i prakticiraju virtualno druženje, a što ima jako negativan utjecaj na njihovo zdravlje.
Koliko vas prepoznaje zdravstveni sustav? Koliko ste zadovoljni brigom institucija za dijabetičare?
Što se tiče zdravstvenog sustava moram reći kako smo sve ove godine imali odličnu suradnju sa ZZO HNŽ i sa liječnicima. ZZO HNŽ je uvijek pratio trendove, proširivao liste u suradnji sa našom udrugom i zaista su uvijek izlazili u susret koliko su to mogli u okviru proračuna kojeg imaju. Nadamo se da će se to i nastaviti.
Koji projekti predstavljaju prioritet za udrugu 'Insula'? Kako dodatno poboljšati status osoba sa dijagnozom dijabetesa?
Ono što mi kao udruga želimo jeste pokretanje savjetovališta, što smatramo jako važnim. Imate dosta pacijenata koji imaju Tip 2 dijabetesa i nemaju dovoljno informacija o tome što trebaju raditi i kako se boriti protiv bolesti. Kada dijete dobije dijabetes roditelji jako brzo savladaju sve ono što treba kako bi dijete u što kraćem vremenu stavilo bolest pod kontrolu, ali imamo sasvim drugačiju sliku kada se bolest otkrije kod odraslih ljudi. Kroz savjetovalište želimo i odrasle naučiti kako se boriti protiv bolesti, kakav im treba biti jelovnik, kako redovno i točno mjeriti šećer i još mnogo toga. U biti, ljudi moraju svij život prilagoditi bolesti protiv koje se bore i to ih želimo učiti kroz savjetovalište. Želimo mnogo više pričati i o prevenciji bolesti, što je jako važno.
Spominjete mjerenje šećera u krvi. Koliko su senzori za kontinuirano mjerenje šećera pomogli dijabetičarima?
Imamo na našem tržištu senzore za kontinuirano mjerenje šećera u krvi, što je za nas velika stvar. Velika je razlika mjeriti šećer prije obroka, a zatim par sati nakon obroka ili sa senzorom sve to pratiti kontinuirano. Radi se o velikom iskoraku koji nam omogućuje u velikoj mjeri da držimo bolest pod kontrolom i da u svakom trenutku možemo znati što se događa s razinom šećera u krvi.
Rekli ste da samo jedna treći oboljelih zna da boluje od dijabetesa. Kako to promijeniti?
Najvažnija je redovna kontrola. Nažalost, prorijedili su se sistematski pregledi u školama, odrasli nemaju naviku redovne kontrole nalaza i to je veliki problem. Sve to treba podići na višu razinu. Moramo podići svijest društva o ovoj bolesti, da se ona može svakome dogoditi i da moramo naučiti kako se ponašati u tim slučajevima. Svatko od nas mora znati kako pomoći osobi koja dođe u krizu zbog razine šećera u krvi i još mnogo toga. Nije to ništa komplicirano, a može biti od velikog značaja.
