Nisu se u ponedjeljak iza podne obistinile želje umirovljenog general majora vojske Jugoslavije Borislava Đukića, koji je očekivao da će biti oslobođen krivnje za organiziranje miniranja brane Peruća krajem siječnja 1993. godine, piše Slobodna Dalmacija.
Sudsko vijeće pod predsjedanjem suca Dinka Mešina "odrezalo" je Đukiću 10 godina zatvora nepravomoćnom presudom za ratni zločin protiv civilnog stanovništva te mu je produljen istražni zatvor u kojem se nalazi od ožujka 2016. godine, a uračunato mu je i vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru od sredine srpnja 2015. godine do ožujka 2016. kada je izručen Hrvatskoj.
Đukić je u optužnici bio zajedno s generalom Ratkom Mladićem, tada zapovjednikom 9. kninskog korpusa JNA, sada pokojnim generalom Milom Novakovićem, zapovjednikom tzv. Srpske vojske Krajine te majorom Milanom Koricom, tada zapovjednikom svih pograničnih jedinica milicije SVK-a.
Osuđen je da je kao zapovjednik tzv. 221. motorizirane brigade Kninskog korpusa tzv. Vojske SAO Krajine postupao suprotno Ženevskoj konvenciji te je organizirao rušenje brane HE Peruća s ciljem potpunog potapanja gradova Sinja, Omiša i Trilja pri čemu bi smrtno stradalo 50-ak tisuća stanovnika i njihova imovina. Zato je naredio da se u temelje brane, po presudi, na četiri mjesta umetne 20 do 30 tona TNT eksploziva koji je bio povezan telefonskim kabelom s indukcijskim strojem. Đukić je zapovjedio povlačenje svoje vojske i aktiviranje eksploziva. Zbog eksplozije je došlo do urušavanja i oštećenja brane, odnosno rušenja tornja na njoj. Zahvaljujući pravodobnoj intervenciji radnika Hidroelektrane “Peruća” spriječeno je rušenje brane, potpuno potapanje i dovođenje u opasnost života više od 50 tisuća stanovnika.
'Nevin sam'
"Gospodo suci, pred vama je nevin čovjek koji već šestu godinu bez krivice leži u istražnom zatvoru. Pogoršalo mi se zdravstveno stanje, a u zatvoru sam izložen vrijeđanju na nacionalnoj osnovi. Odgojen sam u patrijarhalnom duhu od roditelja antifašista, boraca NOB-a. Po ukupnom opredjeljenju bio sam i ostao ljevičar. Odrastao sam u višenacionalnoj sredini duboko uvjeren u snagu i značaj bratstva i jedinstva. Ponosan sam što sam kao visoki oficir i u toku ratnih događanja sačuvao višenacionalnu strukturu jedinice kojom sam komandovao. Sve ovo mi je bilo putokaz da kao visoki oficir ne učinim ništa nečasno, bilo po mojoj naredbi, niti lično, i duboko suosjećam s porodicama svih žrtava rata", rekao je u Đukić, uz ostalo, u svojoj obrani.
No, ništa od toga nije mu pomoglo da izbjegne osuđujuću kaznu.
"Činjenica je da je u presudi navedeno drugačije činjenično stanje od onog u optužnici jer je ovo sudsko vijeće ostavilo u izreci samo ono što je smatralo da je nesporno dokazano, a sve ono što je bilo upitno ili se temeljilo na "rekla-kazala" je ispušteno. Vi ste negirali tijekom postupka svoju odgovornost, no tijekom postupka je utvrđeno da ste vi počinili ovo kazneno djelo. Što se tiče planiranja, nema dokaza za to, ali ima za organiziranje rušenja i to prvenstveno iz iskaza svjedoka koji su bili na vašoj strani tijekom Domovinskog rata, a ne vidimo razlog zašto bi oni baš vas imenovali kao odgovornog bez razloga", kazao je, među ostalim, u obrazloženju presude sudac Dinko Mešin.
Istaknuo je da je kao olakotna okolnost uzeta Đukićeva života dob te obiteljske prilike koje je naveo u obrani kada je rekao: "Od teške tuge zbog mog odsustva i svega što proživljavam u zatočeništvu, doveo sam obitelj u veoma tešku situaciju. Supruga i mlađa kćer su završile u bolnici".
Izazvao bi pravu katastrofu
"Otegotna okolnost jest sam cilj ovog čina jer ovo nije bio "bezvezni" objekt, a da je rušenje uspjelo to bi za posljedicu imalo pravu katastrofu jer bi gotovo cijela Dalmacija bila poplavljena. Vi ste bili jedan od glavnih zapovjednika, nije bilo nikakvog razloga da se uništavaju objekti koji nisu bili od vojne važnosti. Mogli ste se oduprijeti naredbi, bilo je takvih primjera poput onog admirala Vladimira Barovića koji je odbio naredbu da bombardira primorske gradove u Hrvatskoj te je sebi oduzeo život. Vi ste usprkos mogućnosti izbora učinili to što ste učinili i to je otegotna okolnost", rekao je sudac Mešin.
Đukićev odvjetnik Željko Ostoja smatra da bi po svim zakonima Đukić trebao u ponedjeljak u ponoć biti slobodan čovjek jer je istekao maksimalan istražni zatvor od četiri godine i 9 mjeseci.
"Očekujemo da Vrhovni sud neće sam sebi skakati u usta i da će nakon 15-ak dana general biti pušten", rekao je Ostoja okupljenim novinarima.
"A kad izađe mi ćemo dalje voditi pravnu bitku", kazao je Ostoja.
Sudsko vijeće pod predsjedanjem suca Dinka Mešina "odrezalo" je Đukiću 10 godina zatvora nepravomoćnom presudom za ratni zločin protiv civilnog stanovništva te mu je produljen istražni zatvor u kojem se nalazi od ožujka 2016. godine, a uračunato mu je i vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru od sredine srpnja 2015. godine do ožujka 2016. kada je izručen Hrvatskoj.
Đukić je u optužnici bio zajedno s generalom Ratkom Mladićem, tada zapovjednikom 9. kninskog korpusa JNA, sada pokojnim generalom Milom Novakovićem, zapovjednikom tzv. Srpske vojske Krajine te majorom Milanom Koricom, tada zapovjednikom svih pograničnih jedinica milicije SVK-a.
Osuđen je da je kao zapovjednik tzv. 221. motorizirane brigade Kninskog korpusa tzv. Vojske SAO Krajine postupao suprotno Ženevskoj konvenciji te je organizirao rušenje brane HE Peruća s ciljem potpunog potapanja gradova Sinja, Omiša i Trilja pri čemu bi smrtno stradalo 50-ak tisuća stanovnika i njihova imovina. Zato je naredio da se u temelje brane, po presudi, na četiri mjesta umetne 20 do 30 tona TNT eksploziva koji je bio povezan telefonskim kabelom s indukcijskim strojem. Đukić je zapovjedio povlačenje svoje vojske i aktiviranje eksploziva. Zbog eksplozije je došlo do urušavanja i oštećenja brane, odnosno rušenja tornja na njoj. Zahvaljujući pravodobnoj intervenciji radnika Hidroelektrane “Peruća” spriječeno je rušenje brane, potpuno potapanje i dovođenje u opasnost života više od 50 tisuća stanovnika.
'Nevin sam'
"Gospodo suci, pred vama je nevin čovjek koji već šestu godinu bez krivice leži u istražnom zatvoru. Pogoršalo mi se zdravstveno stanje, a u zatvoru sam izložen vrijeđanju na nacionalnoj osnovi. Odgojen sam u patrijarhalnom duhu od roditelja antifašista, boraca NOB-a. Po ukupnom opredjeljenju bio sam i ostao ljevičar. Odrastao sam u višenacionalnoj sredini duboko uvjeren u snagu i značaj bratstva i jedinstva. Ponosan sam što sam kao visoki oficir i u toku ratnih događanja sačuvao višenacionalnu strukturu jedinice kojom sam komandovao. Sve ovo mi je bilo putokaz da kao visoki oficir ne učinim ništa nečasno, bilo po mojoj naredbi, niti lično, i duboko suosjećam s porodicama svih žrtava rata", rekao je u Đukić, uz ostalo, u svojoj obrani.
No, ništa od toga nije mu pomoglo da izbjegne osuđujuću kaznu.
"Činjenica je da je u presudi navedeno drugačije činjenično stanje od onog u optužnici jer je ovo sudsko vijeće ostavilo u izreci samo ono što je smatralo da je nesporno dokazano, a sve ono što je bilo upitno ili se temeljilo na "rekla-kazala" je ispušteno. Vi ste negirali tijekom postupka svoju odgovornost, no tijekom postupka je utvrđeno da ste vi počinili ovo kazneno djelo. Što se tiče planiranja, nema dokaza za to, ali ima za organiziranje rušenja i to prvenstveno iz iskaza svjedoka koji su bili na vašoj strani tijekom Domovinskog rata, a ne vidimo razlog zašto bi oni baš vas imenovali kao odgovornog bez razloga", kazao je, među ostalim, u obrazloženju presude sudac Dinko Mešin.
Istaknuo je da je kao olakotna okolnost uzeta Đukićeva života dob te obiteljske prilike koje je naveo u obrani kada je rekao: "Od teške tuge zbog mog odsustva i svega što proživljavam u zatočeništvu, doveo sam obitelj u veoma tešku situaciju. Supruga i mlađa kćer su završile u bolnici".
Izazvao bi pravu katastrofu
"Otegotna okolnost jest sam cilj ovog čina jer ovo nije bio "bezvezni" objekt, a da je rušenje uspjelo to bi za posljedicu imalo pravu katastrofu jer bi gotovo cijela Dalmacija bila poplavljena. Vi ste bili jedan od glavnih zapovjednika, nije bilo nikakvog razloga da se uništavaju objekti koji nisu bili od vojne važnosti. Mogli ste se oduprijeti naredbi, bilo je takvih primjera poput onog admirala Vladimira Barovića koji je odbio naredbu da bombardira primorske gradove u Hrvatskoj te je sebi oduzeo život. Vi ste usprkos mogućnosti izbora učinili to što ste učinili i to je otegotna okolnost", rekao je sudac Mešin.
Đukićev odvjetnik Željko Ostoja smatra da bi po svim zakonima Đukić trebao u ponedjeljak u ponoć biti slobodan čovjek jer je istekao maksimalan istražni zatvor od četiri godine i 9 mjeseci.
"Očekujemo da Vrhovni sud neće sam sebi skakati u usta i da će nakon 15-ak dana general biti pušten", rekao je Ostoja okupljenim novinarima.
"A kad izađe mi ćemo dalje voditi pravnu bitku", kazao je Ostoja.
