Spojiti ljubav prema matematici i prirodi djeluje malo nemoguće, no kad upoznate našu sugovornicu, zaključit ćete da je to savršen spoj koji daje formulu uz pomoć koje nastaju prekrasni ramski terariji.
Priča nas vodi na Gmiće, u topli dom nastavnice Ljilje Zadrić gdje caruju biljni terariji.
Ljilja je profesorica matematike i fizike pa je njezina svakodnevnica ispunjena radom u školi. Ljubav prema prirodi iskazuje i sudjelovanjem u vođenju planinarske sekcije. No, prije dvije godine otkrila je novi hobi i okušala se u njemu. Šetajući tržnim centrom, zagledala se u terarije i pomislila je kako bi i ona to mogla pokušati napraviti.
Na pitanje što su biljni terariji, odgovara: „Ljudi kad čuju za terarij, obično pomisle na terarij u kojem se drže neke životinje. Ovo su terariji u kojima se uzgajaju biljke i to kao jedan zatvoreni ekosustav.“
Prvi susret s terarijem bio je poput ljubavi na prvi pogled.
„Kad sam prvi put vidjela terarij u jednom trgovačkom centru, jednostavno me zaintrigiralo. Dugo sam ih promatrala, a potom se bacila na istraživanje na Youtube-u da vidim što je to, kako se pravi i što sve treba. Činilo mi se da ću ja to moći. Izgledalo mi je kao jedan lijep živi ukras, još kad sam pročitala da ne zahtijeva puno njege, odlučila sam pokušati.“
Prvi korak bio je istraživanje biljaka koje mogu poslužiti za terarij.
„Najprije sam pokušala s biljem iz našeg podneblja, kao što je mahovina, bršljani, minijaturne paprati, različiti puzavci i majčina dušica. Za kvalitetniji terarij treba nabaviti tropske biljke koje dobro podnose visoku vlažnost, ali u BiH je jako loša ponuda pa uglavnom sve potrebno kupujem u Hrvatskoj", kazala je Lilja za portal Rama-Prozor.info
Mnoge terarije Ljilja je darovala, neke prodala, no briga o terarijima je njoj poput brige za djecom. Rado prati rast terarija i pita za njih te se raduje svakom pozitivnom odgovoru i fotografiji koja to dokazuje.
„Neki se razvijaju brže, neki sporije, ovisi o uvjetima u kojima se nalaze. Prije nekoliko dana sam radila reparaciju terarija koji sam poklonila prije pola godine. Uvjeti su mu bili idealni, biljke su napunile bocu te ih je trebalo malo skratiti.“- priča nam naša sugovornica.
Više i ne broji koliko je terarija prošlo kroz njene ruke.
Saznali smo kako izgleda sam proces pravljenja terarija i što je sve potrebno.
„Uglavnom pravim u okruglim staklenim posudama u kojima se inače drže ribice. Posebno im moram nabaviti poklopce, najčešće staklene, a mogu biti i od pluta. Radim također u bocama, teglama i žaruljama.“
Poput pravog čuvara prirode, iskorištava odbačene predmete i daje im priliku za novi život pretvarajući ih u terarije.
„Za rad koristim duge pincete, kistove, žlice, drvene kuhače, škare, slamke, raspršivač vode, odgovarajuću zemlju za terarije, ukrasne kamenčiće, kamenčiće za drenažu itd. Kad odaberem posudu, na njeno dno stavljam pijesak ili glinene kuglice za drenažu, zatim mrežicu kojom razdvajam taj sloj od sljedećeg, aktivnog ugljena, koji obavlja filtriranje cijelog sustava i zemlje. U početku sam koristila zemlju za lončanice, sada kupujem poseban supstrat za terarije. Završni dio su biljke i kamenčići za ukrašavanje ili školjkice. Posao je dosta prljav i zahtijeva veću radnu površinu.“
Održavanje terarija nije zahtjevno
Kako Ljilja veli: „Terarij je idealan čak i za one kojima kaktus ugine. Mora se držati izvan dohvata direktnog svjetla, jer se stvara efekt staklenika pa sve ugine unutra. Poželjno je zalijevanje tri do četiri puta godišnje s nekoliko kapi destilirane vode ili još bolje kišnice. Potrebno je pratiti izgled zemlje i biljaka te po potrebi malo zaliti ili odrezati uginule dijelove. Neki ljudi dodaju i bube u terarije koje zovu čistačima terarija, jer one ono što struli koriste za hranu.“
Reakcije ljudi na terarije su uglavnom pozitivne. No, o ukusima se ne raspravlja, jer ima i onih kojima se ovo ne sviđa.
Svaki rad može djelovati poput terapije, a za profesoricu matematike ovaj hobi predstavlja trening strpljivosti i mirnoće pokreta.
Kako nam veli: „Posao je izuzetno ugodan i smirujući, dosta vremena potrošim na završne detalje ukrašavanja terarija, kamenčić po kamenčić. Znam navečer provesti po tri- četiri sata praveći terarije. Posebno je lijepo raditi tijekom zimskih večeri.“
Ne prepušta Ljilja ništa slučaju. Svaki terarij mora biti pod njezinim budnim okom najmanje tri do četiri tjedna.
„Promatram kako se koja biljka ponaša, hoće li se sve prilagoditi, a dajem ga dalje tek kad vidim da može rasti i bez mene.“
Na pitanje ima li veze pravljenje ovih ukrasa s matematikom, odgovara:
„Naravno da ima. Ima u ovome mnogo geometrije, posebno kad se radi o većoj posudi u koju može stati više materijala, sve se mora nekako uklapati u jednu oku ugodnu cjelinu. Ne mogu samo nabacati biljke u terarij, moram gledati omjere, visinu i širinu, čak u milimetrima, ako je riječ o maloj posudi. “
Mnogi još ne znaju za ovaj Ljiljin hobi, a zahvaljujući potpori djece, sve informacije su dostupne na Instagramu @biljniterariji_ljilja i Facebook stranici Biljni terariji Ljilja. Uz svaki terarij stižu i upute za održavanje terarija.
Za narudžbe je otvorena, „no preuzimanje mora biti baš direktno iz ruke u ruku.“ Ne šalje brzom poštom, jer bi proizvod vjerojatno bio uništen tijekom transporta.
„Ovaj proizvod bio je u ponudi u jednoj trgovini u Rami. No, misleći da je plastično cvijeće, ljudi su ih iz znatiželje zagledali, okretali i prevrtali pa se od nekih terarija napravila kaša zemlje i biljaka“, kroz smijeh ispričala nam je naša Ljilja.
Idealan je ovo dar za Valentinovo, rođendane, za Dan žena te druge prigode. Lijep je ukras u domu ili u radnom prostoru, još kad znate da ne zahtijeva puno njege, idealan je za mnoge.
Stoga, preporučujemo Ljiljine ramske terarije, posebno Ramljacima raseljenima diljem svijeta-ponijeti komadić ramske prirode u svoj dom kako bi dio rodne grude krasio i vaš dom u tuđini.
Ljilji čestitamo i od srca želimo puno uspjeha u radu!
Za narudžbe i sve informacije o terarijima, zovite ili pišite na Whatsapp 063/154-367.
Pripremila: Božana Nikolić / www.rama-prozor.info
Priča nas vodi na Gmiće, u topli dom nastavnice Ljilje Zadrić gdje caruju biljni terariji.
Ljilja je profesorica matematike i fizike pa je njezina svakodnevnica ispunjena radom u školi. Ljubav prema prirodi iskazuje i sudjelovanjem u vođenju planinarske sekcije. No, prije dvije godine otkrila je novi hobi i okušala se u njemu. Šetajući tržnim centrom, zagledala se u terarije i pomislila je kako bi i ona to mogla pokušati napraviti.
Na pitanje što su biljni terariji, odgovara: „Ljudi kad čuju za terarij, obično pomisle na terarij u kojem se drže neke životinje. Ovo su terariji u kojima se uzgajaju biljke i to kao jedan zatvoreni ekosustav.“
Prvi susret s terarijem bio je poput ljubavi na prvi pogled.
„Kad sam prvi put vidjela terarij u jednom trgovačkom centru, jednostavno me zaintrigiralo. Dugo sam ih promatrala, a potom se bacila na istraživanje na Youtube-u da vidim što je to, kako se pravi i što sve treba. Činilo mi se da ću ja to moći. Izgledalo mi je kao jedan lijep živi ukras, još kad sam pročitala da ne zahtijeva puno njege, odlučila sam pokušati.“
Prvi korak bio je istraživanje biljaka koje mogu poslužiti za terarij.
„Najprije sam pokušala s biljem iz našeg podneblja, kao što je mahovina, bršljani, minijaturne paprati, različiti puzavci i majčina dušica. Za kvalitetniji terarij treba nabaviti tropske biljke koje dobro podnose visoku vlažnost, ali u BiH je jako loša ponuda pa uglavnom sve potrebno kupujem u Hrvatskoj", kazala je Lilja za portal Rama-Prozor.info
Mnoge terarije Ljilja je darovala, neke prodala, no briga o terarijima je njoj poput brige za djecom. Rado prati rast terarija i pita za njih te se raduje svakom pozitivnom odgovoru i fotografiji koja to dokazuje.
„Neki se razvijaju brže, neki sporije, ovisi o uvjetima u kojima se nalaze. Prije nekoliko dana sam radila reparaciju terarija koji sam poklonila prije pola godine. Uvjeti su mu bili idealni, biljke su napunile bocu te ih je trebalo malo skratiti.“- priča nam naša sugovornica.
Više i ne broji koliko je terarija prošlo kroz njene ruke.
Saznali smo kako izgleda sam proces pravljenja terarija i što je sve potrebno.
„Uglavnom pravim u okruglim staklenim posudama u kojima se inače drže ribice. Posebno im moram nabaviti poklopce, najčešće staklene, a mogu biti i od pluta. Radim također u bocama, teglama i žaruljama.“
Poput pravog čuvara prirode, iskorištava odbačene predmete i daje im priliku za novi život pretvarajući ih u terarije.
„Za rad koristim duge pincete, kistove, žlice, drvene kuhače, škare, slamke, raspršivač vode, odgovarajuću zemlju za terarije, ukrasne kamenčiće, kamenčiće za drenažu itd. Kad odaberem posudu, na njeno dno stavljam pijesak ili glinene kuglice za drenažu, zatim mrežicu kojom razdvajam taj sloj od sljedećeg, aktivnog ugljena, koji obavlja filtriranje cijelog sustava i zemlje. U početku sam koristila zemlju za lončanice, sada kupujem poseban supstrat za terarije. Završni dio su biljke i kamenčići za ukrašavanje ili školjkice. Posao je dosta prljav i zahtijeva veću radnu površinu.“
Održavanje terarija nije zahtjevno
Kako Ljilja veli: „Terarij je idealan čak i za one kojima kaktus ugine. Mora se držati izvan dohvata direktnog svjetla, jer se stvara efekt staklenika pa sve ugine unutra. Poželjno je zalijevanje tri do četiri puta godišnje s nekoliko kapi destilirane vode ili još bolje kišnice. Potrebno je pratiti izgled zemlje i biljaka te po potrebi malo zaliti ili odrezati uginule dijelove. Neki ljudi dodaju i bube u terarije koje zovu čistačima terarija, jer one ono što struli koriste za hranu.“
Reakcije ljudi na terarije su uglavnom pozitivne. No, o ukusima se ne raspravlja, jer ima i onih kojima se ovo ne sviđa.
Svaki rad može djelovati poput terapije, a za profesoricu matematike ovaj hobi predstavlja trening strpljivosti i mirnoće pokreta.
Kako nam veli: „Posao je izuzetno ugodan i smirujući, dosta vremena potrošim na završne detalje ukrašavanja terarija, kamenčić po kamenčić. Znam navečer provesti po tri- četiri sata praveći terarije. Posebno je lijepo raditi tijekom zimskih večeri.“
Ne prepušta Ljilja ništa slučaju. Svaki terarij mora biti pod njezinim budnim okom najmanje tri do četiri tjedna.
„Promatram kako se koja biljka ponaša, hoće li se sve prilagoditi, a dajem ga dalje tek kad vidim da može rasti i bez mene.“
Na pitanje ima li veze pravljenje ovih ukrasa s matematikom, odgovara:
„Naravno da ima. Ima u ovome mnogo geometrije, posebno kad se radi o većoj posudi u koju može stati više materijala, sve se mora nekako uklapati u jednu oku ugodnu cjelinu. Ne mogu samo nabacati biljke u terarij, moram gledati omjere, visinu i širinu, čak u milimetrima, ako je riječ o maloj posudi. “
Mnogi još ne znaju za ovaj Ljiljin hobi, a zahvaljujući potpori djece, sve informacije su dostupne na Instagramu @biljniterariji_ljilja i Facebook stranici Biljni terariji Ljilja. Uz svaki terarij stižu i upute za održavanje terarija.
Za narudžbe je otvorena, „no preuzimanje mora biti baš direktno iz ruke u ruku.“ Ne šalje brzom poštom, jer bi proizvod vjerojatno bio uništen tijekom transporta.
„Ovaj proizvod bio je u ponudi u jednoj trgovini u Rami. No, misleći da je plastično cvijeće, ljudi su ih iz znatiželje zagledali, okretali i prevrtali pa se od nekih terarija napravila kaša zemlje i biljaka“, kroz smijeh ispričala nam je naša Ljilja.
Idealan je ovo dar za Valentinovo, rođendane, za Dan žena te druge prigode. Lijep je ukras u domu ili u radnom prostoru, još kad znate da ne zahtijeva puno njege, idealan je za mnoge.
Stoga, preporučujemo Ljiljine ramske terarije, posebno Ramljacima raseljenima diljem svijeta-ponijeti komadić ramske prirode u svoj dom kako bi dio rodne grude krasio i vaš dom u tuđini.
Ljilji čestitamo i od srca želimo puno uspjeha u radu!
Za narudžbe i sve informacije o terarijima, zovite ili pišite na Whatsapp 063/154-367.
Pripremila: Božana Nikolić / www.rama-prozor.info
